Tekstovi autora: Zoran Trbović

Retro: Najveća medijska senzacija u SFRJ, 1980.

Brak i razvod Svetlane Kitić i Blaža Sliškovića

U vreme s početka osamdesetih kad nije bilo Facebooka, Instagrama ili tabloida – ipak je bilo medijske buke; brak između Svetlane Cece Kitić, tada najbolje rukometašice sveta, i poznatog fudbalera mostarskog Veleža, Blaža Sliškovića – bio je prava senzacija koja je trajala koliko i njihov brak: samo četiri meseca. Sve je počelo najavom da će se u Olimpijskom selu u Moskvi, tokom Olimpijskih igara, biti sklopljen brak između poznatih sportista, ali taj plan je pokvarila činjenica da su fudbalski turniri bili raštrkani po celoj teritoriji nekadašnjeg SSSR-a, pa Blašković nije bio dostupan. Svetlana Kitić i Blaž Slišković venčali su se posle Olimpijskih igara; ona je imala 19, a on 22 godine. Na svadbi je bilo više od 500 zvanica. Međutim, 120 dana kasnije, Ceci Kitić je prekipelo: "Oboje smo bili puni sebe, oboje smo bili mlade perspektivne zvezde. On je hteo da me zadrži u kući da rađam decu i kuvam, a ja nisam bila, niti sam sada, taj tip žene. Kada sam odlučila da se raziđemo, pobegla sam kroz prozor jer je pod u Blaževoj kući jako škripio. Niko nije znao da sam otišla, samo su ujutru videli da me nema" , pričala je docnije. Ono malo sretnih dana između Ceca i Blaža zabeležio je tada mladi fotograf Zoran Trbović. Svetlana Kitić imala je ukupno pet brakova i – pet razvoda; muževi su joj bili Blaž Slišković, Dragan Dašić, Goran Bogunović (misteriozno nestao), Zoran Kovačević (ubijen) i Milan Magić. Blaž je postao selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, a trenirao je splitski Hajduk, albanski tim Tiranu, ekipu Zrinjskog, Širokog Brijega... Zbog nesporazuma sa engleskom jezikom, postao velika zvezda YouTuba.
Vikk 01 S

Retro koncert iz osamdesetih

Kako se Snežana Mišković pretvorila u Viktoriju

Severna Kanada/ Ulice Bagdada/ Putovanja bilo kud/ Da li da te pratim/ Ili da te shvatim/ Kao priču nestvarnu... Tako je osamdesetih godina pevala Snežana Mišković alias Viktorija, pevačica istoimenog sastava, tada već bivša članica vokalnog trija Aske. Mada nikad u rock vodama nije dostigla željene, zvezdane visine popularnosti, mora se priznati da je iza sebe imala vernu, glasnu publiku koja nije imala nikakvih primedbi na svoju ljubimicu: pesme su joj bile taman toliko komercijalne da se žanrovski upecaju heavy-pop potrošači (recimo „Barakuda“), uvek radio-friendly, s tekstovima koji baš nisu nagonili na razmišljanje. Kad se iz današnje muzičke horror perspektive vratimo Viktoriji – to uopšte nije bilo tako loše. Uostalom, obratite pažnju na publiku u transu: tipično, vesele, bezbrižne osamdesete!
Mmlad 01 S

EKV jedne mladosti

Ti si sav moj bol

Zahvaljujući tek otkopanim arhivama fotografa Zorana Trbovića, u prilici smo da se podsetimo jednog starog, velikog koncerta grupe EKV. Od 14. do 16. septembra 1989, baš u vreme tektonskih političkih poremećaja spram Kosova, u Novom Sadu je održan festival EBU-UER na kojem je učestvovalo nekoliko domaćih i inozemnih bendova. Grupa EKV u kojoj su tad bili Milan Mladenović, Margita Stefanović, Bojan Pečar i Srđan Žika Todorović – održala je jedan od koncerata za pamćenje. Možda činjenica da Milan, Margita i Bojan više nisu s nama; možda činjenica da je 1989. simbol Miloševićevog pohoda u rat; možda činjenica da više ništa nije isto kao pre 29 godina – ali sećanje na njihovih tad osam odsviranih pesama (7 dana, Samo par godina za nas, Oči boje meda, Pored mene, Budi sam na ulici, Nisam mislio na to, Krug, Zemlja, Ti si sav moj bol) i pogled na ovu fotogaleriju, otvaraju kapije iskonske nostalgije. Da se ne zaboravi!
Marrina 01 S

Ekskluzivno: Retro fotografije Marine Perazić, sredinom osamdesetih

Sada pratim ritam tvoj

Daleke i nostalgično šarmantne 1982, Davor Tolja i Marina Perazić osnivaju electro-pop duet po imenu Denis & Denis; dve godine kasnije, čitava Jugoslavija zaljubljena je u singl „Program tvog kompjutera“ i refren „Sada pratim ritam tvoj / ovu pjesmu novi broj /ako želiš bit ću ja/ program tvog kompjutera“. Pjesma se prvobitno zvala „San po san“, ali je tekstualno intervenirao tadašnji urednik Jugotona, naš dragi Siniša Škarica čija su četiri legendarna stiha u pjesmi "Program tvog kompjutera" promijenili povijest benda. Potom se popularnost otela kontroli: Marina Perazić osvojila je sve postojeće naslovnice i postala erotskim simbolom nove generacije; koncerti grupe Denis & Denis bili su energične electro-pop svetkovine, potpuno u skladu sa onim što se dešavalo u prestonicama poput Londona ili New Yorka. Tokom boravka u Beogradu, sredinom osamdesetih, Marina Perazić i Davor Tolja bili su u centru pažnje fotoreportera Zorana Trbovića; snimao ih je na koncertu, a potom strpljivo radio Marinine portrete. Najveći broj Trbovićevih fotografija sa ovog radnog jam-sessiona nikad nije objavljen. Do sada. Eto nas u prilici da se setimo vremena bolje prošlosti u kojima je Marina bila neprikosnovena, a rodna Rijeka – za mnoge, centar erotsko-electro svijeta.
Brenn 01 S

Ekskluzivno: Retro fotografije Lepe Brene, sredinom osamdesetih

Sitnije, Cile, sitnije

Sredinom osamdesetih, fenomen Lepe Brene i grupe Slatki greh zapljusnuo je nekadašnju Jugoslaviju nezapamćenim talasom popularnosti; masovni koncerti, enormni tiraži i medijska pomama bili su tek neki od detalja strelovite, zvezdane karijere. Male su, gotovo nikakve šanse da današnje generacije prisustvuju takvom uraganu koji je čitavu državu tresao opštepoznatim hitovima. U beogradskom Domu sindikata koji je bio muzičko svetilište, uoči koncerta na kojem su zajedno nastupali Lepa Brena i Sead Memić Vajta – u garderobi se zatekao fotoreporter Zoran Trbović. Ispucao je čitav film na Brenu i Vajtu; potom su se pojavili nerazdvojni Milovan Ilić i Big Lale, ali je Brena uskoro morala na scenu. Nešto od te atmosfere bezbrižnosti i gotovo detinje radosti ostalo je zabeleženo na ovim foto-dokumentima; bilo je to vreme kad nije bilo bitno da li se zoveš Sead, Fahreta ili Milovan; iz današnje cyber-perspektive sve ovo liči na doba nevinosti pred preteću buru. Tako je i bilo. Par godina nakon ovih fotografija, Slobodan Milošević je objasnio Srbima na Kosovu da niko ne sme da ih bije. To je moglo da znači da Srbi smeju druge da biju. I tako je počeo krvavi rat. Si, Cile, si!
Cesma 01 S

Retro: Terazijska česma 1991. godine

Uzalud okupljeni protiv Miloševića

Na Trgu Republike u Beogradu održan je 9. marta 1991. godine veliki miting protiv Slobodana Miloševića, a glavni zahtev je bila ostavka direktora RTS Dušana Mitevića i četiri urednika državne televizije: Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova. Neposredan povod koji je Drašković navodio kao razlog za traženje ostavki bio je Budihnin komentar u Dnevniku 2, u kom je Draškovićeva politika opisana kao produžetak politike Franje Tuđmana. Uplašen brojnošću i istrajnošću demonstranata, Slobodan Milošević je zatražio od Predsedništva Jugoslavije da razmesti jedinice JNA po gradu kako bi se ugušile demonstracije. Predsednik Predsedništva Borisav Jović je telefonom kontaktirao ostale članove predsedništva i tenkovi su poslati na ulice. Beograd je oskrnavljen gusenicama tenkova koje će sa Terazija krenuti u krvavi pir. Kao odgovor na tenkove u centru Beograda, 10. marta su iz Studentskog grada krenuli studenti. Na Brankovom mostu ih je sačekala policija, bacila suzavac i pretukla sve koji su joj pali pod ruku i pendrek. Zoran Đinđić je pregovarao sa policijom koja je grupu od 5.000 studenata pustila da se pridruži demonstrantima-studentima kod Terazijske česme. Demonstracije kod Terazijske česme vodili su student Žarko Jokanović i glumac Branislav Lečić. Na improvizovanoj pozornici su se smenjivali razni govornici, javne ličnosti, a ostao je upamćen i govor patrijarha Pavla. Uz ostale učesnike, najpoznatiji su bili Mirko Kovač, Matija Bećković, Dušan Kovačević, Bata Stojković, Rade Šerbedžija i Borislav Pekić. Iz današnje perspektive, zanimljivo je videti ko se sve tada okupio na demonstracijama protiv Miloševića: od ekstremnih desničara, preko pravoslavnih dogmatika, do liberalne političke struje. Po običaju, ništa se posle demonstracija nije desilo; Milošević je ostao na vlasti i krenuo u rat protiv Hrvatske. Bio je to početak SFRJ tragedije. Fotografije Zorana Trbovića od pre 27 godina svedoče o tim dramatičnim trenucima.

Retro: Crna bara, Bogatić, 1978.

Hajdučke večeri

Crna Bara se nalazi u opstini Bogatić na krajnjem severozapadu Mačve na ušću reke Drine u Savu. Svake druge subote u avgustu, već 49 godina, ovde se održava kulturna manifestacija Hajdučke večeri. Krajem sedamdesetih, na ovom lokalnom festivalu okupljalo se preko 100.000 ljudi. Kako je to izgledalo davne 1978, pogledajte u galeriji Zorana Trbovića

Retro: Dom sindikata 1981.

Josipa, zvezda koja se ne gasi

„Od frizure, do odijela, sve je samo hir, preko glazbe, pa do jela, sve je samo hir. Preko stvari koje volim, pa do društva mog, sve što čitam i što slušam, sve ih smeta to“, pevala je Josipa Lisac u čuvenoj pesmi „Hir, hir, hir“, objavljenoj na istoimenom albumu 1980. Tekst je napisao Ivica Krajač, ironično se osvrćući na zlurade komentare Josipinih kritičara. Uprkos svemu, Lisica je ostala na svom putu, dosledna sebi i muzici Karla Metikoša, te je tako prošlog meseca koncertom u Sava centru proslavila 50 godina karijere, pevajući kako stare hitove u svežim aranžmanima tako i nove pesme. Pred vama su fotografije upravo iz Hir, hir, hir ere, sa nastupa u beogradskom Domu sindikata 1981. Koliko toga se promenilo da bi žar, snaga i ljubav ostali isti.