Tekstovi autora: Selma Kešetović

Upoznavanje preko interneta je novijeg datuma, iako se čini novim generacijama da je internet prirodni dio naše stvarnosti. Nema sumnje da je napravio revoluciju za spajanje svih seksualnih identiteta prilikom potrage za srodnom dušom, ali za gej i bi muškarce, kao i za lezbijke i biseksualne žene, internet je nemjerljivo proširio potragu, kao i prostor za vlastito izražavanje. Od profila po foruma, online sajtova za upoznavanje, do popularnih aplikacija kao što su Tinder i Grindr, gej i bi muškarci traže privremene ili dugoročne partnere, pa i ljubav za cijeli život. Pitali/e smo ih za iskustva koja imaju i šta su to prednosti, a šta mane ovakvog vida komuniciranja

Nema linije koja bi označila kada je to lgbti književnost počela egzistirati, ona je započela sa književnošću samom, samo je pitanje koliko je heteronormativni kanon dozvoljavao da se ona ili čita ili interpretira kao takva. Postmoderna je proglasila smrt autora/ica, ali danas je za lezbijke, gejeve, transrodne i interspolne osobe vrlo važno da ispisuju svoja iskustva, kao i da stvaraju linije iz svog neheteronormativnog univerzuma. Pitali/e smo LGBTI osobe iz BiH koje su to knjige koje su njima mnogo značile i koje bi preporučile mladim generacijama da čitaju, uživajući u pisanoj riječi i reprezentaciji u istoj

Tokom Mjeseca ponosa, sjećamo se i slavimo početak pobune u Stonewallu koja je lansirala LGBTI borbu za oslobođenje, ali i validiramo sve aspekte te borbe, kako u javnom, tako i u privatnom prostoru. Dugo je društvo sve identitete osim heteroseksualnog smatralo neprirodnim i nepoželjnim, stoga validacija drugačijih seksualnih i rodnih identiteta dolazila je uz veliku borbu. Ta borba nije samo organizirana, nego i ona personalna, kada gej i biseksualni muškarci, lezbijke i biseksualne žene, trans osobe i druge seksualne i rodne manjine, vode borbu u svom svakodnevnom okruženju i odupiru se dominantnoj homofobiji, bifobiji i transfobiji

Alen, Lejla i Aleksandra su studenti/ice koji svoje vrijeme provode u samoizolaciji. Oni su različiti, i baš poput ostalih građana i građanki, nailaze na različite probleme, a i biraju aktivnosti u skladu sa svojim individualnim preferencijama

Maistreem mediji sve više pridaju važnost reprezentaciji LGBTI osoba na ekranu, stoga možemo reći da je 2019. godina bila plodna godina, jer je donijela mnogo likova sa kojim se LGBTI osobe mogu identificirati. Budući LGBTI osobe čine 10% populacije, sasvim je legitimno očekivati i njihove priče, glavne protagoniste/ice, kao i filmove i serije koji ih prikazuju, ne samo kroz prizmu njihove seksualnosti, nego i mnoštvo drugih identiteta

Prije pedeset godina dogodila se Stonewallska pobuna koja je označila početak borbe za prava LGBTIQ osoba. Borbe protiv represije i nasilja, borbe za vidljivost i ravnopravnost. U svakoj zemlji, s obzirom na politički kontekst u kojem se zemlja nalazi, povorka ponosa se organizira drugačije, ali uvijek ostaje protest protiv homofobije, bifobije i transfobije, koja svakodnevno ugrožava živote

Članovi/ice Organizicionog odbora prve Bh. povorke ponosa sjećaju se svoje prve povorke i zašto im je ona bila važna. Šetajte sa njima 8. septembra u Sarajevu na prvoj Bh. povorci ponosa!

Civilizacijski stepen jednog društva mjeri se prema tretmanu manjina. Svaki drugi način razmišljanja je obično licemjerje. Naše društvo, nažalost, već više decenija počiva na ugnjetavanju manjina. Došlo je vrijeme da se toj praksi stane ukraj. To je civilizacijski izbor. Ili ćemo živjeti u demokratskom društvu zasnovanom na najširim slobodama i pravima za – podvlačim – sve građane ove zemlje, da se u ovoj zemlji svako osjeća na svome i da slobodno može izraziti svoje identitete i afilijacije, ili ćemo radije nastaviti s diskriminacijom, zastrašivanjem.

“Strejt patrijarhalna čahura” je još uvijek poželjan maskulinitet, imperativ koji svi muškarci, ne samo gej i bi, pokušavaju biti, a nikada do kraja ne bivaju jer nijedan imperativ roda nije napravljen da ima svoj završetak i konačni dokaz. On pronalazi načine da preživi, mutira, pojavi se u drugačijim oblicima, ustrašen feminiteta kao onog Drugog, onog inferiornog, onog zazornog. Nekada se grčevito željelo dokazati da ne moraš da budeš femi da bi bio gej.

Prošli put smo pitali/e lezbijke i biseksualne žene šta žele da njihovi saborci, gej i biseksualni muškarci, znaju. Ovaj put smo dali/e riječ muškarcima u zajednici.

Teško je voditi razgovor o privilegijama unutar već ranjive zajednice, ali on nam pomaže da boljim razumijevanjem iskustva drugog/druge vodimo bolju borbu za sve nas. Šta lezbijke i biseksualne žene žele da njihovi saborci i prijatelji, gej i biseksualni muškarci znaju, pročitajte u tekstu Selme Kešetović.

“Ja sam out queer univerzitetski profesor i u svom svakodnevnom radu na univerzitetu otvaram prostor za propitivanje isključivanja i stigmatizacije po svim osnovama. Univerzitet je i slika našeg homofobnog/transfobnog drustva – i društva u kojem je govor o seksualnom obrazovanju stigmatiziran – ali istovremeno i dinamičan društveni prostor u kojem je bitno kreirati govor bez straha o tome kako smo mi zapravo želeća bića i kako su naše želje uvijek transgresivne u odnosu na strukture moći. Na univerzitetu je moguće analitički promišljati sve vidove želje i seksualnih praksi i identitarnih pozicija. Međutim, mali broj predavačica i predavača se usuđuje da to čini iz straha. Čak i oni koji bi sebe smatrali ‘progresivnim’ su najveća prepreka da se nešto ozbiljnije učini po pitanju rodnog i seksualnog obrazovanja na našim visokoškolskim institucijama. Upravo oni misle da ‘nije još vrijeme’; da ‘ne treba biti toliko radikalan’ – i u tome je i najveća ideološka zamka."

“Tek otkako su ga učinili nemogućim postalo je tako jebeno banalno. To je kao za vrijeme prohibicije, kad su se banditi i lopuže bogatili na piću kućne izrade, kad su i oni koji su imali neki ukus ga izgubili, kad nikome nije bilo stalo jesi li pretjerao, kad si bio sretan da uopće dođeš do bilo čega. Ne može se dobro vino praviti u podrumu u koritu. Treba ti sunce, kiša, svjež zrak, treba ti ponos zbog uloženog truda da podijeliš sa svijetom. Samo što bez pića možeš ako nevolja natjera, dok bez ljubavi ne možeš živjeti.”

„Beograd pride je moje prvo iskustvo pridea i vjerujem da će zato ostati jedna od onih divnih odabranih uspomena. Ne samo da su me divni ljudi na prideu ispunili pozitivnom energijom i ljubavlju, nego su mi omogućili i rast želje i nade za prajdom u BiH koji će se kadtad desiti, jer kao što je jedan od prisutnih na prideu rekao: „Mi ne tražimo prava, mi ih zahtijevamo.“

Djelovanje iz poznavanja privilegija je ključno, slaže se i aktivistkinja Dragana Garić: “Straight ljudi mogu dosta i na razne načine pomoći. Mogu propitati svoje privilegije i u skladu sa njima djelovati, te podržati svoje LGBTI prijatelje/ica kako na ličnom, tako i na političkom nivou. Da ih pitaju kako su i šta mogu učiniti za njih u različitim situacijama. Meni je bilo simpa kada sam dobila rainbow jastučnicu od svoje straight drugarice i poslije sam vidjela da je istu kupila i svojoj kćerci koja ima četiri godine. Sa jednom drugom straight drugaricom bih se držala za ruke i šetale bismo kao da smo par, a kad bi nam neko nešto dobacio, zajedno bismo se suprostavile. To je bilo baš davno, prije desetak godina, sada više ne živimo u istom gradu, ali recimo, ona mi svake godine kada je Mjesec ponosa napiše predivnu poruku podrške i ohrabrenja, i šalje mi fotke sa dyke marševa i prajda. To su sitnice koje znače.”