Tekstovi autora: Alan Meniga

O kuhanju tjestenine postoje različite teorije. Svatko tvrdi da je njegova najbolja. Ne zna zašto, ali tako se kod njih već kuha generacijama. I tu nema diskusije… Neki stavljaju ulje u vodu u kojoj se kuha tjestenina, drugi pak nakon kuhanja ispiru tjesteninu hladnom vodom, treći sole nakon kuhanja, a neki pak tjesteninu uopće ne jedu, jer, kako kažu, tjestenina deblja…

Naravno da svatko smatra da je baš njegov „bolonjez“ najbolji i najsličniji originalu. Međutim, kakvih sam se sve budalaština naslušao u svezi tog svjetski najrasprostranjenije pašte, to je čudo jedno. Uglavnom su to bile tehničke pogreške pri kojima se vidi potpuno neznanje dotičnog spravljač ovog divnog i aromatičnog jela

Postoje ljudi koji ne jedu meso, a bogami i oni koji ne vole fileke… Recimo, ja ne volim poriluk… no jeste ikada čuli da netko ne voli palačinke? Ja nisam… Tanke ili debele, pa onda na rubu tanke a u sredini debele, prhke ili žilave, blijede ili skurene, sfrkane ili „u trokut“, slatke ili slane… Za svakoga će se naći odgovarajuća! Palačinke, palačinci, crepes, pfankuchen, pancakes…

Moramo zaključiti da je sama riječ burek (orig. börek) došla s Turcima, a označava (pazi sad!) vrstu tijesta koje je kod nas poznato kao vučeno tijesto, jufke ili kore za štrudl. Samo ime dolazi od turske rijeci „bur“ sto znači savijanje. I eto nam savijače! Oblik gotovog proizvoda je uvijek u obliku sfrkane zmije