Tekstovi autora: Eduard Pranger

Ponovno je prasnula u smijeh. Njih su dvoje uvijek mislili isto, a on je na nju bio posebno ponosan jer je shvaćala sve ono što se događalo između njega i njezine majke. Nikada ga nije osuđivala i uvijek je nastojala dijeliti svoju ljubav prema oba roditelja ravnomjerno. Potajno, on je u to bio siguran, bila je ipak na njegovoj strani

Berberi su kuhali u tagineu iz dva razloga. Prvi je bio što nisu imali puno vode, a ta je glinena posuda konstruirana da u njoj para cirkulira i tako je vode minimalna. Drugi je razlog bio što su stavili sve sastojke u tagine, vatru ispod podesili na najslabije i otišli se baviti svojim devama, ovcama i kozama bez bojazni da će jelo zagorjeti. Ja sam iskoristio potonju prednost u modernijoj verziji: dopisivao sam se bezbrižno i naširoko s frendom i fejsao, a tagine je sam radio svoj posao

Desetak minuta kolko je potrebno da se meso prodinsta gledam antidepresivnog Bruneka Šimlešu na HTV kojem je u životu sve med i mlijeko. Gledam kroz prozor i ogromnu planinu smeća koja je zove Jakuševec, a koja nam godinama smrdi do neba, pa se smrknem i okrenem loncu

U vrijeme komunističkog demona Josipa Broza nismo znali ni da postoje riječi ili izrazi poput: privatizacija, ovrha, potrebiti, ugrožene skupine, prekarni rad, tajkunizacija, šatoraši, zaštitari, kamatarenje, rad za opće dobro i sl.

Sutra, čim sam došla, eto kretena, kao da me je čekao iza vrata! Bane onako, bez kucanja. Kolegice, veli, a ja se smrznem, pišite te brojke skraćeno da to izgleda urednije. I molim vas da vodite dnevnu statistiku, da ne moram ja. Zar vas nisu tomu učili na fakultetu? Meni opet grunu suze, sve mi se zamutilo. Pa što sam ja Bogu skrivila da mene zapadne takav idiot?

U Gradskoj su kavani još prije desetak dana postavili i okitili veliku jelku, pa je miris svježe smole zamijenio onaj vonj ustajalog duhanskog dima. U novinama stare vijesti i pregršti reklama. Od sporta, nekakav važan državni rekord u plivanju, a u obavijestima o smrti ni jedno poznato ime. Kroz veliko staklo gledao sam prolaznike kako kišobranima vitlaju krupne bijele pahulje. Zbunjeni golubovi visoko iznad njih, nenavikli na snijeg, stisnuli su se po rubovima fasada

Možemo je pohati, pržiti, marinirati ili sušiti (što je prava šteta), a vrlo je ukusna i sirova (carpaccio) ili na salatu. Recepti s njom poznati su još od prvog vijeka, a ja ću vam predstaviti jedan svoj, dvadesetprvostoljetni

Mi, blesavi papci i luzeri koji smo savjesno odradili svoj dug, uz vrijedna prijateljstva i vojničko drugarstvo te jedno ogromno i neprocjenjivo iskustvo u odrastanju, pamtimo i taj vojnički grah kao nešto najbolje što se tada pripremalo u vojnim kuhinjama

Riskirajući jezikovu juhu što nisam pojeo preostalo zelje („da se ne baci“, jel’te), odlučim napraviti nešto lagano, na brzinu. Računam, pojest ću ja to pa kad se draga vrati mogu s njom za večeru podijeliti onu njenu delikatesu. Od brzinskih stvari najviše volim tjesteninu, brzo se sprema i energetski je hranjiva pa se sjetim jednog od svojih najdražih jela, još dok sam lutao po Italiji, stare dobre amatriciane

Nedavno sam na fb naletio na odličan recept jedne frendice koju nikada nisam ni vidio ni upoznao, ali koja ima sličnu filozofiju hranjenja mojoj. Njen sam jednostavan recept malo preradio i prilagodio ga svom ukusu, a radi se o prokulicama s puretinom, finoj klopi koja osvaja na prvi okus

Treći miris iz kuhinje koji me baci u prošlost je onaj od kelja kuhanog kao varivo. Mama je bila pravi majstor u njegovoj pripremi i, iako mi klinci (baš kao i ovi današnji) nismo pretjerano uživali u povrću, uvijek ga je znala zakamuflirati nekim drugim aromama pa sam ja u čast na moja davna sjećanja odabrao jednostavan recept tog čušpajza od kelja sa suhim špic rebrima i kobasicama

Prvi dani jeseni i šuma me je počastila grmačama (neki ih zovu i gole puze). To je vrlo zahvalna gljiva koju se može osušiti, duboko zamrznuti ili kiseliti no najbolje ju je odmah pripremiti svježu. Evo jednog jednostavnijeg recepta

Hrvatska je nekad bila prepuna stočara i zemljoradnika pa zato i danas obiluje seljacima. Čast ostalima, onim mrtvim i još živućim, ali od svih je najpoznatiji svakako bio Ambroz Gubec, zvan i Matija

Malo je poznato da je Tin uz pjesmarenje i dobru kapljicu imao još jednu strast; volio je dobar zalogaj. Pošto se nikad nije ženio njegova domaćica s kojom je živio, gospođa Rezika, brinula je o njemu kao o svojem najbližem

Dobra priprema je majka kulinarstva, ratnih i ljubavnih operacija i još koječega. Zato, sam u kući, pustio sam si malo glasnije Floyde i njihov Wish you were here i otvorio hladno pivo