Tekstovi autora: Jagoda Kljaić

tron

Kome zvone crkvena zvona: Kraljevska bajka bez kraljevstva

U Srbiji nema prestolja, ali ima prestolonasljednika

Ako takav svjetski registar postoji, u njemu je upisan Filip Karađorđević, rođen 1982. godine, sin jugoslavenskog princa Aleksandra II Karađorđevića i unuk jugoslavenskog kralja Petra II Karađorđevića, a od lanjskog oktobra u njega je upisana i jedna beogradska djevojka, slikarica, školovana u Parizu, imena Danica, koja se tada udala za princa i postala princeza (voli li grašak ili ne to samo ona zna). Iako je mlada bila u visokom stupnju trudnoće pri razmjeni bračnih zavjeta i prstenja, to nije smetalo patrijarhu Irineju da ih lično on vjenča. I u Srbiji to proglasiše prvim srpskim kraljevskim vjenčanjem poslije skoro stoljeća
Glina

Spjevano u „zabranjenom gradiću“

Balada za Aleksandra Vučića

Puno je Srba u Hrvatskoj kojima je dobro. Nisu svi ludi pa da se nikad nisu opredijelili. A još su manje ludi da ne bi znali kako se dobro može živjeti na državnoj sisi, pa nek' je i mrskim kunama oblijepljena. Sve je umijeće u pravovremenom snalaženju. Pa ih eto u organizacijama, strankama, udruženjima građana, društvima, agencijama, eto ih na listama koje osiguravaju prihod, u državnim tijelima koja garantiraju plaću, od najvišeg do najnižeg nivoa, mijenjaju se boje, strane, ekipe, golovi, napada na mjesta na kojima zakon nalaže manjinsku zastupljenost
Arelig 01 S

U potrazi za sugovornikom

Zašto riječ „bog“ pišem malim slovom

Nitko ne želi razgovarati o tome zašto se, naprimjer, krstio sa četrdeset, pedeset godina, kakva se potreba za tim činom ukazala i što mu je on donio. Možda nezaposlenom posao, bolesnom ozdravljenje, slijepom vid, nemoćnom snagu, možda su nestale metastaze, izrastao amputirani ud ili je po volji božjoj rođeno dijete
Olimpi 02 S

Bez vlaka i bez voznog reda

Na Olimpijske u Sarajevo!

Proslijedila sam mu jutros link prepun prevelike tuge. Usnimljene na 31 fotografiji. I evo njega za sat vremena na mojim vratima: nisam popio kavu, ne ide mi se sa dečkima, nego, bi li ti u Sarajevo. Čujem kako mu srce lupa, ruke pomalo drhte, a nije alkoholičar i nema PTSP
Predrag Lucić

In memoriam: Predrag Lucić (1964 - 2018)

Čovjek hrabriji od grada i države

Nakon teške bolesti u Splitu je preminuo Predrag Lucić, veliki čovek, pesnik i novinar. Lucić je rođen 1964. u Splitu. Jedan je od osnivača i urednika "Feral Tribunea", a pokrenuo je i Feralovu biblioteku u kojoj je uredio i objavio na desetine sjajnih naslova. Nakon gašenja “Ferala”, od leta 2009. godine u riječkom "Novom listu" pisao je dnevnu kolumnu pod naslovom "Trafika". Objavio je "Greatest Shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti" (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem); 1998., "Haiku haiku jebem ti maiku – Velika Feralova pjesmarica", 2003.; knjigu pesama "Ljubavnici iz Verone", 2007.; satiričnu poetsku trilogiju u formi čitanke koju čine knjige "Sun Tzu na prozorčiću", 2009.; "Bezgaća povijesne zbiljnosti"; 2010. i ''Gusle u magli'', 2013. godine; knjigu poezije „Mjesec iznad Splita“, 2012. i knjigu satirične poezije „Step by step – Stepinac“, 2016. godine. Od 2007. je zajedno sa Dežulovićem nastupao u pesničkom kabareu "Melodije Bljeska i Oluje", čiji se naziv često menjao zavisno od situacije i publike pred kojom su nastupali. Za dramu „Aziz“ 2017. godine dobio je Nagradu "Judita" Splitskog ljeta. Lucić je jedan od najvećih jezičkih virtuoza koje su naše književnosti ikad imale, nastavljač parodijske tradicije Stanislava Vinavera. Sinan Gudžević je Lucićevom delu posvetio knjigu „Protiv svih nastava“, upisujući ga na vrh parodijske tradicije od antike naovamo
Pismo

Novogodišnje pismo majci

Proročanska suza

Prije trinaest godina nisam znala da je jutro toga 2. januara posljednje koje gledaš iz bolesničkog kreveta, smještenog, nasreću, u našoj dnevnoj sobi, i cijeli si dan imala pogled uprt prema prozoru, onda povremeno okrenut meni, znala si, do zadnje minute disanja, što se događa i tvoja posljednja suza, oko 19.00 sati, nije bila suza tvoga odlaska nego moga ostanka. Proročanska suza
Happ 02 S

Na kraju jedne godine

Jesmo li ljudi ili turisti?

Danas, kad se svojski trudimo da nadvladamo i nadmašimo bližnjega nam u moći i bogatstvu, kad je uspješan svatko tko umije i uspije drugoga podrediti sebi gradeći neravnopravan odnos u kome jači gura slabijega sve bliže ponoru izgubljenog ljudskog dostojanstva, potrebne su i nove riječi za nova stanja. Kad bi netko ad hoc testirao posjetioce dobrotvornih priredaba i televizijske gledaoce koji telefonskim pozivom daruju neki novčić u dobrotvorne svrhe (a da prije toga nisu provjerili koji postotak njihovog priloga ide na račun organizatora, učesnika i telefonske kompanije) i upitao ih što znači riječ: empatija, procjenjujem da njih 80 posto ne bi dalo pravi odgovor. Za simpatiju i antipatiju bi svih 100 posto
jabuke

Moje, tvoje i naše

Kad planinka kupuje jabuke za pitu

Igraju li to jabuke igru čovjeka i nečovjeka? Dok jednom od njih, čovjeku ili nečovjeku, slatki sok jabuke cijeli dan curi niz bradu – neka istrunu, moje su, onom drugom, samo dva dvorišta udaljenom, suši se slina od pogleda na jabuke koje padaju li, padaju
Partizz 04 S

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Jutro najdužeg dana

Danas je Dan antifašističke borbe, praznik u Hrvatskoj, odabran kao takav u znak sjećanja na osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda u šumi Brezovica kod Siska, 1941. godine
Kafafa 04 S

Kad se čuje miris kave

U početku bješe džezva

Nema u nas takve sirotinje koja ne bi u kuhinji imala džezvu. I nema tog stupnja negostoljubivosti a da se posjetioca ne bi najprije upitalo je li za kavu. Ili se najčešće i ne pita, nego se automatski 'vata za džezvu i pristavlja. Kakav god divan bio pred njima, pa ako će se i pravdati, pokušati utvrditi tko je u pravu a tko je lagao, kada je ono netko nekoga prevario - sve će teći smirenije i laganije uz džezvu ispred njih. Nekako džezva dođe kao adut, kao uteg na terazijama kojim se uspostavlja ravnoteža, kao pitač, promatrač i sudija
Totti 02 S

Oproštaj nogometaša od kluba i publike

Francesco Totti iz zaboravljene bajke

Neki od nas, koji se ni danas toga ne srame i ne boje se priznati, posljednji takav trenutak stopljenosti sa nepoznatim ljudima oko sebe doživjeli su prije 37 godina kad je umro Josip Broz. Jesu li Talijani možda veći licemjeri od bivših Jugoslavena pa će se za dvadeset-trideset godina zaklinjati kako to nisu oni uplakani na slikama koje su obišle svijet – to će možda nekad biti tema historijsko-sportskih analiza i stručnih tumačenja koja će se truditi dokazati da suze nisu uvijek suze. Možda će biti nužno i potvrditi da Francesco Totti nikad nije postojao ni igrao nogomet
Ckld 02 S

Tvornica radosti i slasti na izdisaju

Čokoladna terapija za spas nacije

Kolikogod farmaceutska industrija utječe na proglašavanje običnih boljki bolestima s opasnim posljedicama ako se ne koriste odgovarajući lijekovi, isto toliko obični pacijenti jačaju i razvijaju tu industriju jer samo traže i traže, nadaju se i nadaju. Doktori su samo logistika u lancu ovisnosti. A sve bi se moglo riješiti – čokoladom
Jazik 01 S

Može li ruski bez ćirilice?

Agrokor i Deklaracija o zajedničkom jeziku

Deklaracija nema ama baš nikakve veze s politikom i izborima koji se svako malo proglašavaju neophodnim u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, državama čiji stanovnici govore istim jezikom sa specifičnim podvarijantama koje su oduvek postojale i niko od njih nije pravio političko pitanje
Teveev1

Mali ljudi na televizijskim ekranima

Krezuba poruka blještavilu

Bira li televizijska ekipa u nekom predgrađu ili varoši baš tu sredovječnu ženu sa napola odavno ofarbanom a napola izraslim sjedinama kose, koja ima vidljive po jedan zub u gornjoj i u donjoj čeljusti, na suprotnim stranama i različite veličine, da govori u glavnim dnevnim vijestima o tome gdje se nalazila i što je radila u trenutku kad je u trećoj kući od njene eksplodirala plinska boca?