U beogradskom podrumu, krajem rata
Kako su nas frizirali
Onda smo začuli gusenice ruskih tenkova, vrlo blizu. Baš tada neko se setio da kaže: "Gde je ona gospojica, Slo-venka, što se flundrala sa Švabama ćelo vreme rata!" Gospojicu Slovenku, drogeristkinju, pronašli smo u jednom uglu, bila je na pola napuderisana i drhtala je. Vujo Dingarac se uspravio, iz unutrašnjeg džepa izvadio je mašinu za šišanje, sasvim malu, ali svetlu, poniklovanu. Svi su se ozarili. Drogeristkinju su po¬sadili na stoličicu, nasred podruma. Vujo Dingarac je zapovedio: "Osvetli!" Vujo Dingarac uhvatio je dro¬geristkinju za kosu i počeo daje striže, odmereno, zna-lački. Pokazala se bela lobanja, malo nabrana. Kosa je padala na beton, crvenkasta, bojena. Iz toga se videlo da poziv frizerski u to doba pada i na ostale, skoro sve. Vujo Dingarac duvao je među zupce svoje mašinice, što je značilo da je posao završen. Gospođica drogeristkinja ličila je na dečaka, gadnog, nekako faličnog, sa nafrakanim usnama