Prizori iz inferna
Dok gledam gradove
S ljudima duboko suosjećam, a nad gradovima u kojima je od jednog do drugog dana brutalno izbrisan život, tugujem. A život je širok pojam, to su dječji rođendani, zakazani ispiti i promocije koji se neće održati, operacije u bolnicama kojih neće biti, vjenčanja kojima se netko veselio, a sad se ne zna hoće li se mladenci ikada više vidjeti. Umjesto svega toga, prizori iz inferna i ljudi koji na prepunim peronima čekaju da se ukrcaju u vlak koji će ih odvesti na sigurno. Da te slike nekako neutraliziram, trebaju mi fotke gradova u miru, dok su ljudi šetali trgovima, odlazili u crkve, kupovali, sjedili u kafićima i restoranima, dok su rijeke su bile zelene a nebo plavo. Koliko će vremena proći dok ponovo ne bude tako?