Tekstovi autora: Marija Đoković

Na licu mesta: Tri dana u glavnom gradu Albanije

Tirana, omiljena destinacija

Marija Đoković, fotoreporterka našeg portala, boravila je nekoliko dana u glavnom gradu Albanije: Tiranu sam posetila povodom izložbe fotografija „The Balkan Girl Power“ koja je postavljena u kancelariji premijera (Kryeministria). Na izložbi, čija je tema položaj žene na Balkanu, učestvovale su mlade fotografkinje iz Albanije, Crne Gore, Makedonije, Kosova i Srbije. Kao mentorka fotografkinja iz Srbije, dobila sam priliku da po prvi put otputujem u Tiranu. Pored predivnog druženja sa učesnicama i gostoprimstva organizatora iz Albanije, poseban utisak na mene ostavio je sam grad. Tirana je zanimljiv vizuelni spoj modernog i tradicionalnog, kako u pogledu arhitekture tako i po pitanju izgleda i načina života njenih stanovnika. Određeni delovi grada su poznati po svojim restoranima, kafićima i klubovima koji enterijerom i uslugom ne zaostaju za onima iz najpoznatijih svetskih metropola. Očigledno je da se o gradu brine - razvija se, izgrađuje i obnavlja. Težnja za modernizacijom nije potisnula tragove i duh starog grada, tako da postoje i četvti poput bazara gde se mogu kupiti začini i antikvarni predmeti. Na kraju bih dodala za skeptike iz Srbije, da oni za početak uopšte ne prepoznaju naš jezik, a reakcije su pozitivne kada im kažete odakle ste, mnogi vole Beograd ili bi bar voleli da ga posete.

Zaplivala sela i gradovi

Za krst vlažni i slobodu mokru

I ove godine je veliki broj mišićavih mladića skinuo odeću sa sebe, bacio se u vodu i zaplivao do krsta, na brojnim osveštanim lokacijama širom želje bez granica. Vodena manifestacija oslobodila je mnoge spartanske duše, a i tela, koja su uz smeh i hrišćansko veselje zaplivala u poznatom pravcu, verujući da to ima neke veze sa duhovnim veštinama.

Nova godina pred beogradskim vratima

Svetlucanje disko irvasa

Novogodišnja euforija nije izostala ni ovog decembra. U skromnim i (relativno) toplim domovima kite se jelke, a njihove slike postavljaju na društvene mreže u borbi za domaćinski prestiž; kupuje se na akcijama i sniženjima; čeka se 2019. kao da je poslednja... Glavni grad okićen je već mesecima, kič i nenamerni kemp su svuda oko nas – na „trijumfalnoj kapiji“ s grbovima i svetlećom krunom, uz pripadajući izlokani deo Knez Mihailove, u tunelu koji sija u bojama zastave i neukusa, (kod osetljivih izaziva čak i glavobolju), u svakoj plavo-beloj lampici kod Vukovog spomenika koja zlokobno svetli, u svakom disko irvasu, Snešku i Deda Mrazu... I u privatnom i javnom prostoru sve svetluca, šljašti i blješti u pokušaju da se prizove radost, a oteraju zli duhovi. Za početak, dovoljno je što pirotehnike ima sve manje, a snega sve više. Novogodišnji kič podnošljiviji je u belom okolišu, o čemu svedoče i fotografije naše Marije Đoković.
Tlatt 01 S

Zlatibor u jesen

Planina koja voli ljude

Razvoj turizma na Zlatiboru viševekovni je proces, sastavljen od uspona i padova, tokom kojeg su priroda i ljudi, svaki na svoj način, oblikovali i za buduće generacije pravili nikad do kraja dokučenu turističku tačku. Opšta konstanta turističkog razvoja sastojala se u tome da je priroda uvek bila brža, darežljivija i dalekovidija, dok su ljudi zaostajali, sa mukom se trudeći da isprate i dosegnu domete okruženja, da njime ovladaju i učine ga dostupnim najširem krugu posetilaca. Ta trka između prirode i tamošnjih ljudi traje do današnjih dana, a cilj je moderna turistička destinacija, ali i netaknuta priroda. Zahvaljujući našoj fotografkinji Mariji Đoković vodimo vas u foto-šetnju Zlatiborom, nadajući se da će odnos između čoveka i prirode ostati u ravnoteži, i da neće prerasti u sukob u kojem bi neko mogao da izgubi.
Grafis 01 S

Uličarenje u umetnosti

Put oko beogradskih grafita

Grafit je reč i slika koja nastanjuje neki zabranjeni prostor. Pojavljivanje u takvom prostoru otvara pitanje grafita kao kulture, subkulture ili vandalizma. Pokušaji da se prostor grafita pripitomi, odnosno da se odredi gradski prostor predviđen za crtanje grafita, neuspeo je jer oduzima grafitima snagu koju imaju. Kao književne strukture grafiti se opisuju unutar poetike malih literarnih formi, a najbliži su poslovici i aforizmu. Poetika grafita (iako jedinstvene poetike nema) uz literarnost, likovnost i jednostavnost uključuje i specifičnu komunikaciju. Učesnici tog komunikacionog procesa aktivni su. Njihov dinamičan odnos znak je poetike, ali i razlog nestalnosti, brzog nestajanja grafita. Autor grafita obraća se ciljanim recipijentima (pojedincu ili skupini) koji obično zauzimaju aktivnu poziciju. Recipijent kao aktivni učesnik na tekst-grafit odgovara, menja ga, prekrojava, precrtava, briše. Ostavlja svoj znak. Delo (tekst) je u takvom komunikacijskom modelu nestalno, nezaštićeno. Autor grafita je u sličnom položaju kao autor usmene književnosti – najčešće je anoniman, nepoznat, a njegovo delo nezaštićeno autorskim pravima. Takvi odnosi omogućavaju i priželjkuju dinamičnu komunikaciju. U zatvorenijim sredinama još uvek kontroverzan, često shvatan kao oblik vandalizma ili likovni izraz koji je u vezi samo sa određenim pokretima (poput hip-hopa ili punka), street art u vidu grafita i stencila često je najbolji način da se oseti kako neki grad diše, šta o aktuelnim društvenim problemima misli njegov najvažniji deo: njegovi obični stanovnici, kolika je građanska svest i kako promišljaju pojedinci koji urade tako jednostavnu stvar - odluče da kupe sprej i napišu ili nacrtaju stav na neku fasadu. Jeste da on verovatno neće doprineti nekoj važnoj promeni ili poboljšanju, ali će značiti mali detalj više u urbanizaciji grada, te će povećati osećaj postojanja građanske svesti u određenoj sredini. Zbog navedenih karakteristika upravo su grafiti – političke poruke predstavljali neizostavan deo studentskih protesta '68 i svih sličnih pokreta za oslobođenje u novijoj istoriji sveta. Zahvaljujući stranici My Own Private Travel Experience – MOPTE i našoj fotografkinji i snimateljki Mariji Đoković vodimo vas na put oko beogradskih grafita.
Texx 02 S

Koncert za nezaborav

Texas u Beogradu

Svaki napaćeni skeptik koji je umislio da će beogradski koncert škotskog benda Texas biti još jedna nostalgična i isprazna tezga – s pravom će biti ismejan nakon briljantne muzičke žurke u devastiranoj Hali sportova. Oko dve hiljade žestokih fanova koji su znali čitav repertoar grupe Texas, bez obzira što je od njihovog debi albuma „Southside“ prošlo tek 29 godina – zajedno s neumornom i dinamičnom pevačicom Sharleen Spiteri, napravili su atmosferu o kojoj danas samo mogu da sanjaju mnogi tobož aktuelniji izvođači. Bila je to masovna kućna zabava u kojoj se pevalo na pozornici i ispred nje; gde se razgovaralo i smejalo; gde su nekadašnji hitovi u novom ruhu zvučali moćnije i dramatičnije nego ikad pre. Ovakvi Texas, prevejani profesionalci, majstori da improvizuju i ludo se zabavljaju na sceni, vratili su veru u pravu muziku: njihov crossover pop rock, uzbudljivo soul nadmetanje ili žestoki gitaristički dance – opijenu publiku bacili su u emocionalni trans od kojeg se nije lako oporaviti. Vredelo je gotovo tri decenije čekati ovakav Texas: jer, ono što se desilo u Hali sportova bilo je više od koncerta, nešto kao paranormalno rock iskustvo iz definitivno bolje prošlosti.
Prdie 01 S

Belgrade Pride 2018.

Ne pristajemo da u strahu od terora budemo getoizirani

Srpski homofobi, i homofobi uopšte, te oni koji se bore sa auto i internalizovanom homofobijom, neretko postavljaju pitanje „Čemu parada?“ Sa njihove pozicije, sa koje se demokratija i društveno uređenje shvataju kao tiranija većine, ovo pitanje je, kako oni veruju, na mestu. Ako je do njih, sve manjine sveta trebalo bi da se svedu na veličinu makovog zrna, što mnoge manjine i prihvataju, budući da je to strategija prilagođavanja i preživljavanja. Takvo ponašanje osnaženo je i konstantnim porukama većine, koje se, u slučaju da se pojedinac/pojedinka usude da govore u svoje , te ime svih pripadnika neke manjine, obično javljaju u obliku pretnji smrću, ili upozorenja „da će im posle đavo biti kriv.“ Iako borba za autonomiju podrazumeva svakodnevnu aktivnost na ličnom planu, a kroz autovanje, uticanje na povećavanje vidljivosti, te borbu za partnere i ljubavnike, kao i za ono što se smatra porodicom, Parada ponosa je tu da glasno kaže „mi ne pristajemo da u strahu od terora budemo getoizirani, da se krijemo, da budemo manji od makovog zrna, jer, kao i pripadnici većine, imamo pravo da budemo ono što jesmo, privatno i javno, sviđalo se to većini ili ne“. Tako je Prajd i politički, ali i individualni, svakako javni, čin koji komunicira i ono što pojedinac ponekad nije u stanju. I upravo bi zbog toga Prajd trebalo da bude dan kada se zaboravlja na sve podele unutar manjine, na sve slojeve, klase i nesuglasice, kada se stane ispred ili iza zastave, gde se nađe mesta, jer to je dan kada kvir građanin može slobodno da prošeta gradom, ma koliko različit i sa ma koliko obeležja na sebi, te da se kreće ulicama kojima svakodnevno prolazi, u kojima živi, radi i voli. Danas je u Beogradu održana osma po redu Parada ponosa, koja je u istoriju ušla kao prva Parada na kojoj je bilo više učesnika nego policije. Pored zahteva ovogodišnjeg Prajda, koji uključuju odgovornost države za zaštitu ljudskih prava LGBT+ osoba, sankcionisanje nasilja nad LGBT+ osobama i primenu člana 54a Krivičnog Zakonika Srbije (zločin iz mržnje), usvajanje Zakona o rodnom identitetu, usvajanje Zakona o registrovanim istopolnim zajednicama, podsticanje objektivnog i nesenzacionalističkog izveštavanja o problemima LGBT+ osoba, reformu sistema obrazovanja, uključujući uklanjanje diskriminatornih sadržaja iz udžbenika, usvajanje zakona koji će pored ostalih vidova vršnjačkog nasilja i uznemiravanja prepoznati i sankcionisati i one slučajeve koji su učinjeni zbog seksualne orijentacije i rodnog identiteta žrtve, Paradom je odjeknula i poruka kume ovogodišnjeg Prajda, novinarke Suzane Trninić, koja je, između ostalog, rekla i da ćemo „više pamtiti prijatelje koji su ćutali, nego neprijatelje koji su bili glasni.“
Pargg 01 S

Jonska obala Grčke (2)

Tvrđave, masline i more

Smeštena na obali Jonskog mora, Parga izgleda poput nečega što je nastalo iz spoja realnosti i mašte. Okružena bujnom vegetacijom, maslinjacima, plažama i morem koje generiše neverovatne boje, ona je savršen primer toga koliko slikovit može da bude neki primorski gradić, te je postala i popularna turistička destinacija. Autentična i nesvakidašnja, a opet jednostavna, ubediće vas da ste pronašli svoj komad raja, u kojem svaki osećaj anksioznosti izgleda kao daleka prošlost. Naša fotografkinja Marija Đoković donela nam je komadić grčkog leta, a kroz prizore koji Pargu opisuju bolje od bilo kojeg teksta.
Morja 01 S

Jonska obala Grčke (1)

Paksos, morski kutak za uživanje

Ostrvo Paksos se nalazi na oko 15 km južno od Krfa. Poznato je po vinima i dvema najlepšim peščanim plažama u Jonskom moru. Prema grčkoj mitologiji, bog mora Posejdon je stvorio ovo ostrvo odvojivši deo Krfa svojim trozupcdem, kako bi on i supruga Amfitrita mogli imati sopstveno mesto za odmor. Iako je verovatno naseljeno  još od vremena  praistorije, tradicionalno se veruje da su Feničani bili prvi koji su naselili ostrvo. Danas najveći deo stanovnika živi u gradu po imenu Gajos. Dok leto još i kalendarski i klimatski traje, uživajte u foto-priči naše Marije Đoković
Arss 01 S

Arsenal fest, Kragujevac

Enter štuke za Let 3

Kragujevački Arsenal fest ove je godine okupio krem svetskih alternativnih bendova i izvođača iz bivše Jugoslavije. Bilo je nemoguće ispratiti sve nastupe, ali fotografije govore u prilog tome da smo se svojski potrudili: od britanske grupe Enter Shikari i njihovog miksa žanrova i uticaja, preko sarajevskih legendi Letu štuke, do uzornih momaka (bez ironije) i odličnih muzičara iz Rijeke - Let 3, te nekadašnjeg frontmena beogradskog Block Outa, sjajnog Nikole Vranjkovića. Do sledeće prilike i sledećeg Arsenala sa ekipom XXZ – rock on!
Morchee 01 S

Arsenal fest, Kragujevac

Morcheeba, noćna senzualnost

Osnovana sredinom devedesetih, Morcheeba se svojim prvim albumom „Who Can You Trust?“ savršeno pozicionirala u sam vrh trip-hop žanra, uz neponovljive Portishead. Za više od dve decenije, ali sa svega devet albuma, Morcheeba je zadržala auru senzualnog, toplog crossovera između sanjivih jazzy ritmova i pulsirajućeg soula, što je besprekorno funkcionisalo na njihovim pločama, ali često predstavlja problem na masovnim koncertima gde intimnost ustupa mesto često hladnoj elektronici. Uprkos sjajnom glasu pevačice Skye Edwards, odsustvo moćnih pesama poslednjih godina jeste hendikep koji Morcheeba pokušavaju na koncertima da reše bogatom zvučnom slikom i savršenom instrumentalizacijom. Tokom nastupa na Arsenal festu njihova profesionalnost mogla je da impresionira, ali letargična set-lista i gotovo istovetan up-tempo nisu podigli na noge publiku onako kako se očekivalo. Sve je to zvučalo vrlo dobro, čak i odlično, ali je falilo malo iskričavosti koju je Morcheeba negde poslednjih godina zaturila, oslanjajući se na rutinu. U svakom slučaju, ko ih nikad ranije nije slušao uživo – mogao je delimično da uživa...
Jinnk 01 S

Fotogalerija: Arsenal fest, Kragujevac

Jinx, tropsko retro osvježenje

Tog petka, 22. juna, kišovito junsko vreme jedva je izmamilo nekoliko građana na ulice Kragujevca, ali je zato zagrebački bend Jinx uspeo da okupi hiljade Kragujevčana, uprkos jeseni koja je obeležila početak leta. Na sat vremena Jinxi su nas odveli u tropske krajeve, muzički evocirajući uspomene iz nekih srećnijih vremena. Od svog prvog hita „Smijem se“ do pesme „Ako si rođen u pogrešno vrijeme“ sa najnovijeg albuma „Pogrebi i pomiriši“ i legendarne „Bye, bye, baby, bye“ – ostali su standardno dobri i sveži, kadri da razigraju promrzle posetioce Arsenal festa. Do nekog sledećeg leta i Jinx avanture, uživajte u fotografijama Marije Đoković

Fotogalerija: Arsenal fest, Kragujevac

Plavi orkestar, mnogo više od puke nostalgije

Omiljeni bend šumskog veselnika Rajka Vasića Rajkana, Plavi orkestar, nije propao niti se samouništio na kragujevačkom Arsenal festu, kako se Dodikov omiljeni Šumnjak ponadao. Izgleda da nekoliko hiljada tisuća oduševljenih navijača nije ni obratilo pažnju na političku kritiku s Rajkovog narodnjačkog tvitera: “Plavi orkestar je vjesnik Srpskog Muslimanskog Unitarizma, najava Saveza Za Promjene, Srpske Izdaje. Suada. Jebem vam mater. I Suadu”. Kad već pomenu Suadu koju bi Rajkan očigledno voleo da konzumira uživo, valjalo bi reći da nije samo Suada bila zvijezda u hit-povorci Plavog orkestra koji sa Kragujevčanima ima iskustva; još 2012, pred 40.000 izdajnika koji nisu prepoznali Plavi Unitarizam – Saša Lošić & friends održali su više nego spektakularan koncert.  Ovog puta u festivalskom ambijentu, u subotu, Plavi orkestar dokazao je svoju neuništivost. Dopadalo se to Vasiću ili Šumskoj, vitalnost i dugovečnost  teen-himni osamdesetih našla je svoje mesto u razdraganoj atmosferi i energičnoj, čvrstoj svirci savršeno prilagođenoj masovnim refrenima kojima su navijači iz prvih redova dali svoj grleni pečat. Nostalgija se isplatila: Saša Lošić, Saša Zalepugin te braća Samir i Admir Ćeremida – vratili su nas vremeplovom u najbolje godine naših života, dokazujući da je Suada jedino večna. A, sad, Vasiću, ruke gore: “Drugovi, budimo iskreni /već nam se bliži dvadeseta /a treba živjeti i pjevati/idemo kao na maturskoj večeri/uno, due, tre, quatro”…
Killss 01 S

Arsenal fest, Kragujevac

The Kills, do poslednje kapi znoja

Jedan od velikih svetskih bendova The Kills koji predvode američka pevačica Alison Mosshart i britanski gitarista Jamie Hince – konačno je stigao u Srbiju, preciznije u Kragujevac, na tamošnji Arsenal fest. Sa pet objavljenih albuma od kojih je najnoviji “Ash & Ice” pravi bestseler, The Kills su na licu mesta pokazali šta znači rock iskustvo od punih sedamnaest godina koliko grupa postoji. Bend koji svoje uticaje crpi iz poštovanja prema imenima kakva su PJ Harvey, The Velvet Underground, Sleater-Kinney, Fugazi, The Clash, The Rolling Stones, Nirvana, Pixies, Bikini Kill ili Sonic Youth – besprekornom svirkom i nezapamćenom energijom, uz spektakularan light-show, predstavili su svoje post-punk korene u oštrim, ljutim gitarističkim obračunima, uz raspoloženu Alison Mosshart koja je svojim glasom emocionalno začinila perfektan koncert, dižući publiku na noge u ritmičnoj ofanzivi rifova i prepoznatljivih refrena njihovih singlova. Žestoki, ali kad treba i akustično potresni, The Kills su uživali na sceni, izbegavajući rutinu koja bi se od iskusnih profesionalaca očekivala; činilo se da su se i sami uželeli svirke, jer je njihovo raspoloženje zarazno delovalo na hiljade prisutnih – impresioniranih umećem i veštinom kakva se retko čuje. Ukratko: fascinantno!

Arsenal fest, Kragujevac

Editors, sjajna rock predstava

Engleski band Editors nastupio je ove godine po prvi put na Arsenal festu i u Kragujevac doneo atmosferu svetskih muzičkih festivala. Zvuk je bio besprekoran, sve je prštalo od energije, prvo veče Arsenala moglo se proglasiti uspešnim. Editorsi su predstavili svoj novi album „Violence“, ali i podsetili na stare hitove poput „A Ton of Love“ ili „Papillon“. Zahvaljivali su se publici i na srpskom i na engleskom, a mi na svim jezicima sveta možemo da im se zahvalimo na sjajnom koncertu, ali i humanosti. Naime, članovi benda su 21. juna, uoči koncerta, posetili izbeglički kamp u Obrenovcu u okviru Nedelje izbeglica i podsetili sve sa kakvim se preprekama i problemima suočavaju ljudi koji su prinuđeni da napuste svoje domove... Narednih nekoliko dana iscrpno ćemo vas informisati o događanjima na Arsenal festu; mala XXZ ekipa (Sandra Dančetović, Marija Đoković, Petar Luković) pripremila je čitav niz rubrika i fotogalerija sa kragujevačkog festivala. Rock on!