Tekstovi autora: Jukio Mišima

Gušter

Nedostaju mu prijatelji i porodica

Jukio Mišima: Posljednji gušter

O tome je promišljao. Zureći u zalazak, on razmišlja: – Kakva je svrha življenja, ako nemam s kim da popričam?
Samuraj 07 S

Osobine mojih mišića

Jukio Mišima: Sunce i čelik

Zašto bi čovek morao biti pridružen lepoti samo kroz herojsku, tragičnu smrt? U normalnom životu, društvo vrši budan nadzor kako ljudi ne bi uzeli učešća u lepoti; fizička lepota muškarca (kada se posmatra kao „predmet” u sebi, bez posrednika) prezrena je, a profesija muškog glumca (koja podrazumeva trajnost onog „biti viđen”) daleko je od toga da bude zaista poštovana.
Misimma 01 S

Put samuraja

Patriotizam

Poručnik je bio uveren da nije bilo ničega nečistog u sreći koju su njih dvoje osetili kada su odlučili da umru. Oboje su u tom trenutku, mada, naravno, ne sasvim svesno i jasno, osetili da su ona njihova normalna zadovoljstva koja su imali samo za sebe ponovo pod zaštitom pravičnosti i Svete sile i da su potpuno i nepobitno moralna. Gledajući jedno drugom u oči i otkrivajući u njima časnu smrt, osetili su se ponovo sigurni iza čeličnih zidova koje niko nije mogao da uništi i zaštićeni neprobojnim oklopom lepote i istine. I zato, daleko od mogućnosti da vidi bilo kakvu nelogičnost ili konflikt između bujanja svoga tela i iskrenosti svoga patriotizma, poručnik je čak počeo da o tim stvarima razmišlja kao o jednoj jedinoj.