Tekstovi autora: Vanja Runjić

Naravno da je Larry sve (i više od toga) o ljudskoj gluposti, oholosti, navikama i manirima i općenito stanju modernog svijeta (i ne samo o tome) rekao u svojih suludo zabavnih osam sezona i 80 epizoda i da je kraj morao doći kad-tad, ali fanovi (u koje se ubraja i niže potpisani NG) su se uvijek nekako nadali da au revoir nije i goodbye

Ako vam je netko zadnjih dana rekao da novi Woody i nije nešto, nije vas lagao. Ali isto tako, ako ste slučajno Woodyev fan, to vas ne mora nimalo zabrinjavati. Iako je veliki Woody u karijeri imao filmova od kojih je čak i najvećim fanovima (taj sam!) bilo zericu neugodno, bez brige, „Wonder Wheel“ ni približno ne spada među takve

Priča počinje u Jeruzalemu 1934. gdje naš vrijedni Brko rutinski rješi slučaj neke krađe, da bi se vrlo brzo obreo u Istanbulu gdje će se ukrcati na slavni vlak i opet se, ne svojom voljom, naći usred goleme ujdurme koja naravno uključuje ubojstvo. Nećemo dalje u detalje, ali moramo reći da se stvar događa kad vlak zapne negdje u snježnim planinama između Vinkovaca i Slavonskog Broda (!?), ali i to je beba u usporedbi sa jugožandarima koji se pojave na kraju, a od kojih je jedan crnac. Al’ jebajiga, ovo je ipak produkcija za Facebook generaciju koja se ne zamara detaljima, pogotovo ne tako beznačajnima kao što su zemljopis ili povijest. Ipak je tu najvažniji brk…

Ako bi se uzela samo jedna stavka i po njoj mjerio strahoviti rast kvalitete „Veepa“ iz sezone u sezonu, onda bi to bili likovi, odnosno njihov razvoj. Naime, većina likova koja su s nama otpočetka, izuzev Seline i Jonaha (čiji moronluk iz sezone u sezonu dosiže nove i dosad neviđene dimenzije), dakle Amy, Dan, Mike i Sue, sad su već pomalo umorni. Ne smetaju naravno, i ne bi volio da itko od njih ode negdje, ali puno su mi zanimljiviji neki drugi – osim spomenutih Bena, Kenta i Toma Jamesa, tu je i Jonahov asistent, inteligentnija, obrazovanija i značajno dobroćudnija verzija Jonaha, vrijedna pčelica i štreberko Richard Splett (Sam Richardson). Uvijek je naravno divno vidjeti (i pogotovo čuti) „slatkorječivog“ kongresmena Furlonga (Dan Bakkedahl), najgoreg dirtymouth-a još tamo od Malcolma Tuckera iz Iannuccevog „The Thick Of It“

„Vice Principals“ znatno je komornija serija od „Eastbounda“, i utoliko manje ‘šarena’, ali ono u čemu je ogroman korak naprijed u odnosu na prethodnika je dodatak još jednog predivno odvratnog lika, iberkretena Leea Russella (u nevjerojatnoj izvedbi Waltona Gogginsa kojeg znamo kao Chrisa Mannixa iz Tarantinova „The Hateful Eight“ ili pak kao Boyda Crowdera iz „Justified“). Taj je tek nevjerojatna ljiga – odurnijeg, pokvarenijeg i prijetvornijeg tipa od Leea Russella nije valjda vidjela ni hrvatska politika zadnjih frtalj stoljeća, a tu je fakat bogata ponuda kvarnih morona

Rajko Grlić oduvijek je bio majstor atmosfere i detalja, i to mu i ovdje ide besprijekorno, dok je njegov sad već uhodani scenaristički partner u zločinu Ante Tomić (ovo im je, kao što rekoh već treći zajednički film zaredom – uz „Neka ostane među nama“ još i „Karaula“) priču začinio onom svojom poznatom laganom, „širokopojasnom“ zajebancijom. No, film nije komedija, nije doduše ni melodrama, i žanrovski se zapravo uopće ne da odrediti

U današnje doba sveopće planetarne političke turbulencije „Allied“ je prilično neočekivani komad antieskapizma, crna ovca u aktualnom holivudskom outputu stripovskih superheroja, slatkaste disney-evštine, ljiga rom-koma, vampirsko-zombijevske pucačine i hiperinflacije niskobudžetnih horora