Tekstovi autora: Marcel Lončarić

Mores 01 S

Onaj nespretni moment morem glatko preskočiti

Ne daj se godinama, moja Hajdi

Tak da sam tu sezonu napravil baš pravi presing. Hajdi je bila moja i božja - kud ona, tud ja. Po cijele smo se dane kupali na bazenima, špricali, loptali, spominali na prste i grimase i jeli sladolede kaj nam je kupuval njen stari. Jer videl je i on da "tu nekaj smudi", ali valjda mu je to bilo nekak simpatično pa je toleriral. Znal je da sam dečec z jarka i gde sam doma. Nije štel komplicirat
Zagorje

Zagorska nostalgija

Crtice iz mog djetinjstva

A moje je djetinjstvo, dopustit ću si pravo na subjektivan dojam, po mnogočemu jedna takova priča dostojna romana. Kad se samo sjetim svih tih zbivanja u "orahovoj ljusci", tih sjajnih starih ljudi kojih više nema i iskustava koja su me obogatila za cijeli život… Sve ono bitno o životu, moralnim i etičkim načelima, ljubavi, dobru i zlu iskusio sam u toj fazi, ono što je slijedilo tek je nadgradnja, cizeliranje ili ponavljanje gradiva u raznim varijacijama
Ekraa 01 S

Ljudi i atmosfera kakvih više nema

Nostalgični crno-bijeli svijet

Zanimljivo da ta moja, uvjetno rečeno, nostalgija, obuhvaća baš vrijeme crno-bijelog tv-doba. S tim u vezi možda nije loše pitanje, ima li onda cb-slika kakve prednosti pred onom u boji? Mnogi će zasigurno reći, ne. Ili baš obratno. Ili možda utoliko koliko su npr. crno-bijeli film i umjetnička fotografija u najmanju ruku ravnopravni a često i superiorni onoj u boji, zato što odražavaju bit stvar i ne proizvode suvišne, opterečujuće i kičaste efekte. To je možda razlog što ponekad osjetim poriv prigušiti bezrazložno napadnu boju što curi s ekrana, što nekako sve rjeđe pregledavam brojne albume nagomilane šarenim (u novije vrijeme, digitalnim) slikama, a pažljivije zagledam one stare, požutjele, crno-bijele...