Tekstovi autora: Marijan Grakalić

Ne ostaje gotovo ništa, u proljeće se još više zaboravlja nego zimi, i uskoro možda neće bitibaš nikoga da osjeti hladni sjaj vremena, titraj umrtvljene ruke i usana bačenih uz put

U ovom razgovoru Mišo priča o danima Azre, o tome gdje je bio i što je sve radio od one davne 1983. kada se ta grupa raspala, o svojim lutanjima i putovanjima, da bi se sve okončalo porodičnim životom u Mađarskoj sa suprugom i petoro djece

Ne bez strepnja koje sjenovito vladaju prostorom grada podjednako kao i onim unutrašnjim kojeg najbolje razumijemo na vlastitom narječju pripremljen je i ovaj maleni prilog zagrebačke duhovne ostavštine. Oni koji vole Zagreb ili su u njemu odrasli pronaći će ovdje, posve sigurno, i dio vlastita govora, pogleda i misaonosti