Tekstovi autora: Bora Ćosić

Kut 02 S

Najvažnije iz čovekovog života stane u jednu kutiju

Bora Ćosić: Pakovanje

...a da kod toga i dalje ostane bar malo slobodnog prostora za nešto što svako može zaboraviti, dok ispostavlja se da upravo to, zaboravljeno, ono je najbitnije...
Izložba Feministička avangarda

Kada neko ostvari sav svoj dnevni plan

Bora Ćosić: Nezadovoljstvo

...da odnese smeće i baci ga iza kuće, ipak, ako se sve sabere, ostaje i dalje, ne zna se zašto, nekakvo nezadovoljstvo u njemu!
Firefly 02 S

U normalnim prilikama o tome ne treba voditi računa

Bora Ćosić: Vradžbine

...za slučaj da uspe u ovoj intimnoj lutriji, onda, makar inače bio i sumoran, čovek može, bar za kratko, poveseliti se i ohrabriti...
Vreme 02 S

Kao ukleta stoji u mestu

Bora Ćosić: Vreme

...samo da se otalja sledećih pola sata, pa još toliko, da se kako tako dočeka večernji smiraj dana, pa da osvane sledeće jutro...
Undd 02 S

Priče o zanatima

Bora Ćosić: O pranju veša i peglanju

Mi smo bili jedna porodica, u porodici vođeni su različiti poslovi ali naročito jedan, posao održavanja čistoće, higijenski. Godine četrdeset četvrte na izmaku rata, mi smo nastavili veliku stvar održavanja ljudske vrste putem pranja, mada peglanja mnogo manje. Mi smo nastavili tamo gde su stale službenice najprogresivnijeg zanata u istoriji, vešerskog
Book 10 S

Ivo Andrić proživeo je nemačku okupaciju u sobici

Bora Ćosić: Poreklo tutora

Onda sam se setio svog velikog prethodnika: Ivo Andrić proživeo je nemačku okupaciju u sobici, iznajmljenoj od nekog inženjera, niko ga onde, u strmoj ulici ispod glavnog beogradskog trga, nije dirao, ni njega, ni njegov tihi rad. Tamo je, u opštem ćutanju oko sebe, napisao svoje najvažnije stvari
Aapee 05 S

Alkoholizirani narod pesnika

Bora Ćosić: Ptičji razred

Mali ljudi evropskog učenja smatraju da nisu ništa skrivili, nisu počinili nikakav prestup, a ipak, u jedan mah, skoro iznenada, spakovali su ih, dali im komad hleba u šake, i otposlali u taj ptičji razred kao na korablju galiota. Kao kad neko iz razloga disciplinskih bude poslan u ćošak da onde neko vreme stoji, gledajući u zid. To ispada nekakav poseban stav, koji svaki čovek u sebi nosi, a da o njemu i ne razmišlja...
Pisanje

Uporno črčkajući nešto po sebi samom

Bora Ćosić: Pisar

Može se katkad, u nekim okolnostima, zapaziti onaj ćutljivi pojedinac, koji, sedeći u nekoj čekaonici, radi nešto po svome kolenu.
Bora Ćosić: Zebnja

Gledaj da se na miru dohvatiš sledeće ulice

Bora Ćosić: Zebnja

jer, čak ako se onde i zadesi neko turobno lice, zakopčano do grla u otrcani kaput, možda bi to bio samo nekakav bednik koji se sklonio od nemilih događaja na ulici...
Mejso1

Kaže se “bučer”

Bora Ćosić: Iznenada

tako se neka glupost uvuče/ kao sve drugo što se steče/ pa onda decenijama se vuče...
Apop 02 S

Srp i čekić umesto kukastog krsta

Rusi u vidu zanata

Ja sam tada mislio da su Rusi nekakav zanat, jedan od najvažnijih. Inače, ruski ljudi bili su slični mome tati, ujaku i ostalima, osim što su nosili naočare, gle¬dali u nebo i pravili se da su tužni. Ruski i naš narod bili su jako slični u piću, psovkama i naročitoj ljubavi prema jednom polu, ženskom. Ruski jezik uvek je bio sličan našem, samo je imao neke produžetke. Rusi su govorili kao što govori svaki naš čovek, samo pijan. Sve ovo jako nas je uzbuđivalo, naročito tetke. One su se žalile: "Zbog čega nismo rođene kao Ruskinje!" Mama im je objašnjavala: "Sad ne bi imale leba da jedete!" One su odgovarale: "Pa neka!"
podrum

U beogradskom podrumu, krajem rata

Kako su nas frizirali

Onda smo začuli gusenice ruskih tenkova, vrlo blizu. Baš tada neko se setio da kaže: "Gde je ona gospojica, Slo-venka, što se flundrala sa Švabama ćelo vreme rata!" Gospojicu Slovenku, drogeristkinju, pronašli smo u jednom uglu, bila je na pola napuderisana i drhtala je. Vujo Dingarac se uspravio, iz unutrašnjeg džepa izvadio je mašinu za šišanje, sasvim malu, ali svetlu, poniklovanu. Svi su se ozarili. Drogeristkinju su po¬sadili na stoličicu, nasred podruma. Vujo Dingarac je zapovedio: "Osvetli!" Vujo Dingarac uhvatio je dro¬geristkinju za kosu i počeo daje striže, odmereno, zna-lački. Pokazala se bela lobanja, malo nabrana. Kosa je padala na beton, crvenkasta, bojena. Iz toga se videlo da poziv frizerski u to doba pada i na ostale, skoro sve. Vujo Dingarac duvao je među zupce svoje mašinice, što je značilo da je posao završen. Gospođica drogeristkinja ličila je na dečaka, gadnog, nekako faličnog, sa nafrakanim usnama
Radomir Konstantinović

Radomir Konstantinović, lični terorizam protiv kolektiva

Pisac Filosofije palanke

Istorija nas je zaboravila, kaže Konstantinović. Tako smo ostali u svojoj palanci, svesni da ovaj udes nije samo naš, nego jedna opšta pošast. Jer palanački svet, njegov ubitačni duh jedan je lutajući duh, nema zemlje u kojoj on nije moguć. Pa se njegova doktrina utelovljuje i u najrazvijenijim sredinama, ponekad. Svuda gde biće te sredine postaje samo sebi dovoljno. A svet koji je opšti, želi iz svoje posebne kuće da izgna. A tamo gde prestaje mogućnost sveta počinje mogućnost ovog duha. Otud težnja ka zatvaranju u svoj svet, moguća je svuda
Bohem 02 S

Priče o zanatima

Kratak život narodnog pesnika Junačka

I pošao je Živko Junačko, kralj, odrekavši se naslednika, pošao je po kafanama domovine, za njim išli su stihotvorci, imaoci velikih reči, majstori iskrenih strofa, vrlo pijani. Pokazivao je šta sve može svojom prevelikom umnom snagom, mnogi su ga pitali može li još i ovo ili ono, odgovor pesnikov bio je uvek potvrdan. Onda se iz publike digao Jovan Podzemaljski, kritičar života, klasik zabranjene misli, poštovalac surovih radnji prema sebi samom, iz džepa, prilično pocepanog, izvadio je revolver zaplenjen od okupacione sile i postavio pitanje o dragovoljnoj smrti
Asil 06 S

Razgovori sa rumunskim kraljem pomoću telefona ugrađenog u glavu

Kako smo upoznali zanat luđački

Ujak je doveo gospodina Vasiljevića, koji je pred svima počeo da razmišlja pomoću kefalona, tajne grčke supstance. Gospodin Vasiljević objasnio nam je kako razgovara sa rumunskim kraljem pomoću telefona ugrađenog u njegovoj glavi. Deda ga je pitao: "Je l' to vama često!" Gospodin Vasiljević objasnio je na kraju sve o bifurkaciji Patagonaca, a onda mi je pomogao da resim kvadrat nad hipotenuzom, vrlo lako. Tata je rekao: "Čudna stvar, pametan čovek dok priča iz oblasti matematike, a čim pređe na nešto drugo, sve ispadne bez veze!"