Miroljubiva koegzistencija živih i mrtvih Srba
Milovan Vitezović, usudni tesar naroda
Tako pesnik-psihijatar (bez imalo poetičke i psihijatrijske diskrecije), te sam kritičar, raskrinkaše (rastesaše) ono što je "Usud zatesao" i što je narod dugo skrivao jer je, mudro, osećao da ne bi valjalo da pukne bruka. Pesnik i mudrac Nastasijević je, na primer, tajnu sačuvao u "sudnjoj reči" jednog pesničkog subjekta, ne govoreći o sudnjim danima i godinama. Ali, ovi današnji slavohlepni pisci ne izdržaše već sve, glasno i jasno, oprostite na izrazu, prostački saopštiše. I šta sada da se radi kad se zna (cirkusijada srpskog Thanatosa) da je narodu "jedino žao" što na vlastitom sprovodu "neće sveću nositi", da narod hoće da bude opojač vlastite smrti i da ga nešto neodoljivo k tome vuče