Tekstovi autora: Jagoda Kljaić

Zemljotres potres Hrvatska

Priče iz potresa: Poravnat će se neke stvari

Hrvatski i srpski dimnjaci

Onima u Srbiji koji ne znaju kako bi pomogli samo svojima u Hrvatskoj, evo još jedne istine: iz Zagreba zove brat od prijateljice mi koja živi u Cirihu, korijeni im sa Korduna. Traži vezu sa ljudima u tim nesretnim Majskim Poljanama iz čije je familije poginuo otac. Čuo on i drugari mu da žena kuka kako će i šta će, imaju kredit u banci. Hrvati su koje je netko otjerao iz Bosne. Pa Srbi iz Zagreba žele vidjeti stanje, uzeti sve podatke, koliki je ostatak dugovanja, koja banka, preuzet će otplatu kredita
Zemljotres potres Hrvatska

Priče iz potresa: Nadzemlje je jače od podzemlja

Kuća sa zelenim barkodom

Sad je najvažnija zelena naljepnica. Garantira da možeš biti u životnom prostoru, bio stan ili kuća, zidovi se ne bi smjeli urušiti na tebe, ali, ali… onaj opaki od 6,2 po Richteru podigao nas je u zrak pa onda bacio na zemlju, povaljali se oni koji se nisu za nešto čvrsto držali, kao što sam sama s obje ruke za dva zida i dva štoka jednih vrata, između predsoblja i kupatila. Al’ je on bacio na zemlju i naše dimnjake i krovove. Mogu biti u kući, mogu i drugi u stanu, ali kraj je decembra i početak januara, sredina zime, pametan zaključak na cesti: dobro je što nema zime… ma uvijek ima nešto dobro i u najgorem, ali mi se tresemo od hladnoće
Jugoslavija

Jugoslavija je žensko ime

Pozdrav za Sabahetu bez prezimena

Ipak sam znala Sabahetino prezime, razmijenile smo nekoliko razglednica, puna kutija mnogih svjetskih gradova, crno-bijelih i u koloru, na tavanu je, naiđem li nekad na neku njenu možda saznam i prezime, ali, opet, sumnjam, uz “Srdačan pozdrav iz Sarajeva, Sabaheta” ne piše se prezime, uvijek primalac zna tko ga pozdravlja, prezime u toj, nekad vrlo popularnoj ljudskoj igri, značilo bi uvredu za oboje, i pozdravljača i pozdravljenoga
Vammp 04 S

Acta, non verba

Potraga za svemogućim češljem

Naopak poredak i raspored korisnog i beskorisnog, potrebnog i nepotrebnog, manjka i suvišnog, gnjide naširoko i svestrano iskorištavaju. Umnožavaju se, lako nalaze mračne, tople i vlažnjikave, a žive podloge, ispod kojih vrije krv, ili će je gnjide isisati ili će eksplodirati na svim otvorima i sve oko sebe zacrvenjeti
Elle 03 S

Uz nečiji rođendan

Slučajno

Vi ne poznate ni mene ni ikoga moga. Odavno sam se preudala, osam godina nakon što sam ostala udovica, prevrn'o se traktor, ubilo ga. Živjela sam u selu B., znate gdje je to. Rodila kćer. Udala se za dobrog mladića, njegovi roditelji miješani, brak im miješan. Kćer mi rodila sina, volim ga više od očiju svojih. To su oni koji su kupili kuću do vaših roditelja. Lijepo su se slagali, cijeli komšiluk. I tog su popodneva zajedno sjedili u vašem dvorištu, na klupi ispod brajde, pili kavu
Glina spomenik

Razlikovati ubijenog od ubice

Glinski trinaesti maj

Da netko upucava u glavu prijatelje im i poznanike tu negdje oko njih, a oni se ne mogu sačuvati i ne smiju misliti kako njih neće, e to je već teško zamisliti. A dovoljno je samo se nakratko snagom misli pokušati unijeti u takvu situaciju. Nitko nikoga na takvo unošenje ne može prisiliti, ali nitko nema pravo to ne pokušavati. Svatko tko odustane od pokušaja izdajnik je ljudskog roda i čovječnosti. Dogodilo se, bilo je, završeno je, ali ne može se negirati. I ne mogu se u isti krug stavljati vatra i led, a sve kako bi se dobila mlaka voda ugodna za brčkanje
Aaab2

Glas bola, tuge i istinske muke

Niz polje idu, babo, sejmeni

Nigdje napisano, izgovoreno ili pokazano kako je netko stajao u redu za drugoga koji nema novca da kupi, snage da stoji u toj istoj koloni okorjelih tradicionalista ili životne volje da sam sebe ugosti. Ako nigdje nije objelodanjeno, u mnoštvu informacija o načinima ubijanja dosade u jedinstvenom danu koji se nikad neće ponoviti, onda sigurno nitko nije kupio deset kilograma ribe a da bi je, bilo bi nekršćanski reći poklonio, a ono podijelio nepoznatim, nevoljnim i nevoljEnim
Pokris 19 S

Prijetnje i ucjene

Nemojte nas plašiti bakama i dekama

Trebaju li vas sada političari upozoravati da su vaše bake i djedovi poodmakle životne dobi, manje ili više narušenog zdravlja i u opasnosti su od epidemije poznate gripe, a kako onda ne bi bili od nepoznatog virusa? Zašto im dozvoljavate da za vas misle kako ste ograničene pameti i još manjih sposobnosti razumijevanja, pa vam treba tumačenje? Ako imate bake i djedove, jeste li uistinu još uvijek mala djeca?
Zemljotres Zagreb

Jedno nedjeljno jutro u pola sedam

Ljudi, zašto ne spavate

Nisu znali da će tlo drhtati, izvještaj Kriznog stožera je tek u 9.00, ali kao da su nešto čekali. Svi oni poznanici koje sam nazvala te nedjelje, da čujem kako su. I u Zagrebu i u varošici u kojoj prebivam, udaljenoj 80-90 kilometara od epicentra. Internetske veze nisu radile, tek sam navečer shvatila zašto: ne bih znala ono što sad znam
miljenko jergović

Miljenko Jergović: Herkul (Fraktura 2019)

Odigrano će se tek dogoditi

Sve i da se želi, sadržaj romana nije moguće prepričati, zato što je u njemu zbijeno toliko puno događaja kojima međusobnu poveznicu nalazimo ponekad odmah, često kasnije, a najčešće unapred, dok to još i ne znamo; a sve teče kao mirna rijeka, tek tu i tamo poneki vir ili prepreka u obliku srušenog stabla a koju su napravili dabrovi sebi za dom
Aagro 07 S

Tužan dan za Dobar dan

Jučer je umrla nečija majka

Nikad više: dijete moje! Ne zavisimo od naših majki, nisu nam više potrebne za naše živote, ali su uvijek, čak i kad su stare i nemoćne, oslonac. Potreban nam da bismo uz njega predahnuli od vlastitih briga, jer majke uvijek, pored svojih, mogu prihvatiti i razumjeti i naše strahove i terete. Vjerojatno zato što su ih sve i same prošle. I dok se naša djeca oslanjaju na nas, mi samo odjednom zateturamo, jer se naš oslonac urušio. Neminovno, od godina i krhkosti tijela, od strahova i radosti, od strepnji i ponosa. Naše majke odlaze od nas sretne, zadovoljne i ponosne, i kad bi mogle, zabranile bi nam da tugujemo
Sisak

Jelena Trpković: Sisak – Dubrovnik – Pisma ljeta 1980.

Ljubav u magmi

Pita urednik Đuro Tadić, jedan od sisačkih entuzijasta koji kroz udrugu Kultura vrijednosti (izdavač knjige) čuva vrijednosti neizbrisivog vremena: „Za nas, pripadnike Jelenine generacije, postavljaju se pitanja: da li smo mi ljudi sa prostora bivše Jugoslavije postali slobodniji ljudi?, da li smo pojedinačno postali bolji ljudi?, da li smo ratom, ognjem i mačem podijeljeni, postali sretnije i uspješnije društvene zajednice?“ Jelena je odgovorila na ta pitanja znatno ranije, onda kad je napisala: “U Beograd sam se preselila na dan početka bombardovanja Srbije. I volim da sam bila u Dubrovniku i nisam videla radost Beograda kada su tenkovi išli na Hrvatsku. I da sam bila u Beogradu za vreme bombardovanja da ne vidim kako se Dubrovnik raduje“
Marijpo 40 S

Vrhunac ljepote

Dok udišemo šumu

Kuda pogled dopire, samo ćilim, mekan, podatan, čini se da mu je tkanje tako jako da se ne bi pomaknula ni jedna nit kad bih se s visine od pet, šest, ili deset metara, cijelom širinom i visinom otežalog tijela, ubacila u lišćev perzijaner. I tijelo bi postalo bestežinsko, cijelo se pretvorilo u dušu, pa samo lebdjelo, lebdjelo, od figura u sjeni do onih osunčanih, od tanjih do debljih, većih i manjih, nižih i viših, sve od stablaca do stabla bukve, preko porušenog do gizdavog, što ravninom hrli pod oblak
Pisanje

Razgovor s književnicima

Gdje vam je strast za knjigu koju pišete?

Zapravo, jutros su mi se otvorile dve stranice sa 12 fotografija književnika, bila neka proslava, dijelile se nagrade, priznanja, zahvalnice, pohvalnice, pa ih eto 12 nagrađenih. Neka ih, sigurno su zaslužili, a nijedan nije „moj“, sve veličine za čije jato sam presitna riba. Ali, to mi ne smeta da cijeli dan, pri svakom zalogaju ili srku pića, a puno ih je jer vani kiši, priupitam grupu veličanstvenih zašto dozvoljavaju urušavanje književnosti i lijepe riječi. Zašto šute na nedopustive i sramotne pravopisne i gramatičke greške u štampanim i nagrađivanim knjigama?
Tito Sofija

Vijorenje mudanti na maestralu

Sa Sofijom Loren i šjorom Bepinom na balkonu

Današnja treća turska je za Sofiju Loren iz filmova La Ciociara, Jučer, danas, sutra ili Sve je počelo u Napulju i Asju Kisić, šjoru Bepinu iz Našeg malog mista. Ma, ipak više srkova crnog opijata za šjoru Bepinu. Više je naša od Sofije. Odmah su mi njih dvije pale na pamet nakon što sam pročitala koji gradovi, gradići, i obična sela što ih oplahuje Jadransko more zabranjuju rasprostiranje veša, rublja, rubina, na prozorima i balkonima