Tekstovi autora: Andrea Grgić

A kad se napokon zaustave tvoji raketni motori/ Padat ćeš tako brzo/ Da ni pola svog života nećeš stići vidjeti/ I zato/ Prije nego što izgoriš u atmosferi/ Sjedni pored mene...

Uzimam kemijsku i A1 zubi postaju plavi poput postojanih najlonskih gaća u kojima se nikada nije oznojio/ Nasmijanu glavu spremam u grudnjak pored srca/ I uz najavu mjestimičnih pljuskova na zapadu zemlje/ Odgađam svoj plan za neki ljepši dan

Bio je ljut/ Moje pjesme je pretvorio u slike/ A onda ih je skinuo sa zida/ I sad nema više ničega/ Rekao mi je sav crven u licu/ I nestao u nekom drugom snu

Nenenenenene, orilo se u domovima, školama, uredima, znanstvenim instutima, krematoriju i tko zna još gdje. Unatoč uzastopnom ponavljanju negacije, zavladalo je pozitivno ozračje. Na rubu dimnjaka gradske toplane kao na rubu bazena, neozbiljna žena je, posve nesvjesna učinka svoje odlučnosti, sjedila i mahala nogama ignorirajući atmosferilije. Vjetra nije bilo mjesecimaNenenenenene, orilo se u domovima, školama, uredima, znanstvenim instutima, krematoriju i tko zna još gdje. Unatoč uzastopnom ponavljanju negacije, zavladalo je pozitivno ozračje. Na rubu dimnjaka gradske toplane kao na rubu bazena, neozbiljna žena je, posve nesvjesna učinka svoje odlučnosti, sjedila i mahala nogama ignorirajući atmosferilije. Vjetra nije bilo mjesecima

Bar za jedan dan/ Zapisat ću u kalendar/ Godinu, datum i sat/ I učiniti ovaj svečani trenutak nezaboravnim/ Naučit ću riječi/ Vježbat ću pred ogledalom za finale razornih pjesama

Kad popijemo svu vodu i pojedemo svu hranu/ Pojest ćemo jedni druge sa suzama u očima umjesto isprike/ Jer drugo više nećemo znati

Ljetne kratke hlače pun su pogodak/ Neki na takvo stanje reagiraju nasiljem/ Visoki krvni tlak?/ Besprijekorna ponuda/ Do dvadeset posto popusta

Željela sam se predstaviti u svojem najboljem izdanju, ali da izgledam prirodno, nikako ne glumatanje pristojnosti ili ulizivanje. Ma zapravo, htjela sam joj pokazati da sam normalna osoba. Međutim, pauza ne traje vječno i ja sam pomalo počela gubiti nadu da ću je sresti. Odjednom sam, ispred kućice s kuhanim vinom i kobasicama, uočila majstorski slojevito ošišanu kosu. Veselo je poskakivala na glavi koja je aktivno sudjelovala u nekoj živoj diskusiji. Napokon!

Blagajna to stvarno nije očekivala i počela je lupetati koještarije koje je prestravljena gospođa slijepo slušala. „Pripremite gotovinu ili odaberite drugi način plaćanja i nakon tristo metara skrenite lijevo. Skrenite lijevo“, ponavljala je bez prestanka. Gospođa je potrčala ulijevo mašući s karticom i zabila se u staklena vrata