Tekstovi autora: Selma Kešetović

Aggga 02 S

Akademski radnici/e o Bh. povorci ponosa

Na nama je da napravimo historijski izbor

Civilizacijski stepen jednog društva mjeri se prema tretmanu manjina. Svaki drugi način razmišljanja je obično licemjerje. Naše društvo, nažalost, već više decenija počiva na ugnjetavanju manjina. Došlo je vrijeme da se toj praksi stane ukraj. To je civilizacijski izbor. Ili ćemo živjeti u demokratskom društvu zasnovanom na najširim slobodama i pravima za – podvlačim – sve građane ove zemlje, da se u ovoj zemlji svako osjeća na svome i da slobodno može izraziti svoje identitete i afilijacije, ili ćemo radije nastaviti s diskriminacijom, zastrašivanjem.
Danz 02 S

Ostati u patrijarhalnoj čauri

Šta stoji iza “femi stop”?

“Strejt patrijarhalna čahura” je još uvijek poželjan maskulinitet, imperativ koji svi muškarci, ne samo gej i bi, pokušavaju biti, a nikada do kraja ne bivaju jer nijedan imperativ roda nije napravljen da ima svoj završetak i konačni dokaz. On pronalazi načine da preživi, mutira, pojavi se u drugačijim oblicima, ustrašen feminiteta kao onog Drugog, onog inferiornog, onog zazornog. Nekada se grčevito željelo dokazati da ne moraš da budeš femi da bi bio gej.
Ajjga 21 S

Protiv patrijarhalnih okvira

Ne znati svoje privilegije najveća je privilegija od svih

Prošli put smo pitali/e lezbijke i biseksualne žene šta žele da njihovi saborci, gej i biseksualni muškarci, znaju. Ovaj put smo dali/e riječ muškarcima u zajednici.
Agayo 02 B

Vama je lakše, jer svi vole vidjeti dvije žene

Gej muškarci i mizoginija

Teško je voditi razgovor o privilegijama unutar već ranjive zajednice, ali on nam pomaže da boljim razumijevanjem iskustva drugog/druge vodimo bolju borbu za sve nas. Šta lezbijke i biseksualne žene žele da njihovi saborci i prijatelji, gej i biseksualni muškarci znaju, pročitajte u tekstu Selme Kešetović.
Bojjo1

Homofobija, bifobija i transfobija na univerzitetima u BiH

Politika ispred znanosti i prava

“Ja sam out queer univerzitetski profesor i u svom svakodnevnom radu na univerzitetu otvaram prostor za propitivanje isključivanja i stigmatizacije po svim osnovama. Univerzitet je i slika našeg homofobnog/transfobnog drustva – i društva u kojem je govor o seksualnom obrazovanju stigmatiziran – ali istovremeno i dinamičan društveni prostor u kojem je bitno kreirati govor bez straha o tome kako smo mi zapravo želeća bića i kako su naše želje uvijek transgresivne u odnosu na strukture moći. Na univerzitetu je moguće analitički promišljati sve vidove želje i seksualnih praksi i identitarnih pozicija. Međutim, mali broj predavačica i predavača se usuđuje da to čini iz straha. Čak i oni koji bi sebe smatrali ‘progresivnim’ su najveća prepreka da se nešto ozbiljnije učini po pitanju rodnog i seksualnog obrazovanja na našim visokoškolskim institucijama. Upravo oni misle da ‘nije još vrijeme’; da ‘ne treba biti toliko radikalan’ – i u tome je i najveća ideološka zamka."
Dgras 01 S

Coming Out Priče

Život u laži je mnogo teži

“Tek otkako su ga učinili nemogućim postalo je tako jebeno banalno. To je kao za vrijeme prohibicije, kad su se banditi i lopuže bogatili na piću kućne izrade, kad su i oni koji su imali neki ukus ga izgubili, kad nikome nije bilo stalo jesi li pretjerao, kad si bio sretan da uopće dođeš do bilo čega. Ne može se dobro vino praviti u podrumu u koritu. Treba ti sunce, kiša, svjež zrak, treba ti ponos zbog uloženog truda da podijeliš sa svijetom. Samo što bez pića možeš ako nevolja natjera, dok bez ljubavi ne možeš živjeti.”
Pride 01 S

Bh. građani/ke na beogradskoj Paradi ponosa

Nisam ni shvatala koliko mi fali ta sloboda

„Beograd pride je moje prvo iskustvo pridea i vjerujem da će zato ostati jedna od onih divnih odabranih uspomena. Ne samo da su me divni ljudi na prideu ispunili pozitivnom energijom i ljubavlju, nego su mi omogućili i rast želje i nade za prajdom u BiH koji će se kadtad desiti, jer kao što je jedan od prisutnih na prideu rekao: „Mi ne tražimo prava, mi ih zahtijevamo.“
Aartt 01 S

Heteroseksualne osobe moraju otvoreno prozivati homofobiju, bifobiju i transfobiju

Osvješćivanje privilegije nije proces okrivljavanja

Djelovanje iz poznavanja privilegija je ključno, slaže se i aktivistkinja Dragana Garić: “Straight ljudi mogu dosta i na razne načine pomoći. Mogu propitati svoje privilegije i u skladu sa njima djelovati, te podržati svoje LGBTI prijatelje/ica kako na ličnom, tako i na političkom nivou. Da ih pitaju kako su i šta mogu učiniti za njih u različitim situacijama. Meni je bilo simpa kada sam dobila rainbow jastučnicu od svoje straight drugarice i poslije sam vidjela da je istu kupila i svojoj kćerci koja ima četiri godine. Sa jednom drugom straight drugaricom bih se držala za ruke i šetale bismo kao da smo par, a kad bi nam neko nešto dobacio, zajedno bismo se suprostavile. To je bilo baš davno, prije desetak godina, sada više ne živimo u istom gradu, ali recimo, ona mi svake godine kada je Mjesec ponosa napiše predivnu poruku podrške i ohrabrenja, i šalje mi fotke sa dyke marševa i prajda. To su sitnice koje znače.”
Dgras 02 S

Manjinske grupe u (ne)milosti društva

Doživljaj identiteta u neprijateljskoj sredini

Postavlja se pitanje zašto onda ljudi izlaze iz ormara? Zašto riskiraju, pored prijetnje nasiljem i direktne diskriminacije, da budu svođeni samo na jedan aspekt svoje osobnosti? Istina je da je to veliki aspekt, i nijekati ga, prvenstveno pred ljudima koje volimo, znači nijekati sebe. I svaki put kada osoba “izađe iz ormara”, ona istovremeno i piše drugačiji narativ svog seksualnog identiteta od onoga što ga nameće dominantna heteropatrijarhalna kultura. I rade to pod visokim pritiskom društva, istovremeno se boreći i sa internaliziranom homofobijom. To nije fer. Nije fer biti stavljen/a u takvu poziciju. Upravo zato svaka autovana osoba pravi prostor za nove generacije da ne moraju prolaziti kroz iste stvari. I zato je javno egzistiranje svake autovane LGBT osobe samo po sebi već aktivizam.
Bow 04 S

Hodati ponosno i u svojoj državi

Sve su parade jednako bitne

Renata Turkeš, jedna od pionira/ki LGBTIQ aktivizma u poslijeratnoj BiH, posebno u rodnoj Tuzli, gleda na iskustvo prajda kao esencijalno važno, a svoj prvi je doživjela u Belgiji 2014. godine. “Na svoj prvi pride otišla sam tek u Antwerpenu 2014. godine. Mislim da nisam skidala najveći osmijeh s lica, bila sam toliko sretna i ispunjena što svuda oko sebe vidim samo ono najljepše u životu: slobodu, solidarnost i ljubav. Slažem se da je pride u Belgiji, kao i u mnogim drugim progresivnim zemljama, donekle izgubio svoj politički i aktivistički karakter, i prerastao u veliku zabavu i slavlje. To, međutim, nipošto ne znači da nije potreban: prvi pride u Istanbulu održao se 2003. godine kada je prisustvovalo 30 osoba, na prideu 2014. godine učestvovalo je više 100.000 osoba, no već iduće godine pride je zvanično zabranjen!”
Traans 04 S

Slučaj BBI

LGBTI osobe nisu izmještene iz društvene stvarnosti

Ono što se želi postići na takoreći „prvu loptu“ je upravo izolacija LGBTI osoba kao potpuno izmještenih subjekata koji nemaju šta tražiti u politici poslovanja, kao ni u religiji koja se sa tom politikom pak može preplitati (islamsko bankarstvo, prostorije namijenjene za molitvu i sl.). Dodatno se pokušava postići legitimitet pozivajući se na tradiciju, a tradicija ostaje prazni označitelj jer se neprestano mijenja i kontekstualizira – uvijek jeste i uvijek hoće. Tradicija postaje materijalna stvarnost samo zahvaljujući, kako bi Judith Butler rekla, neprestanom praksom ponavljanja. Ona nema jezgro koje je statično, esencijalno niti neotporno na druge životne/jezičke prakse.
Ruu 03 S

Priča o fluidnosti roda

Rođeni/e smo nagi/e, sve ostalo je drag?

Drag je u svojoj osnovi feministički čin, već po tome što podrazumijeva identitetsku transformaciju u odnosu na ono što je uvriježeno društveno poimanje roda, spola te očekivanih rodnih uloga. Ljudi zaboravljaju da se rodni identitet stvara kroz svakodnevni život i ulaskom u drag u raznim, pa čak i običnim situacijama: od odlaska na posao do spremanja za večernji izlazak ili sastanak. Sve to uključuje složene svjesne i nesvjesne procese kojima se rod razvija i ustoličuje kroz odjeću, frizuru, šminku, gestikulaciju i ekspresije – i to često potpuno drugačije u različitim prilikama. Drugim riječima, svi mi radimo drag svakodnevno, te kreiramo rodni identitet kroz ekspresiju rodnih i drugih uloga.
Femi 03 S

Tumačenjem protiv predrasuda

Feminizam za svako LGBTI slovo

Nikad ne možemo dovoljno govoriti o uzročno-posljedičnoj vezi feminizama i LGBTI pokreta, posebno zato što nam uvijek prijeti diskonekcija između generacija – nove generacije ne poznaju svoju povijest i povijest feminizma što završava u regresiji. Sustav koji ima koristi od strukturalne homofobije, transfobije i bifobije, a korijen ima u mizoginiji, računa na diskonekciju koja bi prouzročila nepostojanje kontinuiteta, potiče je, razbija solidarnost i udaljava od međugeneracijske razmjene iskustva i edukacije. Zašto patrijarhalno društvo u kojem živimo tako uporno odbacuje i opresira svoje LGBTi sugrađane/ke? “Zašto nas toliki mrze?” – pita se Valeri u V for Vendetta kad država šalje vojsku da zatvara i pogubljuje homoseksualce i lezbijke. Odgovor je uvijek u – mizogoniji.
Gajaa 01 S

Opsjednuti kulturom mladosti

Fetišizacija gej prijatelja

Na prvi pogled se doista činilo da taj stereotip afirmira procvjetalu gej, a i queer kulturu, prihvaćali/e su ga i gej muškarci, i heteroseksualne žene. Odrasli/e smo gledajući Will and Grace (Karen i Jack), Sex i grad (Carrie i Stanford), misleći da su upravo takva prijateljstva politički snažno oružje u borbi i protiv patrijarhata i protiv homofobije. Nije bilo jasno dok LGBTI pokret nije ojačao, i feminizam stigao u veći broj domaćinstava, da je upravo taj koncept rezultat patrijarhata i homofobije.
Zbele 04 S

Intervju: Zagrebački muzički kolektiv ZbeLeTron

Šljokičasti trag po cijelom Balkanu

Prvi korak borbe protiv bilo koje vrste diskriminacije je da se otvoreno priča o njoj. Nažalost, za našu regiju je tipično da zbog nedovoljne educiranosti i osviještenosti zapravo i nismo svjesnije da se to svakodnevno događa. Svakako je bitno razgovarati o tome što je više moguće i poticati druge na isto. Nedavan primjer kampanje #metoo je pokazatelj kako se samo jednim “outanjem” pokrene lavina ostalih i koliko je važno stvoriti javni dijalog o tome. Na taj način razbijamo određene predrasude o tome i razbijamo mit da se to događa “samo meni” i da sam sama u tome. Naravno da ovdje ključan element edukacija i nadamo se da će pitanje seksualnog odgoja što prije doći u osnovne škole u cijeloj regiji.