Tekstovi autora: Slobodanka Boba Đuderija

Aggj2

Ljudska priča za dobar dan

Gej zbunjoza u osamnajstici

Najvolin prisluškivat ćakule penzijonera u autobusu ujutro kad se vraćaju iz spize. More se čovik lipo nasmijat, saznat štagod novoga, prosvitlit se, a sve to za samo deset kuna koliko košta karta. Ovo dvoje su sidili priko puta mene, oboje sa svojin kesicama u rukama, barba od jedno šezdesetipet i gospoja od nekih šezdeset godina.
Afon 03 s

Između SMS redova

Ovi muški stvarno ništa ne razumu

- I još mi je na kraju i prijetila! - Molin?! Nisan ti prijetila, ne laži! - skoči ona. - Jesi! Napisala si mi "Ajde, ajde". - Nisan ti napisala "Ajde, ajde" nego "Ajde, ajde" - odvrati ona izgovarajući svoje "Ajde, ajde" umilnim glasićem. Ali on je muško pa ne more raspoznat te nijanse u tonu. Nijedan muški na svitu ne zna razliku između "Ajde, ajde" i "Ajde, ajde". A razlika je očita. I gluv čovik bi je uočija
Marijj 77 S

Dalmatinska priča za laku noć

Moj dida, pravi Dalmatinac

Ko god je ima potribu sudit o drugim judima i njihovome izgledu, oblačenju, ponašanju, dobro je pazija da to ne izvodi isprid moga dida, jer bi ovaj u dvi-tri rečenice odma dotične spustija na zemju i dokaza in kakvi su licemjeri i budaletine bili. Nisi smija ispri njega reć rič protiv ikoga samo zbog toga kako je taj neko izgleda, ili se oblačija, nisi smija ni protiv "kurbi", ni protiv pijanaca, ni protiv stranaca, ni protiv "vlaja", ni protiv "naših" ni protiv "njihovih".
Rneii 01 S

Ljubavna priča: Trideset kilometara pješačenja po kiši

Ti si u kurcu

Taj zadnji Božić pljuštala je kiša. Bio je u njenom domu i dok su ljudi ljubili jedni druge pod vatrometima, on je nagovarao, uvjeravao, molio. Bezuspješno. Tada mu je rekla konačno zbogom. Od njene kuće van grada do njegovog stana u našem gradu ima trideset kilometara. Trideset kilometara prometne asfaltne ceste odpješačio je tu noć pod najjačim pljuskom ikada viđenim na ovim sunčanim prostorima. Plakao je cijelim putem.
Eggza 02 S

Kako je rad od čoveka napravio majmuna

Ugostiteljsko roblje

Meni u glavi i dalje tutnji. Radit ću u kuhinji najmanje deset, a sigurno i više sati dnevno, cijelu sezonu, bez ijednog slobodnog dana, bit ću kuharica, peračica i čistačica a onda ću, da bi nakon posla imala krevet na koji ću se srušiti, još i čistiti apartmane? Za četiri tisuće kuna? A kad bi trebala čistiti te apartmane? U ponoć, kad se vratim iz restorana iz popodnevne smjene? Možda da usput još malo skoknem i do njihovog maslinika, podrežem masline, okopam malo? Da im nalijem i koju teracu? Jebi ga, ugostiteljstvo je to.
Bed 01 S

Poslin rastave: Sloboda pokreta i itanja po krevetu

Tražin nekog za one stvari

U misecima koji su slidili iza rastave provala san još i spavat nedijagonalno nego samo popriko, pa onda naopako, sa nogama na zidu, ta mi je pozicija najdraža jer se najboje kontemplira o životu dok čovik gleda svoje nožne prste na zidu i mrda ih.
Done72

Jedan od onih dana

Kako to misliš – skrati?

To je malo potrajalo. A di neće potrajat kad me svako malo prikine i viče skrati. Ka da ja znan skratit. Da padnen negdi na Velebitu sa deset metara visine i ostanen ležat sa dvi slomljene noge i tri otvorene rane zvala bi HGSS i počela "Prošlu nediju van ja tako vidila jednu emisiju na televiziji di su pričali o zdravon životu i kako je masu ka važno u životu kretat se a pogotovo u prirodi i tako san van ja pomislila da bi bilo dobro da se i ja malo počnen kretat a kako nisan nikad bila na ovoj strani Velebita a i iman prijatejicu šta živi gori blizu..."
Marijj 103 S

Spisateljske muke

Savršena rečenica

Moja rečenica, nepomična i dovoljna sama sebi kao mačka na suncu, niti okom nije trepnula pred mojim patnjama. Ne pada joj na pamet pretvoriti se u nešto veće od sebe same. Moje emocije, koje su je stvorile, još su tu, i bujaju, i napinju mi kožu ali ne izlaze vani, kao da me je netko zašio cijelu i bojim se implozije koja će me raznijeti
Milljacka 03 S

Moš ti iz Bosne, al će Bosna za tobom

Kako Miljacka teče Splitom

Meni Miljacka nije stvar glazbenog ukusa. A nije ni da me vezuje uz nešto. Nisam uz nju doživila nikakvu ljubav, ništa značajno. Ali kad krene, ja poletin, digne me nekako neopisivo dobro i ja u tom trenutku nekako i tugujem, ne znam za čim, i veselim se, a nemam pojma zbog čega
Jobba2

Nova knjiga Bobe Đuderije

Zovem u vezi posla

Slobodanka Boba Đuderija objavila je novu knjigu priča pod naslovom „Zovem u vezi posla“ u izdavačkoj kući Adamić. “Prošlost i sadašnjost, stvarnost i sjećanja, ustaše i partizani, lijevo i desno, podobni i nepodobni, kako preživjeti u svijetu u kojem se nalazimo, u kojeg se ne uklapamo, koji nas potapa čim podignemo glavu iznad površine? Ova knjiga je koloplet vedrine i gorčine, iskustva pisca, tj. spisateljice, ali i majke, ‘vesele raspuštenice’, kćeri i sestre, nezaposlene smušenjakinje koja pokušava u svemu pronaći dobro, dok je zlo ne tresne posred lica” – ovako Bobinu knjigu preporučuje izdavač called nakladnik. Autorka nam je ljubazno ustupila naslovnu priču iz svoje knjige