Tekstovi autora: Darko Cvijetić

Death 01 S

I pjevala mu i plakuckala i pjevala

Darko Cvijetić: Svitanje

Kad se mali Borko objesio sa svojih sedamnaest, Brkata Zora iz lonca zahvatila vode koliko za dvije džezve
Pokro44

Bookstan 2021

Noćna straža: Zimnice

U Sarajevu će se od 7. do 10. jula održati šesti po redu Međunarodni festival književnosti Bookstan
Kostu 01 S

Pahuljice kruha ispadaju baki iz usta

U vrtu

Kad svoje lice zapipaš, uvijek ostane gline na podnokticama./ Ptica obori glavu na prsa kao da će potkljunicom pridržati violinu/ ili ciperak zamrljan sjenkama iz šume
Oprt1

Odmakni se od bližnjeg svog

Miš mali

Svaku večer, već osmi put, građani, u znak solidarnosti, u avetinjski praznom gradu, s prozora (kao nekad rafali, kao nekad pojedinačno) aplaudiraju liječnicima
Arive 05 S

Odlomak iz romana "Što na podu spavaš"

Otkud ovaj rat

Djed je, pred smrt, buncao: otkud ovaj rat, i je li i ovaj rat onaj rat, pitao gdje mu je mater Mara, i što se ne odaziva, govorio Karmeli da ne može kontrolirati mokrenje, da je čuo da su doktori našli lijek za rak i da će mu izliječiti najmlađu kćerku, tetku Ernu, prijetio svome ocu da će se baciti u more ako ga prime u Kraljevu Jugoslavensku mornaricu, tepao baki Hani i pjevušio joj – “kraj kapele svete Ane”, pričao kako će trenirati nogometaše Hajduka i odvesti ih u Sarajevo, na Grbavicu
Vitlajic 01 S

Dođe prazno pismo

Mi smo mislili da smo preživjeli rat

Na Trgu heroja ulični prodavač knjiga nudi mi/ Protokole sionskih mudraca/ Kažem da sam ribolovac i da tražim gliste...
Strr2

Zemlja na pidžamama

Poslednji dan rata

U ono malo sunca/ Što mi je još ostalo/ Ladovine već/ Uzimaju bjelančevinu/ Na vjetru/ Svici razbijenih lampi/ Drže se za ruke...
Cvijetic 01 S

Priče iz knjige „Šindlerov lift“ Darka Cvijetića

Zlo oko nas

“Nisam nikakav jugonostalgičar – kaže Darko Cvijetić, autor hvaljene i nagrađivane knjige ’Šindlerov lift’. - Itekako sam svjestan nedostataka bivše nam zemlje. Nemam na šta gledati s gnušanjem ili prijezirom, čovjek je onaj koji mi je donio najveće razočarenje. Nekada sam mislio da su svi ljudi beskrajno dobri. Isti smo, kao lavovi ili vjeverice, borimo se da trajemo, i dobrota je, čini mi se, društveni izmišljaj. Trešnja je drvo. Reći da je dobra ili zla, jest promašaj ukusa i pomanjkanje ljubavi za ovaj svijet, kakav god da je on”
Marijpo 43 S

Pored ruke sjedi mirno rukav uniforme

Ustane u četiri i plače

Neoženjen, sva ratišta prošao. Šta može drugo, veli Maks, kad uvečer idemo u grad – prvo je išamara, da je malo prepadne, da se ne izgubi, čovječe. Onda je nakljuka apaurinima i rakijicom
Labudovi

Rođendanska

Ljiljani

Ručnik kojim se/ Briše sumrak/ Dopola vruć/ I sijeno/ Raspakirano djetelinom/ Opranih nogu/ Ruža napusti vrt
Aadone13

Tražitelj vena

Prepipavanje tatine smrti

Baš kao kučićima./ Koje će tek na iduću zimu pronaći moja kćer./ Laveži im još od zemlje a kaplju.
Aagro 02 S

Godinu dana od objavljivanja romana “Schindlerov lift”

Lutke su mi ostale po podu rasute

Došla je biciklom, prislonila ga na drvenu grobljansku kapiju i čekala me, stojeći kao prikaza posred groblja, dok je vjetar lijepio pletenu haljinu za njezinu sjenku. Stojankina majka, i s njom djevojčica, unuka, dijete njezine druge i jedine kćeri
Fooda1

Sedam muških ruku s laktovima

Bombonjera

Kupi joj mehaničku lutku/ Kad se navije/ Hoda trepće korača/ Maše rukicama
Jezerr1

Ništa samo zinem

Da li si umoran?

Pored tanjura s jagodama/ Pronosi me/ Ispred solitera/ Pjevaju da zna zora da zna zora/ Nema nikoga da mojoj majci kaže/ Da me spusti/ Da odmori
Batt1

Šapuće se o cvijeću

On se zove nar, ona kiša

Prsti su poravnali ćilim/ Potom se uvukli u rukavicu/ Klavirštimerova slijepa kćer/ Jasno čuje kako se vrapci probijaju kroz pljusak/ Kao crn tepih...