Tekstovi autora: Katarina Sarić

Saric1

Dvije pjesme iz ženskog paviljona

Planeta tvoje kose od zlata okrene se svakog jutra

Good morning Sunshine/ Još koji mjesec iza ovih žica i izrašće ti ombri./ Još koja godina i izrašće nam rogovi./ Zri/ ljeto u krugu:/ The Earth says hello...
Done76

Novi roman budvanske književnice Katarine Sarić

Jak je kao bik

Nemaju djece a godine lete, već je premašila tridesetu pa je više slabo i gleda, a sve se češće osvrće po selu za prispjelim djevojkama. Dok ga ne pojuri kakav brat ili rođak štapom pa se uvuče posramljen u jazbinu, kao u mišiju rupu. I vazdan pije. Od kada se udala, Ivana nije više mazala lice ugljem kao dok je bila kod majke, da se naruži pa da je niko od italijanskih vojnika ne pogleda, smatrala je da je marama oko glave koja joj je skrivala bujnu kosu, dovoljna
Lezz 01 S

Žene iz moje porodice rade u dvije smjene

Ko će da me uči kako se čupaju trepavice?

da čuješ zamišljene dijaloge koje duvam kroz prste/ u svejednako dvije šolje vrućeg čaja/ koje postavljam/ kao da je bila juče ona najcrnja mi ikad 2012. godina smaka po kalendaru Maja/ smaka našeg ličnog svijeta
Kansuke 02 S

Iz neobjavljenog romana "Kakofonija"

Divlje pustinjske mačke

Bi-Bi je bipolarna. Bi-Bi je biseksualna. Bi-Bi je stalno na točkovima. Moj život započinje kao neka pjesmica na slogove, nalik jednoj od onih iz retardiranog serijala crtaća o Pepa-prasetu koje braća, ne trepćući gledaju jer im, naravno, niko ne kontroliše medijski sadržaj kojim se drogiraju