Tekstovi autora: Edit Glavurtić

Arajs 01 S

Eterični i tajanstveni

Čuvari granica

Da su priče autentične i doživljene znala sam po tome što su mi ih pričali prigušenim glasom, kao tajnu koju mi povjeravaju na čuvanje, s poštovanjem i divljenjem. Sakupljala sam ih i nosila sobom, jednako ih čuvajući, i tek ponekad, kad bih procijenila da je potrebno i da smijem, u pola glasa ispričala nekom kome su u tom trenutku bile potrebne, osjećajući da tako prenosim važnu poruku
Marijj 60 S

Kad vino priča priču

Svečanost vinograda

U vino se uopće ne razumijem, ali znam ponešto o umjetnosti i o lijepim krajolicima, a nadasve cijenim sve što u sebi nosi dobru priču. Jednu takvu pronašla sam u austrijskoj pokrajini Wachau, udaljenoj sat vremena vožnje od Beča, poznatoj po ruševinama starih dvoraca i baroknim oltarima, stablima marelice i vinogradima zasađenim na terasama za koje tvrde da su stari više od tisuću godina
Broz 01 S

Ožalošćena tiha gomila

Poslije Tita...

U orgiji krvi, pohlepe i ludila, u prah je, i metaforički i doslovno, smrvljeno sve što je u prijašnjem uređenju predstavljalo neupitan autoritet, spomenici starog sistema su minirani, kovanica “bratstvo i jedinstvo” postala je predmet poruge, a pečatom jugonostalgičara obilježen je svatko tko se usudio reći da je u starom sistemu živio bolje a u novom je opljačkan, razočaran i nije mu dobro
More 10 S

Gdje bi mogla biti

O sreći

A za sreću treba malo povjerenja i bezazlenosti, malo smjelosti i drskosti. Ponekad i odbijanja da je se čeka i nestrpljenja da se za njom krene u potragu. Otkrivanja gdje bi mogla biti. I pokušaja da je sami nekako stvorimo i prizovemo. To ne ide lako, a nije ni jednostavno, ali puno mijenja trenutak kad umjesto sreće za sebe, počnemo tražiti sreću za drugog
Aabrac 13 S

Ljeto i njegova zlatna svjetlost

Preko sindikata na more

U ona dva tjedna koliko je trajalo sindikalno ljetovanje, uživala sam u svakom danu, a oni su, onako bezbrižni, letjeli jedan za drugim, prebrzo klizeći prema jutru u kojem ćemo se ponovo ukrcati u autobuse koji će nas odvesti kući. Raspoloženje u povratku bilo je drugačije nego kad smo dolazili. Putem su nije pjevalo nego se je razgovaralo o tome što će koga dočekati u Zagrebu, o prvom danu posla i o pogonu koji će uskoro oživjeti. Govorilo se je o kupovini školskih knjiga, o pripremi ajvara i pekmeza, i hoće li i ove godine sindikati organizirali povoljnu zimnicu
Griz 03 S

Duga dosadna ljeta

Lubenice, toplice, višnje u šećeru

Dosada onih subotnjih poslijepodneva s kraja kolovoza nikad se više neće ponoviti. Kad se sati lijeno razvlače i čini se da će dan i život trajati zauvijek, pa sva razdražljiva čekam da se dogodi neko malo uzbuđenje, neki mali, majušni događaj koji će razbuditi i oživjeti dvorište, susjedstvo i ulicu. I u tom čekanju, monotonom i naoko beskrajnom, sve je prošlo, nestajući neprimjetno, kao kad kamion s lubenicama zamakne niz ulicu
Retro Zagreb

Izgubljeni dijelovi

Mjesta na kojima smo se voljeli

Komadići stidljivi i drhtavi, sjajni od nade i očekivanja, još nenagrizeni razočaranjem, koji su se poput staklenih perlica otkotrljali kroz slojeve godina da nas sustignu nenadano i iz zasjede, na dane kad je južina, i kad tražeći nešto drugo, odjednom u ruci držim dvije požutjele ulaznice za kino Zagreb, posljednji red, predstava u deset
The Rolling Stones

Magija dobre glazbe

Koncerti na kojima nisam bila

Bit ćemo lakši, bolji i plemenitiji, s više energije i dobre volje. I sretniji nego inače, tu večer dok traje koncert, i nekoliko dana poslije. Magija dobre glazbe potvrditi će svoju moć poništavajući i svakodnevicu i probleme, ispunjajući nas jednostavnim optimizmom i nekim luckastim emocijama koje čovjeka nose horizontalno i vertikalno kroz vrijeme i od kojih se sve čini lakim i mogućim. Predokus toga pružila su mi dva davna koncerta na kojima nisam bila, i možda su mi baš zato, više od onih na kojima jesam, pokazali kakva je dobra energija radost glazbe