Tekstovi autora: Omar Brkan

Kako Bazdulj vidi „male snježnobijele stope“? Kao stope koje po tlu ostavljaju ubav trag. Ubav je jednako lijep, ali kakve to veze ima sa djevojčinim stopama? Fokus kazivača nije na tragu, već na nogama, stopalima, stopama. Kakve su noge, ne kakav je trag. Logikom, lijepe noge ostavljat će i lijepe tragove, ali kod Yeatsove cure noge nisu lijepe, već snježno bijele. Naravno, ubav je tu da bi se udesila rima sa ljubav, makar taj dvostih bio nategnut kao jediničaru prolazna

Teško da je te večeri, drugog marta 2002., bilo nesretnijeg čovjeka od Nikosa Dabizasa. Bješe to magarčenje kakvo se još moglo vidjeti samo u crtanima o Tomu i Jerryju i Ptici trčakici. Trik, vrhunac improvizacije i snalažljivosti, iz glave i stopala holandskog meštra zbog kojeg je naivni Dabizas nepovratno zaveslao u prazno. Taj potez, ta igračka minijatura ilustracija je i svojevrsna paradigma cjelokupne Arsenalove igre tih godina. Lepršavost i elegancija kakvu je Arsenal demonstrirao na travnjacima Premiershipa nije bila mnogo ispod bljeska kreativnost kojim je Dennis Bergkamp posramio grčkog stopera

Od bezbroj primjera iz skorije prošlosti u kojima se jasno očituje moć Odisejevog "oružja" ova dva su posebno upečatljiva i snažna: Maradonina Božja ruka i Alijev ples na konopcima. Možda zato što je riječ o sportu, a tu tjelesna snaga ipak ima veću ulogu od mentalne

Opšta crta Bajramovićevog kantautorstva može se sažeti u stilogen lelek bakra: egzotični, potisnuti vapaj jedne marginalne društvene skupine. Taj jedinstveni zvučni biser koristili su producenti i aranžeri sa različitim uspjesima. Diego Maradona jeste bio dio tima i taktike, ali igrač takvog kalibra i dara može jednim potezom igru odvesti u neočekivanom smjeru, a svoju ekipu do pobjede. Tako je i sa vrhunskim solistima kakav je bio Šaban Bajramović

Najveća posebnost Vicinog repertoara: pjesme koje, iako nominalno pripadaju pop kontekstu i maniru, skoro pa nikada ne biraju temu ljubavi, toliko dominantnu u pomenutom žanru. Umjesto toga, opjevani su gradovi, ljudi, sjećanja, pa čak i simboli

Kompilacijski album „Hasanagin sevdah“ (Jugoton, 1976) obuhvata pjesme koje najjasnije zaokružuju i definiraju Polovinin pjevački izraz. Te su interpretacije ključne za razumijevanje njegovog značaja i pozicije u okviru sevdalijske muzičke tradicije. Na albumu iz 1976. našle su se: Emina, Hasanagin sevdah, Na prijestolju sjedi sultan, Azra i Voljelo se dvoje mladih. Osim njih treba spomenuti poznate i prihvaćene Prošetala Suljagina Fata i Stade se cvijeće rosom kititi, ali manje važne u kontekstu ove teme. Himzo Polovina, uslovno rečeno, pripada drugoj generaciji (poznatih) izvođača sevdalinke. Generaciji koja se okupila oko tadašnjeg Radio Sarajeva, od njegovog osnutka 1945. pa sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ranije, u periodu između dva rata, pjevali su Vuka Šeherović, Rešad Bešlagić, Sofka Nikolić i drugi