Da bismo uopšte započeli ovu temu bitno je napomenuti da našu ličnost čini spektar identiteta, a ne samo jedan identitet. Moderno društvo ličnosti ljudi svodi na samo jedan, najčešće najvidljiviji ili za njih manje poznat identitet.
Bh. povorka ponosa predstavlja jedan od najbitnijih, ako ne i jedinih redovnih protesta koje imamo na našim ulicama. Povorka se bori za ravnopravnost svih građana i građanki BiH, ali sa naglaskom na probleme i zakonske prepreke sa kojima se suočavaju LGBTI osobe u našem društvu. Ovogodišnja Bh. povorka ponosa održati će se 25. juna. 2022. godine u Sarajevu.
Porodica po svojoj definiciji treba da predstavlja bezuvjetnu podršku, neograničenu ljubav, apsolutnu sigurnost, životni temelj, oslonac. No nažalost, ona često predstavlja neprijatnost, nesigurnost, uvjetovana ljubav ili čak opasnost. LGBTI osobama porodica često biva baš to, mjesto u kom ne mogu slobodno živjeti svoje identitete, okruženje u kom se plaše za svoju opću sigurnost. U našem društvu nasilje u porodici nije tako rijetko. Porodica je podložna vanjskim utjecajima, društvenim odlukama, promjenama i mišljenjima. Pozicije moći unutar porodice unaprijed su determirane od strane patrijarhalnog društva u kome i danas živimo. Kada ne postoji sloboda u društvu, slobodu tražimo u svom domu. No LGBTI osobe često trgajući za slobodom bivaju izložene višeslojnom nasilju unutar onog što bi trebalo predstavljati „safe haven“ (sigurno sklonište).
Iako smo procesom evolucije stekli sposobnost društvene empatije, zanimljivo je koliko smo i dalje brzi u osudi drugih ljudi. Naša osuda dolazi iz predrasuda, stereotipa i naučenih obrazaca. Sve navedeno zapravo potiče iz manjka znanja, nespremnosti na edukaciju, ali i usvajanja društvenih normi bez ikakve selektivnosti ili kritičkog razmišljanja. Usuditi se izaći iz kutije standardnog u koju nas je društvo ubacilo je izuzetno odvažan i težak čin. Postavlja se pitanje šta bude nakon toga, kako društvo reaguje i s čime se te osobe suočavaju.
Seksualno nasilje je nažalost sveprisutno. To nije fenomen koji se pojavi jednom u nekoliko stoljeća ili nešto što možemo vidjeti na televiziji. Seksualno nasilje može se dogoditi svima bez obzira na pol, rod, dob ili seksualnu orijentaciju, a LGBTI osobe posebno su izložene ovoj vrsti nasilja. Upravo zbog svoje seksualnosti bivaju izložene većem broju napada. Smatra se da živimo u modernom vremenu, ali se nasilje seksualne prirode i dalje gura pod tepihe, iza zastora i ostavlja kao tabu tema.
Objektivizacija tijela u cilju seksualiziranja, opravdavanja nasilja i uznemiravanja poznata je tema svima. Uprkos tome rijetko kada govorimo o objektivizaciji muških tijela, pogotovo gej i biseksualnih muškaraca, te o seksualnom uznemiravanju i nasilju koji oni često doživljavaju. Društvo uvijek nalazi način da opravda nasilje koje kreiraju bijeli, cis rodni, heteroseksualni muškarci. Opravdavamo čak i ono što je nepojmljivo da ljudska rasa uradi. Opravdanja pronalazimo u sitnicama, kreiramo priče od onoga što smo naučeni kako bi shvatili situaciju i opravdali nasilnika.
Senzacionalizam nije novost u sferi medija, naprotiv tu je otkako postoji i samo novinarstvo. Njegov oblik i vidljivost su se mijenjali kroz godine. Danas se njime najviše služe online portali koji preko klikova zarađuju novac. Postavlja se pitanje gdje je tu novinarska etika, gdje je kodeks časti? Da li smo zaboravili_e na njegovo postojanje?
Često sam se kao volonter pitao šta je to zapravo aktivizam, da li su to isključivo velike promjene koje doživi jedno društvo. Dugo sam sanjao o radu u nekoj velikoj nevladinoj organizaciji, u kojoj bih aktivno radio na neophodnim promjenama. No, danas aktivizam gledam potpuno drugačijim očima. Shvatam da velike organizacije zaista rade na poboljšanju života svih građana i građanki naše države, ali one ne bi mogle raditi da ne postoje volonteri_ke koje promjene donose u svoj dom, komšiluk, naselje i grad. Aktivizam nikada ne može biti mali jer smo uvijek nekome primjer. Zapravo sitnice dovode do velikih revolucionarnih promjena
Odrastamo u društvu koje pred nas postavlja idealne oblike tijela. Gdje god da pogledamo možemo vidjeti ono što naše društvo smatra ”savršenim” i najprihvatljivijim. Prođite samo kroz najobičniji market, tamo ćete vidjeti nabildane muškarce na reklamama za majice ili donji veš, polugole djevojke sa ”savršenom” linijom na reklamama za kremu za sunčanje. Ovdje dolazi do dva problema, jedan je što su te reklame uvijek seksističke i nose različite poruke o tome kako današnje društvo tretira žene, drugi je objektivizacija tijela. Kada tijelo promatramo kao objekat prestajemo da ga volimo, prestajemo s njim biti jedno i pokušavamo njime upravljati kao da je lutka. Kada smo već kod lutkica, da li ste primijetili da veliki broj lutkica za djevojčica ocrtava baš ove stereotipe o kojima pričamo? Pri samom procesu odrastanja učimo da ne trebamo voljeti svoje tijelo ako ono nije savršeno po tuđim standardima.
Mnoge psihološke teorije govore da je porodica poput stuba temeljca i oslonac za sve životne nedaće i probleme jedne osobe u razvoju. Prilikom odrastanja djeci su najpotrebniji podržavajući roditelji koji će svoju ljubav iskazati kroz beskompromisnu podršku. U našem društvu još uvijek ne postoji jasna distanca između onoga šta je obaveza roditelja, a šta djeteta. Psiholozi modernog doba naglašavaju da djeca nisu birala da budu rođena, ali da roditelji većinom jesu birali roditi. Samim time roditelji jesu dužni pružiti bezuvjetnu podršku, ljubav i oslonac svome djetetu. Dolazimo do pitanja šta je to što je zapravo djetetu potrebno? Kako pokazati tu podršku i ljubav? Jasno je da je tu ključan ponos. Djeca jasno znaju prepoznati emocije svojih roditelja, čak jasnije i od njih samih, samim time prepoznaju kada su roditelji uistinu ponosni na njih. Trenutak kada dijete shvati da su roditelji ponosni na njega ono uči biti ponosno na sebe i voljeti sebe. Upravo zbog ovoga na temu ponosa razgovarali_e smo s roditeljima LGBTIQ osoba iz BiH
Kada pričamo o povorkama ponosa (Pride) zapravo govorimo o protestima za ravnopravan pristup osnovnim ljudskim pravima koje garantuje Ustav Bosne i Hercegovine. Ove proteste možemo nazvati borbom protiv društvene i institucionalizirane homofobije, bifobije i transfobije. Želja za slobodom, sigurnošću, podrškom i ravnopravnosti oduvijek su gorile unutar LGBTI osoba, a onda se pretvarale u revolucije. Život u četiri zida je zapravo život u malom duhovnom kavezu. Ne mogu ne prisjetiti se poeme koji je napisala Maya Angelou, onaj dio o tome zašto zarobljena ptica pjeva uvijek sam posmatrao na poseban način, ja bih to objasnio ovako: Zarobljena ptica u kavezu pjeva o stvarima nepoznatim, pjeva jer za njima čezne, njena melodije dospijeva i do najudaljenijeg brda, da baš tamo gdje ona nikada svoja krila neće raširiti i osjećati se slobodno. Ptica pjeva jer zna da iako ona neće biti slobodna na udaljenom brdu, njen glas hoće. LGBTI osobe svakodnevno svojim osmjesima, prkosom, ponosom, suzama, šarenim bojama i iskrenošću pjevaju ove pjesme u želji za slobodom. Povorka ponosa najglasnija je od ovih pjesama jer u isto vrijeme zajednici pruža glasan krik nade za budućnost i slobodu u trenutku
Ponovili smo sigurno stotinu puta do sada, ali ponavljat ćemo sve dok to svi ne nauče kao pjesmicu: Autovanje doista jeste jedan od najtežih i najkomplikovanijih životnih procesa LGBTI osoba. Podrška najbližih, potreba za socijalizacijom i emotivnom bliskošću nalaze se u samom vrhu liste potreba svih ljudi. Autovanje je proces kojeg započinjemo sami sa sobom, moramo sebe prihvatiti pa onda tek ostatku svijeta pokazati svoje istinske boje. Znate kako ono psiholozi kažu, ako zavolite sebe zavoljeti će vas i cijeli svijet. Da je to uvijek tačno, baš i nije, ali je istinito da morate zavoljeti sebe kako bi dobili snagu za borbu, snagu za dalje i volju da pokažete cijelom svijetu svoj ponos
Često se zateknemo kako razmišljamo o tome šta druga osoba u određenom trenutku misli, kako se osjeća i šta se zapravo nalazi “iza kulisa”. Nerijetko ispred sebe možemo vidjeti samo brdo maski koje postoje kako bi zaštitile ono što je zapravo unutra. Šta se zapravo nalazi iza glumačkih maski zvanih nasmijana lica, koliko je emocionalnog rada potrebno kako bi se izgradila, a kasnije i živjela maska
Osobe sa invaliditetom, uključujući osobe sa senzornim, fizičkim, neurološkim ili intelektualnim invaliditetom ili kombinacijom, svakodnevno bivaju diskriminirane od strane našeg društva. Međutim, LGBTI osobe sa invaliditetom suočavaju se sa mnogo većim izazovima, te doživljavaju dodatnu stigmu. Često njihov seksualni identitet utiče i na kvalitet usluge i potpore od strane pružatelja usluga s kojima ostvaruju određeni vid interakcije i komunikacije
Ljudi u pokretu napustili su svoje zemlje u nadi da će pronaći svoje bolje sutra i državu u kojoj će se njihova osnovna ljudska prava poštivati. Međutim, na svome putu umjesto razumijevanja nailaze na dehumanizaciju, otpor, otvoreno i direktno nasilje, ali i ogromnu odbačenost od ostatka društva
