Tekstovi autora: Miljenko Jergović

London 01 S

Prokletstvo višebrojnih talenata

Finci se bos kreće po oštrici sablje i ostaje neozlijeđen

Podijeljena u dva dijela, u Prije i u Poslije, “Sve dok” iz poglavlja u poglavlje tematizira autorov svijet. Teme su donekle autobiografske, tiču se povijesti epohe, mitologije svakodnevnog života u dva različita vremena, onom prije progonstva i onom poslije progonstva. Gotovo svaka tema donijet će Fincijevo pojmovno raščlanjenje, predočavanje stanja stvari, rastvaranje svijeta na način na koji su svijet samima sebi rastvarali i objašnjavali antički filozofi. I tek poneko od onih koji su filozofirali nakon njih. Tu pisac radi nešto što je u suštini vrlo arhaično i što silno ovisi o njegova dva nefilozofska talenta: jezičnom i pjesničkom. Ne povodite se za njim jer biste mogli ispasti smiješni
Vkcci 03 S

Samo solidarnost štiti od onoga što se prenosi od usta do usta

Hvala građanima Srbije na mojim sadašnjim i budućim antitijelima

Strategija vakcinisanja u Srbiji zapravo jedina je smislena i suvisla strategija imunizacije pred covidom-19. Bolest koja se prenosi od usta do usta i od nosa do nosa nije moguće zaustavljati podizanjem sjevernokorejskih zidova ili cijepljenjem povlaštenih elita. Moraju se cijepiti svi, uključujući i sve susjede, tojest komšije, a naročito one koji imaju običaj da navrate
Begs 01 S

Ništa nam nije privremenije od vječnosti

Nijedan spomenik ne treba ukloniti, nijednoj ulici ne treba mijenjati ime

Kada bi u međunarodnom pravu postojao zakon koji bi zabranjivao uklanjanje spomenika i mijenjanje naziva, ljudi bi, kao i čitave zajednice, bolje promislili prije nego što bi donosili pravorijek o tome što im je veliko, vječno i nezaboravno. Ovako, ništa nam nije privremenije od vječnosti. Mijenja se sa svakim prevratom, pa i svakom promjenom vlasti
Vbull 01 S

Nije se dao srušiti

Veljko Bulajić, koloniziranje zajedničke mašte

U deset najplodnijih godina, između 1959. i 1969. Veljko Bulajić snima fascinantan niz od sedam filmova. Preostalih šest su: “Rat”, “Uzavreli grad”, “Kozara”, “Skoplje ’63”, “Pogled u zjenicu sunca” i “Bitka na Neretvi”. Snima velike i male filmove, skupe i jeftine, epopeje i komorne drame, i dokumentarac nad svježe razrušenim gradom. Opsjednut je razaranjima, velikim ljudskim stradanjima i pokretima ljudskih masa. Stvorio je filmsku masku, tipsku pojavu četnika u jugoslavenskom filmu
Aaba 03 S

Miljenik dobrih, prostodušnih ljudi

Ključne fraze našeg jezika nisu ni Krležine ni Andrićeve, nego Balaševićeve

Umio je u svojim pjesmama pričati priče. Bio je vješt stihoklepac, i umio je većinu darnuti u srce. Znate li priču o Vasi Ladačkom? Pitanje na koje narodne mase ginu u suzama. Pa “Lepa protina kći”, i sva ta pretpubertetska erotika i erotika iz staračkih domova i jučerašnjih novina. I preko toga stotinu-dvije istih takvih, pa još ganutljivijih pjesama. A onda, u devedesetima, desetak učiteljskih, pedagoški odmjerenih protestnih, protuotadžbinskih i antimiloševićevskih songova, koji, možda, i nisu preodgojili Srbiju, ali su nekim ljudima iz prvog komšiluka stalno potvrđivali da u toj Srbiji nisu svi isti, da nisu svi izgubili razum
Čvorak

Za pametnu djecu: Miljenko Jergović o knjizi Ante Tomića „Đuro hodalica“

Kad si ptica, pa još čvorak, nemaš pravo na strah od visine

Ponešto sam mu sugerirao, a ponešto i rekao, ali Ante Tomić je proveo svoje. Ideja, koju je iznio odmah na početku, bila je ova: čvorak Đuro, ptičica koja se plaši visine. I što dalje? Ne treba dalje, to je zapravo sasvim dovoljno. I za dobro, i za loše, i za previsoko, i za prenisko. On nas je ovom knjigom podsjetio kako je to kad ozbiljni pisci iz uvjerenja pišu za djecu
Aadone7

Na spomen Milanu Milišiću

Stihovi za pomirenje

Nakon Milanove smrti njegova je udovica Jelena Trpković sakupila i pripremila za objavljivanje zaostale rukopise. Bilo ih je neočekivano mnogo, toliko da je posmrtni Milišićev opus, ne samo kvantitetom nego i kvalitetom, skoro nadmašio ono što je pisac objavio za života
Sapl1

Krizna vremena

Pjevači neka pjevaju, radnici neka rade, a budale neka šute o krumpiru

Nina Badrić je tokom svoje pjevačke karijere na svoje prihode platila veći porez nego svi oni zajedno. A porez, gospodo moja, nije kazna, pa da ga pjevačice moraju plaćati pošto se bave poslom koji netko smatra nedostojnim, nego je novac prikupljen od poreza nešto što pripadnika zajednice štiti od onog što bi im se moglo dogoditi da žive izvan zajednice. Nini Badrić bi se, recimo, moglo dogoditi da je pošalju u polje da vadi krumpir…
Macek1

Kartončić

U svakom starom kuhinjskom kredencu

Škripanje parketa pod koracima njegovih stopala u čarapama, glas koji mu govori da navuče te vražje papuče, drvena gljiva u njezinoj lijevoj ruci, naočale na pola nosa
Abar 17 S

Karakteri im se razlikuju po maskama

Sjene

Samo figure, velike i male, ženske, muške i dječje, s očima koje se međusobno zagledaju i rijetko prepoznaju. Karakteri im se razlikuju po maskama, kao u tradicionalnom istočnjačkom teatru
Meša Selimović

Bez oproštajnih riječi

Meša Selimović – ateist koji se usrdno molio

"Derviš i smrt" roman je pisca koji je pravi pripovjedački glas pronašao u svojim pedesetima. Iz dugog je sazrijevanja nastala knjiga koja prije pojave Orhana Pamuka čini europski književni vrhunac na danas aktualne islamske teme
I Know This Much Is True

Život ne ide dalje

I Know This Much Is True: Logika beznađa

Serija “Istina o mom bratu” nadilazi značaj televizijske sezone i jedne dramske serije u sezoni. Mark Ruffalo veliki je glumac, za ovog gledatelja jedan od najvećih
Fanto 02 S

Novi svijet koji se rađa

Zašto ljudi masovno vjeruju u ludosti

Uskoro će, možda, neki Giorgio Agamben, ili neki Badiou, ili neki Žižek, ili moji prijatelji Ivan Milenković i Hrvoje Jurić, biti u stanju da pruži racionalno i smirujuće, makar i apokaliptično objašnjenje ludosti svijeta, u koju smo zapali, i koja nije bila predviđena ni u biblijskoj, ni u znanstvenopovijesnoj projekciji mogućih budućnosti. Na nama je da pripovijedamo priče i da u njima, i u vlastitim sjećanjima, pronalazimo razloge istini i racionalnosti
Arzze 01 S

Slika u novčaniku

“Brod u boci” Arsena Dedića, knjiga za 80.000 rođendana u Jugoslaviji

U “Brodu u boci” rastvara se Dedićeva Jugoslavija, rastvara se njegova Europa. Njegovo je pjesništvo, pogotovo u svom pretežitom narativnom odjeljku, gdje sve još te 1971. odjekuje Jeftušenkom, novim francuskim filmskim valom, Okudžavom, i diskursom koji bi da cijeli svijet vidi kao veliku čovjekovu porodicu, snažno obilježeno potrebom da se, gotovo aktivistički, sav svijet saspe, salije i stoči u pjesmu
Tamara Obrovac

Bijeg od svake sentimentalnosti

Greza nježnost u glasu Tamare Obrovac

Sve je kod Tamare Obrovac uspavanka, balada, pjesma od pjesme, i pritom sve zvuči pomalo grezo. Kao u kabareu i na kamenu dolcu. I u toj grezosti, kao i u njezinom istarskom jeziku, nešto je što će ovaj slušatelj – možda i sasvim krivo – uvijek osjećati kao nastojanje da se izmakne svakoj sentimentalnosti i šlagerskoj patetici, da se pobjegne od one poželjne i programirane ženstvenosti, od koje je bježala i Marlene Dietrich, i da se na taj način, smjeranim ogrubljivanjem i jezičnim pomakom, izreknu najtužnije, najnježnije i najbolnije stvari koje po svijetu nosiš