Tekstovi autora: Miljenko Jergović

I Know This Much Is True

Život ne ide dalje

I Know This Much Is True: Logika beznađa

Serija “Istina o mom bratu” nadilazi značaj televizijske sezone i jedne dramske serije u sezoni. Mark Ruffalo veliki je glumac, za ovog gledatelja jedan od najvećih
Fanto 02 S

Novi svijet koji se rađa

Zašto ljudi masovno vjeruju u ludosti

Uskoro će, možda, neki Giorgio Agamben, ili neki Badiou, ili neki Žižek, ili moji prijatelji Ivan Milenković i Hrvoje Jurić, biti u stanju da pruži racionalno i smirujuće, makar i apokaliptično objašnjenje ludosti svijeta, u koju smo zapali, i koja nije bila predviđena ni u biblijskoj, ni u znanstvenopovijesnoj projekciji mogućih budućnosti. Na nama je da pripovijedamo priče i da u njima, i u vlastitim sjećanjima, pronalazimo razloge istini i racionalnosti
Arzze 01 S

Slika u novčaniku

“Brod u boci” Arsena Dedića, knjiga za 80.000 rođendana u Jugoslaviji

U “Brodu u boci” rastvara se Dedićeva Jugoslavija, rastvara se njegova Europa. Njegovo je pjesništvo, pogotovo u svom pretežitom narativnom odjeljku, gdje sve još te 1971. odjekuje Jeftušenkom, novim francuskim filmskim valom, Okudžavom, i diskursom koji bi da cijeli svijet vidi kao veliku čovjekovu porodicu, snažno obilježeno potrebom da se, gotovo aktivistički, sav svijet saspe, salije i stoči u pjesmu
Tamara Obrovac

Bijeg od svake sentimentalnosti

Greza nježnost u glasu Tamare Obrovac

Sve je kod Tamare Obrovac uspavanka, balada, pjesma od pjesme, i pritom sve zvuči pomalo grezo. Kao u kabareu i na kamenu dolcu. I u toj grezosti, kao i u njezinom istarskom jeziku, nešto je što će ovaj slušatelj – možda i sasvim krivo – uvijek osjećati kao nastojanje da se izmakne svakoj sentimentalnosti i šlagerskoj patetici, da se pobjegne od one poželjne i programirane ženstvenosti, od koje je bježala i Marlene Dietrich, i da se na taj način, smjeranim ogrubljivanjem i jezičnim pomakom, izreknu najtužnije, najnježnije i najbolnije stvari koje po svijetu nosiš
Havijer Serkas S

Dostojan čitatelj Danila Kiša

Javier Cercas: ujak falangist i vrijeme koje nikad neće proći

Cercas na jednom mjestu citira riječi kojima završava Kišova priča: “Istoriju pišu pobednici. Predanja ispreda puk. Književnici fantaziraju. Izvesna je samo smrt.” A onda, mnogo kasnije, ovako završava svoju knjigu, najprije u jednoj beskrajno dugoj rečenici, od koje u ovom tekstu ostaju tek fragmenti, a onda u dvije vrlo kratke, kišovske rečenice: “…osjetio sam da sam na vrhuncu vremena, na infinitezimalnom i vrlo kratkom i čudesnom i svakodnevnom vrhuncu povijesti, u vječnoj sadašnjosti, s neizbrojivom legijom svojih predaka ispred sebe..."
Vjeran 01 S

Terezin sin

Dan svete Merlinke

Predgovor knjizi TEREZIN SIN – Autobiografija bez šminke Vjerana Miladinovića Merlinke, objavljene u uzdanju Red Boxa 2013.
Svede 08 S

Revolucije koje pokreću virusi

Treći svjetski rat će trajati mnogo duže od epidemije

Virus ne može biti neprijatelj, jer je virus ni živ ni mrtav. Tražiti u njemu neprijatelja isto je kao i tražiti ga u vodi zato što se na nižim temperaturama pretvara u led. Međutim, i u Trećemu svjetskom ratu moguće je pobijediti samo ako se, protivno opasnim iluzijama o partikularnom državnom interesu, ili o interesima krupnog kapitala, u svakom zakutku Europe i na svakom kraju svijeta budu branila jednaka i nepromjenjiva načela
Aapo 29 S

Kvazifobije drugoga reda

Istinski strahovi su uvijek individualni

Tuđi je strah, uglavnom, beznačajan. Uopće nije za strahovati. Pomislimo, e da je nama takav strah, lako bi se sa njim nosio. Moji strahovi su, uključujući i one sitne, redom strašni
Bmilj 01 S

Dok budeš pevao ko će tvoje breme da nosi?

Branko Miljković: Sonet i ćirilica

Branko Miljković bio je pjesnik čiji su stihovi korišteni kao efektna verbalna pirotehnika za svečane priredbe prigodom praznika domovine i revolucije. Napisao je jednu od najcitiranijih pjesama o Titu (“Da ga čuje Zagorje se primaklo Avali/ More Nebojšinoj Kuli/ Gde je njegova reč tu je cela zemlja…), ali i vrlo poznatu pjesmu o Jugoslaviji (“Evo kako je počela u dan svoje nužnosti/ Sve što nema vatre u sebi sagori/ Što sagori postaje noć/ Što ne izgori rađa dan…”). I danas te pjesme čujem, izgovorene do plača uzdrhtalim glasovima svojih školskih drugarica, i još nisam izgubio dar da im se podsmjehnem, i da im onako mladim i zanesenim domahnem iz strašne i ravnodušne budućnosti koja je uslijedila
Auss 15 S

Primo Levi, mršav kao avet

Holokaust je osjećaj žrtve koja se osjeća krivom što je preživjela

Prije nego što je Crvena armija oslobodila Auschwitz, njemačka posada od 18. siječnja 1945. nadiže logoraše i njih 60.000 tjera u marš prema zapadu, što mnogi neće preživjeti. Ne diraju samo bolesnike u stacionaru i kolonije umirućih. Čak ih niti ne likvidiraju. Jednostavno ih ostave. U sljedećih sedam do devet dana, prije nego što 27. siječnja u tri popodne sovjetske jedinice ne uđu u logor, od gladi, žeđi i bolesti umirat će i ti ljudi
Kemma 03 S

Kad ubrzani za Ploče kasni 180 minuta

Monteno

Prelazio je granice. Pjevao je na sve strane, gdje god ga je bilo prije rata, i tamo gdje ga prije rata nije bilo. Ljudi su ga doživljavali kao svoju živu uspomenu. Trebao im je da se u sebi pošteno isplaču
Rokolo 12 B

Zima je bila sa puno snijega

Zdravko Čolić, pjevač koji je mogao opjevati Podlugove

Protagonist pjesme zatekao se u zapetljanoj mreži lokalnih pruga, što uskoga, što normalnog kolosijeka, negdje u bespuću srednje Bosne, u trenucima kad započinje mećava. A svoje sjećanje na taj događaj započinje, naravno, frazom, gotovo administrativnom, karakterističnom za epohu: “čeko sam za Travnik vezu”. Slijedi prijelaz, bez uvoda, romantično-komičan: “stresla je snijeg sa plave kose, čekajući voz za Brezu”
Detj 01 S

Poremećaj može biti duševni ili socijalni

Roditeljstvo je čin društvenosti, a ne posljedica bioloških nagona

Prije nekoliko godina je, zaboravili ste to, jedan dječak iz doma u Nazorovoj zauvijek otišao u Italiju. Tamo je usvojen, ustvari tamo je postao nečije dijete, jer ga u Hrvatskoj nitko nije htio. A nisu ga htjeli jer je prebolio lakši oblik dječje paralize. Za ovdašnje, on je bio falično dijete. I to je do danas najstrašnija hrvatska priča o roditeljstvu za koju znam. Ali na kraju, dječja paraliza tom je dječaku bila blagoslov. Otišao je. Nevolja ono četvero djece s Paga je što ne boluju od dječje paralize. Pa da odu. I ne vrate se dok ne postanemo bolji. Ili se ne vrate nikad
Kolim 02 S

Aleksandar Isajevič Solženjicin: U zatvorima, logorima i progonstvima

Svojim rukama razmontirao je komunizam

U Jugoslaviji, i to gotovo u pravilu – u Hrvatskoj, Solženjicin je redovito i sustavno objavljivan, bez obzira na povremene, i vrlo oštre, diplomatske note što su stizale iz Moskve. Ali ipak, njegovo opsegom najveće, najambicioznije i najmračnije djelo, trotomni “Arhipelag Gulag” (oko dvije tisuće kartica teksta) dugo nakon 1973.-75., i svoje svjetske premijere, nije objavljivan
Andrej Tarkovski

Neverovatna stvar mi se danas desila

Tarkovski: Ne mogu gledati ljude koji pokazuju svoje osjećaje

Andrej Tarkovski konzervativni je kršćanin. I politički je, čak i pomalo šokantno, konzervativan čovjek. Smrt Mao Ce Tunga za njega je dobra vijest. O Sartreovom, pak, odlasku piše s onom superiornom ironijom kakva ne bi baš pristajala nikome manjem od Tarkovskog: “… prekjuče je umro Sartr