Tekstovi autora: Lejla Kalamujić

Milljacka 03 S

Glupo je bilo nadati se

Lejla Kalamujić: Šta je ovo u nama

Glupo je bilo nadati se. Pozivi sudskih vještaka značajno su se prorijedili. Mamu bi zvali samo ako niko, ama baš niko, ne prepozna svog. Pomirile smo se da ga nema. Teško je bilo razumjeti. Izreći bilo šta. Jedino bih, bilo kad i bilo gdje, posvjedočila da je patnja, jedna ogromna patnja kakvu većina ljudi ne upozna, srce ludila
Between 01 S

O filmu "Intre revolutii - Between Revolutions" (2023)

Između revolucija: Bile smo jedno

Dakle, film je od početka do kraja prožet prepiskom dvije prijateljice i ta su pisma niti koja prekrajaju duboku prazninu razdvojenosti. Zahra je odlučila napustiti studij medicine i vratiti se u Iran, kako bi se pridružila ocu u borbi za bolje i pravednije društvo nakon pada služinačke vlade imperijalističkih sila. Međutim, svaka pobjeda kako to kaže Marija “može biti zaplijenjena”, pa umjesto snivane slobode i dostojanstva, Iran – voljom većine – pada pod vlast rigoroznog režima Imama Homeinija
Fntm 06 S

Znala sam da ćemo se jednoga dana sresti

Lejla Kalamujić: Čarobnjak

Mrzle su pariške noći u decembru. Odbijen i posramljen, Georges je dugo u noć sjedio na stepenicama ispred svog pozorišta. Odavno, svi su otišli. Stišću se u snu u svojim krevetima. Samo se dva psića vrzmaju gore-dolje po bulevaru, njuškajući za ostacima hrane. Sva svjetla u zgradi su pogašena. Gnijezdo čarolija, odmara svoje velike snove
Char 01 S

Najneobičnija osoba koju je Hladni rat porodio

Čudnovati život Charlotte von Mahlsdorf

“Mislim da bi ona mogla biti najneobičnija osoba koju je Hladni rat porodio”, napisao je 1990. godine John Marks, tadašnji šef U.S. News and World Report biroa u Berlinu, svom prijatelju, dramskom piscu Dougu Wrightu, u pismu u kojem ga poziva da istraži život i djelo čuvene Charlotte von Mahlsdorf. Očaran prvim saznanjima Wright se odmah prihvatio posla. Doputovao je u Berlin i sprijateljio se sa Charlotte, koja će mu prilikom svakog narednog susreta tokom nekoliko godina otkrivati dio po dio svoje fascinantne biografije
Flow 02 S

Leto kratke priče

Lejla Kalamujić: Požuri i izmisli grad

Tmuran dan se prelio u polutamu sobe. Tanja je spavala. Umočila sam gazu u vodu i ovlažila joj usne. U krevetu krojenom za dvoje njeno je izmučeno tijelo izgledalo još manje. Nikad nije govorila o razvodu, a meni je bilo glupo da ispitujem. Tek mi je danas njena kćerka Anica ispričala šta se desilo. Tanja i Siniša su pili svoju poslijepodnevnu kafu i slušali radio. On je odjednom ustao i rekao: nije ovo život za mene. Spakovao je kofer i otišao. Tanja je dugo sjedila, na radiju su krenule večernje vijesti, kad je konačno odlučila ustati. Desnim dlanom je zagladila nabor na suknji, uzela šrafciger i s ulaznih vrata skinula pločicu s njegovim imenom. Tri godine poslije, dobila je rak.
Abar 39 S

Zime su bile jako teške

Nesretni život Sofije R.

Sofija je ostala sama. Zbog pića i siromaštva starost je stigla brzo u njeno tijelo. Naselila se tu kao gladan pas, i sve je bilo još teže. Djeca su živjela u drugih gradovima, republikama i državama. Ponekad bi se čuli, kakvim pismom ili preko telefona. Ona im se nikad nije žalila, niti išta tražila
Aapee 05 S

Ne zna kud, ali zna da ne smije stat’

Adino jato

Lejla Kalamujić (1980.) je književnica iz Sarajeva, koja je završila studiji filozofije i sociologije na Univerzitetu u Sarajevu. Autorica je dvije zbirke priča: Anatomija osmijeha i Zovite me Esteban, te dramskog teksta Ljudožderka, ili kako sam ubila svoju porodicu. Kratke priče i književne osvrte objavljuje u časopisima, te na internet portalima na prostoru bivše Jugoslavije. Priče su joj prevođene na nekoliko jezika.
Lll 02 S

LGBT Čitaonica

Metak u ustima Allana Greya

Naravno da sam znala. Svako zna. Ali rijetko ko i kaže. Jako sam pazila da svoje razloge ne otkrivam. Čak ni neuropsihijatrici, koja je iz ladice vadila Rorschachove testove. Pred mene bi stavljala jednu po jednu karticu s mrljom od tinte i pitala: Šta vidiš? Možda neki neće vjerovati, ali stid je nekad jači i od ludila. Ni za živu glavu nisam htjela priznati da mi iz svake mrlje izranja lice jedne žene. Samo bih prekrižila ruke, zavrtila glavom i rekla: Kukce, vidim kukce.*