Tekstovi autora: Miroslav Nikolac

Samo dvije stvari su iritantnije od neprijateljskog bombardiranja: prva je kada vas neprijatelj uvjerava da je bombardiranje za vaše dobro; druga kada tvrdi da u stvari vi bombardirate sami sebe kako biste narušili njegovu reputaciju. Mentalno zdravom čovjeku prijeti moždani udar kada čuje kako sociopat Dmitrij Peskov „isključuje“ mogućnost da ruska vojska granatira stambene zgrade u Ukrajini ili kada ona kreatura sa slika Hieronymusa Boscha Marija Zaharova zgražanje nad ruskom invazijom naziva simptomom histerične rusofobije. Stoga je iznimno prijatno vidjeti da Ukrajinci pružaju žilav otpor ruskim panzer divizijama

Od uvodnog opisa pansiona u kojem je George Orwell dijelio sobu s rudarima i socijalnim slučajevima čiji su životi prošli u bezizlaznom siromaštvu i fizičkom radu koji bi slomio i poneku tegleću životinju, vi se nezaustavljivo sjurujete prema samom dnu ljudskog društva, gdje se živi u ceradom prekrivenim prikolicama i spava na madracima natopljenima vlagom. To je svijet prema kojem se ljudi boljeg materijalnog stanja i danas odnose kao prema nekoj vrsti prirodnog rezervata, jer je daleko lakše živjeti s neizrečenom i neizrecivom mišlju da bića koja tamo žive zapravo nisu ljudi – ili bar nisu ljudi kao vi. Orwell nije toliko nadmen da bi od vas zahtijevao da nešto učinite po tom pitanju, ali je moguće pretpostaviti da bi razgovor s njim išao vrlo teško ukoliko biste se pretvarali kako ti ljudi ne postoje ili nemaju nikakve veze s vama

Razočaran i pothranjen, Blok je umro 1921. godine, u dobi od 40 godina. Te iste godine, pjesnik Nikolaj Gumiljov je uhapšen i likvidiran. Uskoro mu se pridružio Sergej Jesenjin, koji se objesio 1925. godine, u dobi od 30 godina. Vladimir Majakovski je prosvirao srce metkom 1930. godine. Pjesnik Mihail Zabolocki je uhapšen 1938. godine i osuđen na pet godina u radnom logoru. Isak Babelj je uhapšen 1939. godine te mučen dok nije priznao kako špijunira za Francuze – od svih nacija – te tajno likvidiran 1940. godine (upravo tako: tajno; njegova supruga je do 1954. godine vjerovala da je živ). Marina Cvetajeva se objesila 1941. godine. Ana Ahmatova i Mihail Zoščenko su proveli život u strahu, siromaštvu, i bez vlastitog krova nad glavom. Potrebno je naglasiti kako ovaj letimični pregled slomljenih sudbina i autorskih karijera ne izlazi iz okvira kuće slavnih ruske literature ranog 20-og stoljeća te izostavlja tisuće manje poznatih autora, novinara i akademika

Za one koji još uvijek nisu vidjeli kuda sve ovo vodi, Hitlerovo gotovo momentalno kršenje Munchenskog sporazuma od 29. rujna 1938. godine je moralo učiniti stvari jasnijima. Ali kada je Hitler sastavio novi popis nemogućih zahtjeva za Čehoslovačku te izrežirao odcjepljenje Slovačke, Chamberlain je konačno izgubio strpljenje s… Čehoslovačkom, naravno: čemu garantirati teritorijalni integritet zemlje koja se nije u stanju održati u jednom komadu? Jednom kada je britanska fiktivna garancija uklonjena, Hitler je pregazio ostatak češkog teritorija i pretvorio Slovačku u nacističku marionetu. Na kalendaru je bio zaokružen 15. ožujak 1939, do Drugog svjetskog rata je ostalo manje od šest mjeseci

Primitivna priroda političke moći u autokratskim društvima zahtijeva da izazivač raspolaže barem uvjerljivom prijetnjom sile koju može primijeniti protiv vlastodršca. Sudeći po urlicima koji se čuju iz bjeloruskih zatvora, takvom silom u zemlji trenutno raspolaže samo jedna strana. Bjeloruski državni sigurnosni aparat još uvijek uživa mogućnost nekažnjenog ubijanja nevinih ljudi čak i u slučaju kada je zlodjelo snimljeno na kameru – tijekom demonstracije održane 10. kolovoza u večernjim satima, netko iz policijskog kordona je iz vatrenog oružja ubio 34-godišnjeg Aleksandra Tarajkovskog, koji na sebi nije imao ništa osim majice kratkih rukava i trofrtaljki. Tjedan dana nakon ovog ubojstva, još uvijek nema nikakvih naznaka da bi ubojica mogao odgovarati pred zakonom

Imamo li mi ikakve osnove da vjerujemo kako HDZ-ovi ministri prilikom donošenja odluka u kriznoj situaciji zaista prvenstveno misle na zakonitost i blagostanje stanovništva? Tijekom posljednjih triju predugih decenija hrvatskog političkog života, gotovo da nije bilo osobe zaposlene u strukturama izvršne i zakonodavne vlasti koja nas nije uvjeravala kako je crno u stvari bijelo i kako je situacija u području gospodarstva, medijskih i građanskih sloboda ili obrazovanja sasvim zadovoljavajuća, a ako i nije, tu su tekovine Domovinskog rata i uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije. Istovremeno s neoprostivom gospodarskom stagnacijom su rasle kvadrature privatnih stanova i vikendica, konjaža automobila te privatne kolekcije umjetničkih djela ljudi zaposlenih na javnim funkcijama. Dociranja takvog društva o humanizmu i solidarnosti te nadmena upozorenja kako neće biti zaboravljeno kako se tko ponašao u vrijeme krize je bolje slušati na prazan želudac

Fetiš velike i vojno moćne države s krajnje ciničnim birokratskim aparatom i pravosuđem je duboko ukorijenjen u podsvijesti ruskih političkih djelatnika i činovnika. Ruska politička elita je trenutno zauzeta grozničavom izgradnjom tabua, od ruske državnosti i pravoslavne vjere do sovjetskog nasljeđa i nedodirljivih heroja Drugog svjetskog rata. Ministar kulture Ruske Federacije Vladimir Medinski je otvoreno priznao kako je povijesni narativ bitniji od povijesnih činjenica. Pitanja gospodarskog razvoja su izbrisana s dnevnog reda, demokratizacija je nemoguća, a gomilanje bogatstva na političkom vrhu predstavlja garanciju otpora bilo kakvim liberalnim promjenama i posljedičnom propitkivanju porijekla imovine. Što god mislili o Putinovoj vlasti, činjenica je da rusko gospodarstvo puzi nimalo zavidnim tempom, što se ponovno najviše odražava na regijama udaljenim od najvećih političkih i gospodarskih centara. U Rusiji je i dalje rasprostranjen fenomen neodgovornog, zapuštenog i očajnog čovjeka koji traži utjehu u najdostupnijim sredstvima, što obično označava alkohol. Pijanstvo nije isključivo ruska pojava, ali se malo gdje mogu pronaći ljudi koji radi neimaštine za potrebe opijanja kupuju supstitute poput tekućine za pranje kupaone ili tonika za kosu

Lenjin je shvatio kako komunizam znači permanentni građanski rat. Dok su boljševici ispraćali brodove prekrcane pripadnicima i simpatizerima pobijeđene Bijele armije na putu prema Istanbulu, širom zemlje su nicali ustanci seljaka kojima se nije svidjela neograničena vlast boljševika nad njihovom imovinom i životima. Posebno neugodna je bila tambovska epizoda u periodu 1920-1921. godine, koja je završila otvaranjem sedam koncentracionih logora, masovnim strijeljanjima, primjenom kemijskog oružja i smrću preko 11.000 pobunjenika. Vojni komunizam je Tambovsku guberniju, inače poznatu kao plodan kraj, doveo do srednjevijekovnog standarda, pa je veći dio ustanika isprva ratovao vilama i kosama. Čak i Trocki je uvidio neophodnost ukidanja vojnog komunizma i vraćanja neke vrste komercijalne motivacije seljaka, o čemu je govorio već 1920. godine, nakon povratka s terena u Sibiru. Međutim, da bi Lenjin promijenio mišljenje o ekonomskoj politici, protiv nove vlasti se morala pobuniti perjanica Oktobarske revolucije. U siječnju 1921. godine, boljševičkoj vladi otkazuje poslušnost Kronštadtski garnizon

Otkako je zamišljen, scenarij boljševičkog državnog udara se zasnivao na nametanju svršenog čina predaje vlasti savjetima tijekom Sve-ruskog kongresa savjeta radničkih i vojnih deputata. Sazivanje Kongresa krajem listopada je samo po sebi bilo problematično. Centralni izvršni komitet savjeta je bio protiv pozivanja predstavnika svih ruskih savjeta radnika i vojnika u Petrograd kako Kongres ne bi ometao proces organizacije izbora za ustavnotvornu skupštinu. Boljševici se na takve primjedbe nisu obazirali, već su pokrenuli samostalnu kampanju za održavanje kongresa

Oratorska lavina Trockog 22. listopada postaje nezaustavljiva. U ogromnoj središnjoj sali petrogradskog Narodnog doma (čija je službena funkcija „institucija za narodnu zabavu“) okuplja se gomila vojnika, radnika i predstavnika srednjeg staleža kako bi čuli i vidjeli legendarnog govornika. Trocki okupljenima objavljuje kako će požar boljševičke revolucije biti toliko snažan da će zahvatiti čitav svijet. U rijetkom nastupu iskrenosti, Trocki obaviještava publiku o planovima ukidanja privatnog vlasništva, konfiskacije žitarica, skrivenih novaca, odjeće i obuće te podjele zemlje seljacima. Više nije bitno hoće li netko biti zgrožen ili zbunjen njegovim nastupom. Trocki je ušao u područje koje se u vrhunskom sportu naziva „zona“ i bez napora niže oratorske pobjede

Jedina politička sila koja je izvukla korist iz nervoznog savjetovanja u Moskvi je bila ona kojoj je oduzeto pravo sudjelovanja. Preporod boljševika i njihovo bezobzirno stremljenje kaosu nakon javnog sramoćenja i zatvaranja ili bijega njihovih lidera se moraju činiti upravo natprirodnima, ali boljševička ideja potpunog rušenja svih društvenih normi je za mnoge vojnike i radnike predstavljala jedino jamstvo da se život u Rusiji neće nastaviti odvijati po starim pravilima

Nakon primitka vijesti o padu ruske monarhije, njemačko Ministarstvo vanjskih poslova uz suglasnost samog cara Wilhelma odlučuje prebaciti ruske revolucionare iz Švicarske u Petrograd zajedno s novčanom donacijom za vođenje antiratne propagande. Eksplozivni teret je dostavljen u Petrograd preko Finske, u vagonu koji je proglašen ekstra-teritorijalnim kako bi osigurao sterilizirani prolazak građana države s kojom je Njemačka u ratu preko njenog teritorija. Radi točnog iznošenja činjenica, nije se radilo o jednom, već o dva vlaka sa statusom diplomatske pošte, s ukupno 159 revolucionara od kojih nisu svi bili boljševici. Sponzorsvo se nije sastojalo samo od jednokratne isplate, već i od tri milijuna njemačkih maraka u zlatu za svaki mjesec podrivačke aktivnosti. Nijemcima nije bilo bitno radi li se tu o boljševicima, menjševicima, lijevim Eserima ili samom crnom đavolu

Tvrdnja da je gospodarski sistem Ruske imperije bio neodrživ je bila prilično otrcana već u vrijeme na koje se odnosila. Naravno da neredi 1905. godine nisu predstavljali posljedicu razmaženosti radničke klase, već nereguliranog maltretiranja radnika koje se odvijalo pred nosom moćne države, iz čega se dalo ispravno zaključiti da državu za radnike jednostavno nije briga. Boljševička propaganda se kasnije veselo uhvatila motiva neefikasnosti carske ekonomije, ali štrajkovi, seoski buntovi i masovni neredi u svojoj osnovi imaju preveliki broj povezanih i nepovezanih uzroka da bi itko imao pravo trijumfalno zaključiti kako je pronašao glavni razlog bez kojeg se revolucija ne bi dogodila

Sve analize ruskog revolucionarnog pokreta vraćaju se Dostojevskom i osjećaju poniženja radi kojeg njegovi junaci poduzimaju očajničke korake (u jednom od njegovih djela se može pronaći nezaboravna uznemirujuća teza kako je ljudsko stanje prirodno, ali svejedno uvredljivo). Tu nema mjesta trezvenom promišljanju o ekonomskom ili kulturnom razvoju, jer je prije svega potrebno riješiti taj problem s postojanjem: da li tu postoji ikakav smisao ili je ljudski život igra bez cilja? Ukoliko je istina ovo drugo, tada je primitivni životinjski instinkt za preživljavanje jedino što nas zadržava na ovom svijetu. Međutim, kao i sve ljudske karakteristike, instinkt za preživljavanje je kod raznih ljudi različito izražen, pa tako postoje pojedinci kojima je pogled u ponor smrtne propasti privlačniji od zamorne svakodnevice. Ruski terorizam predstavlja izazov nebesima kako bi se bog konačno ukazao, razmjestio ljude na njihova mjesta te riješio pitanje dobra i zla

Jedan američki esejist s istančanim osjećajem za etiku je napisao kako među ljude koji nikada ne bi smjeli vladati svakako spadaju oni bez smisla za humor. U tom smislu je za Rusiju s Petrom bilo nade, pošto se konačno dogodilo da ruski vladar ne pati od kompleksa koji su razjedali psihe polulegitimnih kneževa i patuljastih careva tijekom većeg dijela dotadašnje povijesti ruskih zemalja. S visinom koja bi mu omogućila da igra na poziciji centra u bilo kojoj svjetskoj košarkaškoj ligi i odgovarajućim samopouzdanjem, Petar je bio jedan od sretnika koji su se mogli pohvaliti potpuno ispunjenim životom. Iako se može primjetiti kako je takvo ostvarenje daleko pristupačnije prijestolonasljedniku nego običnom čovjeku, primjer njegovih prethodnika pokazuje da se možete roditi sa zlatnom žlicom u ustima i svejedno ostati ozlojeđeni blesan do kraja života