Mi, blesavi papci i luzeri koji smo savjesno odradili svoj dug, uz vrijedna prijateljstva i vojničko drugarstvo te jedno ogromno i neprocjenjivo iskustvo u odrastanju, pamtimo i taj vojnički grah kao nešto najbolje što se tada pripremalo u vojnim kuhinjama
Riskirajući jezikovu juhu što nisam pojeo preostalo zelje („da se ne baci“, jel’te), odlučim napraviti nešto lagano, na brzinu. Računam, pojest ću ja to pa kad se draga vrati mogu s njom za večeru podijeliti onu njenu delikatesu. Od brzinskih stvari najviše volim tjesteninu, brzo se sprema i energetski je hranjiva pa se sjetim jednog od svojih najdražih jela, još dok sam lutao po Italiji, stare dobre amatriciane
Nedavno sam na fb naletio na odličan recept jedne frendice koju nikada nisam ni vidio ni upoznao, ali koja ima sličnu filozofiju hranjenja mojoj. Njen sam jednostavan recept malo preradio i prilagodio ga svom ukusu, a radi se o prokulicama s puretinom, finoj klopi koja osvaja na prvi okus
Treći miris iz kuhinje koji me baci u prošlost je onaj od kelja kuhanog kao varivo. Mama je bila pravi majstor u njegovoj pripremi i, iako mi klinci (baš kao i ovi današnji) nismo pretjerano uživali u povrću, uvijek ga je znala zakamuflirati nekim drugim aromama pa sam ja u čast na moja davna sjećanja odabrao jednostavan recept tog čušpajza od kelja sa suhim špic rebrima i kobasicama
Prvi dani jeseni i šuma me je počastila grmačama (neki ih zovu i gole puze). To je vrlo zahvalna gljiva koju se može osušiti, duboko zamrznuti ili kiseliti no najbolje ju je odmah pripremiti svježu. Evo jednog jednostavnijeg recepta
Hrvatska je nekad bila prepuna stočara i zemljoradnika pa zato i danas obiluje seljacima. Čast ostalima, onim mrtvim i još živućim, ali od svih je najpoznatiji svakako bio Ambroz Gubec, zvan i Matija
Malo je poznato da je Tin uz pjesmarenje i dobru kapljicu imao još jednu strast; volio je dobar zalogaj. Pošto se nikad nije ženio njegova domaćica s kojom je živio, gospođa Rezika, brinula je o njemu kao o svojem najbližem
Dobra priprema je majka kulinarstva, ratnih i ljubavnih operacija i još koječega. Zato, sam u kući, pustio sam si malo glasnije Floyde i njihov Wish you were here i otvorio hladno pivo
Vlasnica stana je još prošle godine na pošti blokirala mogućnost poziva kako mi, podstanari, ne bismo mogli pozivati brojeve koji počinju s nulom. Dohvatim mobitel i otipkam brojeve. Tek što sam prislonila minijaturni aparat na uho začujem nasnimljen glas operatera mreže...
Uz ovaj recept za začeće nudim i onaj drugi, gastronomski, jer kažu da ljubav ide kroz želudac koji ne poznaje nacionalnost, vjeru, boju kože i pripadnost po spolu i rodu
Vera i Ratko su znali da su njezini protiv njihove veze i dogovorili su se da Vera odglumi da je prekinula z Ratkom i da ide z nekim drugim. Zajedno su odabrali Lea jer je bil balav i jer je bil očigledno zatreskan u nju, a bil je i najbliži. Plan je štimal i sve je klapalo kak treba do prije tjedan dana kad je Vera priznala Ratku da se fakat zaljubila u Leona i da ne želi više biti z njim, nek s Leom. Možete si vi to zamisliti?
Tagine (ili tajine) je tradicionalna berberska glinena posuda za kuhanje. Posebnog je oblika i prilagođena je područjima gdje je voda zlato. Njen je poklopac konusnog oblika pa para cirkulira i tako štedi tekućinu, a u njemu se može kuhati sve, od juha i povrća pa do mesa ili ribe.
Prošle godine, baš negdje na Tri Kralja, dovuku ti moji odnekud beštiju i još joj dadnu ime Jozo. Čuj – Jozo! Dan-dva sve super, a onda je počelo. I sve isto ko i utebe! Cijelu noć vrti zvijer onaj svoj kolotur, vrti, vrti, ne moš zaspat, Issa ti. Oka sklopit! Onda je za par dana usmrdilo cijelu kuću, pa smo tako doznali da je Jozo žensko
U našem podneblju živio je jedan poznati književnik čiji je život, hotimice ili ne, bio prilično vezan uz minimalno svake vrste, a to je Ivo Andrić. Ne samo da je cijeli život bio zaljubljen u samo jednu ženu, Milicu, nego je dobio i samo jednog Nobela, onog za književnost. Zanimljivo je da je svoje najpoznatije djelo želio nazvati „Na Drini ćuprijica“ no nakladnici i određene komisije mu to nisu dozvolili
Jedni vele da je pravi žgvacet onaj od kokoši, drugi da je od boškarina, treći od divljači i tako dalje, ja sam ga radio od mljevenog junećeg mesa. Isto tako kažu da uz njega idu njoki, neki spominju razne vrste tjestenina i palentu, a ja sam se odlučio za fuže
.jpg)
