Pisma bratu
Kada ne bih obuzdavao svoj gnev, smesta bi me proglasili opasnim ludakom
Taj dobri Gogen i ja, mi se u dnu duše razumemo, a ako smo pomalo ludi, neka, zar nismo pomalo, prilično duboko, i umetnici, da bismo sprečili nemire u tom pogledu, onim što kažemo kičicom. Svi će možda jednoga dana imati neurozu, urlikaće, imaće sunčanicu ili nešto drugo. Ali zar ne postoji protivotrov? u Delakroau, u Berliozu i Vagneru? A istina, naše umetničko ludilo, svih nas, ne kažem da naročito ja ne bolujem od njega do srži, ali kažem i ostaću pri tome, da naši protivotrovi i utehe mogu, sa malo dobre volje biti smatrani kao široko nadmašujući