Tekstovi autora: Predrag Crnković

Hane Hejgor Viemose

Intervju: Hane Hejgor Viemose, spisateljica

Kada je žena bitnik, onda joj svaki čas naprave dete

Da, i ja sam videla srodnost s njima. Kao i s američkim bitničkim piscima kao na primer Keruakom. Ali postoji suštinska razlika kada pišeš iz ženske perspektive. Kada je žena bitnik, onda joj svaki čas naprave dete, često abortira, ima menstruaciju i hrani decu za koju zapravo nije u stanju da se brine, ili u svakom slučaju mora mnogo, baš mnogo da se napregne da bi preuzela odgovornost za njih, decu mislim, a s tim se muški bitnički pisci, najblaže rečeno, uopšte nisu baktali
Sara Omar

Sara Omar: Kupačica mrtvih

O pounutrenju verskog totalitarizma ili – jedan oslobodilački roman

Ovo je oslobodilački roman s hepiendom utoliko što je autorka preživela, osvojila novi jezik i uspela da ispriča svoju priču. Ovo je i primer kako je to biti angažovan i posle, kako je to kada nastaviš da se boriš i za prava drugih i kako je to dirati u tabu teme, u nešto što će versko ludilo i samouverena dogma da proglase direktnom izdajom i razlogom za smaknuće
prženice

Dobro jesti, a ne mršaviti

Prženice i popara, sirotinjski specijaliteti

U najškrtiju poparu, kojom se plaše deca, idu samo stari hleb, voda, so i kašika masti. Taj recept su prepričavali naši preci koji su čobanisali pre II svetskog rata i za koje je otkriće loja u puri bilo ravno dobijanju dukata u slavskom kolaču. Kada se ovom receptu doda i oveće parče homoljskog sira, dobije se popara koja se konzumirala 1950-ih godina po gradovima u tamnici naroda
Kačamak

Dobro jesti, a ne mršaviti

Kačamak, proja i američki kukuruzni hleb

Moja proja je Tradicionalni američki kukurzni hleb. Slučajno sam naišao na taj recept u maloj hlebnoj bibliji, način pripreme je atipičan i ima butera u receptu, ali ukus je kao normalna, nedekadentna domaća proja. U stvari najviše su me privukle mere: taman za onaj manjim pravougaoni duguljasti pleh, koji se može naći u svakoj kuhinji, kao i to što se koristi buter. U finansijski srećnim godinama, uz tu „američku proju“ sam gledao noćne prenose dodele Oskara
Kjerkegor

Prvi put na srpskom: Seren Kirkegor - „Dela ljubavi“

Kritika zaparložene državne crkve

Čuveno delo o hrišćanskoj koncepciji agapea Serena Kirkegora, danskog pre svega vernika a tek posle filozofa, esejiste i „teologa bez dozvole za rad“ objavljeno je u „godini Vukove pobede“, 1847. Za mnoge najveće delo hrišćanske etike uskoro će se pojaviti kod Službenog glasnika u prevodu Predraga Crnkovića
Once Upon a Time

Film "Once Upon a Time in Hollywood" (2019)

Tarantinova setna fantazija

Otud ću i ja biti samo ličan – Brede, oženi me! – jer mogu samo da zavidim tom laki bastardu, i njemu i Bredu i Dikapriju, imali su se rašta i roditi, a nama, pardon, meni, ovde su, u svetskom Beogradu, omogućili nekoliko sati radosti sve skupa, meni – nikome i ničemu, i zasigurno neću upošljavati dekonstruktivizam i poststrukturalizam i tirnanićevizam u "analizi", već ću se prepustiti uživanju i samosažaljenju, prepustiću se onome što rade i likovi iz filma i reditelj sâm – indulgingu – ali ja na mnogo sirotijem i nižem nivou, biću kao sakupljač kartona koji uz flašu piva ispred samoposluge komentariše svetsku situaciju i raduje se što je „Putin zajebao Trampa i EU“
Ptpss 04 S

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Berlin (4)

Do Zapada sto somuna, nama ostaje hleb s piljevinom

Posle teniskog finala, otvorio sam i drugu koka-kolu i moram da priznam da su u pravu oni koji su odavno upozoravali da su isti-istijati proizvodi u istočnoj Evropi mnogo lošiji od onih koje prodaju na Zapadu. Ukus ove nemačke koka-kole nije se mogao uporediti s bućkurišem koji nama prodaju u Srbiji. Karamel vafli, tofi karamele, Milka čokolada, špeci – to je sve potpuno drugačijeg ukusa na licu mesta. Nama uvaljuju tečnu plastiku i surogate. Ali, nema veze. Do Zapada sto somuna, nama ostaje hleb s piljevinom
Aputop2

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Retimno (3)

Na grčkim ostrvima se ne zaključavam

Gladan sam Retimna, i doslovno, pa zbog vetra i još tmurnog neba menjam plan: mokru odeću za putovanje kačim štipaljkama za uže, vadim jedan od četiri kompleta za more, tuširam se, čak oblačim i jaknu, koju presavijenu nosim u mreži poklopca kofera iako za nju nikada nema potrebe, pa odlazim na Štrand Roud, popularnu Venizelosovu džadu, da slike s peščane plaže postavim na instagram. Brže-bolje preskupim sms-om poručujem i dve pesme u emisiji Radio Morave „Pozdravi i želje slušalaca“; „More“ Šarla Trebea i „Vlaško kolo“ Tuti Fruti benda s tekstom: „Pozdravljam babu na odsluženju predvojničke obuke u rusko-srpskom kampu i teču Arčibalda na privremeni rad u Australiju s ove pesme i poručujem da je more toplo a Grci da nas volu kao i uvek, uprkos propagandi.“
Milano

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Milano (2)

Putovanje bez razumnog povoda i preke potrebe

Zgrade, terase i lođe izgledaju taman toliko neluksuzno da pružaju iluziju priuštivosti, a opet i ušuškani, da mame da se tu skrasim. Za tako nešto je potrebno da dobijem sedmicu na lotou. Dugo sedim u bašti poslastičarnice, uživam u vetru koji ćarlija pod tendom i proučavam prozore na zgradama preko puta. Zatim produžavam do jednog kafea u staroj zgradi pored veštačke rečice što glumi slepi amsterdamski kanalčić. Bašta je u senci vinove loze koja se uvija oko čvornovatih grana drveća. Završavam popodne negronijem koji pijuckam dugo, boreći se da ne zadremam
Milano

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Milano (1)

U Italiji čovek ne može da pati od žeđi

U Milano sam nominalno stigao da bih nazočio I-Day's rock festivalu s ponudom u vidu dva brata Gallaghera obaška, Pearl Jam, The Killers i Offspring, koji su spali na to da budu predgrupa za Queens of the Stone Age, a dok sam kloparao koferom po trotoaru, još nisam prelomio da li ću 25. uveče da idem na Queen s Adamom Lambertom u Mediolanumu. A zapravo sam došao da bih dao sebi izgovor zašto iz Malpense hvatam IziDžetov let do Herakliona kad mi nemamo čarter letove za grčka ostrva izvan agencijskih ponuda
Aastark 06 S

Urednik edicije „Prva knjiga”

Trema

Objavljujemo pripovetku “Trema” Predraga Crnkovića koja je dobila prvu nagradu na konkursu “Milutin Uskoković”, ali je žiri odlučio da nagradu ne dodeli, jer se Crnković u rešenju šifre potpisao pseudonimom, sa čim žiri nije uspeo da izađe na kraj. Priča je poslata pod šifrom “Redak zver u ajmokcu”
Aailusa 05 S

Kako su mi oduzeli nagradu „Milutin Uskoković“

Borba protiv pseudonima

Žiri ne nagrađujte JMBG, ličnu kartu i birokratske dokumente, nego priče. Pozivanje na „strogo pridržavanje propozicija“ (što pretpostavljam da su inspirisali Vesna iz Bora i sujetni Čarli i što piše na pišman-stranici, kojom je povučena odluka o dodeli I nagrade) naprosto ne odgovara istini, jer nigde u propozicijama ne stoji da je zabranjeno koristiti pseudonim. (A njihova reakcija da su odustali od I nagrade, čim su nanjušili da je dobitnik Crnković, govori da nisam džabe išao na pseudonim)
Aasnicel 01 S

Danska za početnike: Crni u kuhinji

Hakkebøf med flødesovs og stegte kartfoler

Ovi hijeroglifi gore (žao mi je što fale i moja druga dva omiljena slova, „å“ odnosno „æ“, probaću da ih ubacim, makar u ime Džontrinog sestrića rođenog u Brobyværku, ili Ålborgu, ne mogu da se setim), dakle, ovi hijeroglifi gore znače – "faširane šnicle". Sa umakom i restovaim krompirićima. Faširane su šnicle, kao, nacionalno jelo. Samo se ne zna da li Šveđana ili Danaca. Neće oni zaratiti zbog toga, ne bojim se. Ovako kako sam ih ja spremio, dne 18. junija fiškalne 2010, ispalo je šveđanski, ali na danskom tlu, kao neka vrsta (potpuno nepotrebne) ”upoznajte se, nemojte da ratujete” – akcije, u organizaciji plavih beretki i konferencije o evropskoj bezbednosti i saradnji. U neskandinavskim etničkim vicevima obično neka plavuša s kikama i u uskim hlačicama nudi ”Swedish meat balls” iz košarice, pa se skine gola i skoči na stare i mlade oko nje. (Ili sam to pomešao Benija Hila, danske porniće i Stevu Karapandžu?!)