Onaj prvi tenk
Bohumil Hrabal: Strogo praćeni vlakovi
Otad je ubirao rentu, za dnevnicu jedan zlatnik za koji je svakodnevno kupovao flašu ruma i dva paklića duhana, i umjesto da serbes sjedi kod kuće, puši i pije, lunjao je ulicama i drumovima, ali najviše tamo gdje su ljudi crnčili, i tamo se rugao trudbenicima i pio taj rum i pušio je taj duhan, i tako su svake godine pradjeda Lukaša ponegdje pretukli, pa ga je djed kolicima dovozio kući. Ali pradjed bi opet oživio, i ponovo je opet ispitivao ko je u boljoj poziciji, pa bi ga ponovo na mrtvo ime isprebijali