Tekstovi autora: Selma Kešetović

Dgras 02 S

Manjinske grupe u (ne)milosti društva

Doživljaj identiteta u neprijateljskoj sredini

Postavlja se pitanje zašto onda ljudi izlaze iz ormara? Zašto riskiraju, pored prijetnje nasiljem i direktne diskriminacije, da budu svođeni samo na jedan aspekt svoje osobnosti? Istina je da je to veliki aspekt, i nijekati ga, prvenstveno pred ljudima koje volimo, znači nijekati sebe. I svaki put kada osoba “izađe iz ormara”, ona istovremeno i piše drugačiji narativ svog seksualnog identiteta od onoga što ga nameće dominantna heteropatrijarhalna kultura. I rade to pod visokim pritiskom društva, istovremeno se boreći i sa internaliziranom homofobijom. To nije fer. Nije fer biti stavljen/a u takvu poziciju. Upravo zato svaka autovana osoba pravi prostor za nove generacije da ne moraju prolaziti kroz iste stvari. I zato je javno egzistiranje svake autovane LGBT osobe samo po sebi već aktivizam.
Bow 04 S

Hodati ponosno i u svojoj državi

Sve su parade jednako bitne

Renata Turkeš, jedna od pionira/ki LGBTIQ aktivizma u poslijeratnoj BiH, posebno u rodnoj Tuzli, gleda na iskustvo prajda kao esencijalno važno, a svoj prvi je doživjela u Belgiji 2014. godine. “Na svoj prvi pride otišla sam tek u Antwerpenu 2014. godine. Mislim da nisam skidala najveći osmijeh s lica, bila sam toliko sretna i ispunjena što svuda oko sebe vidim samo ono najljepše u životu: slobodu, solidarnost i ljubav. Slažem se da je pride u Belgiji, kao i u mnogim drugim progresivnim zemljama, donekle izgubio svoj politički i aktivistički karakter, i prerastao u veliku zabavu i slavlje. To, međutim, nipošto ne znači da nije potreban: prvi pride u Istanbulu održao se 2003. godine kada je prisustvovalo 30 osoba, na prideu 2014. godine učestvovalo je više 100.000 osoba, no već iduće godine pride je zvanično zabranjen!”
Traans 04 S

Slučaj BBI

LGBTI osobe nisu izmještene iz društvene stvarnosti

Ono što se želi postići na takoreći „prvu loptu“ je upravo izolacija LGBTI osoba kao potpuno izmještenih subjekata koji nemaju šta tražiti u politici poslovanja, kao ni u religiji koja se sa tom politikom pak može preplitati (islamsko bankarstvo, prostorije namijenjene za molitvu i sl.). Dodatno se pokušava postići legitimitet pozivajući se na tradiciju, a tradicija ostaje prazni označitelj jer se neprestano mijenja i kontekstualizira – uvijek jeste i uvijek hoće. Tradicija postaje materijalna stvarnost samo zahvaljujući, kako bi Judith Butler rekla, neprestanom praksom ponavljanja. Ona nema jezgro koje je statično, esencijalno niti neotporno na druge životne/jezičke prakse.
Ruu 03 S

Priča o fluidnosti roda

Rođeni/e smo nagi/e, sve ostalo je drag?

Drag je u svojoj osnovi feministički čin, već po tome što podrazumijeva identitetsku transformaciju u odnosu na ono što je uvriježeno društveno poimanje roda, spola te očekivanih rodnih uloga. Ljudi zaboravljaju da se rodni identitet stvara kroz svakodnevni život i ulaskom u drag u raznim, pa čak i običnim situacijama: od odlaska na posao do spremanja za večernji izlazak ili sastanak. Sve to uključuje složene svjesne i nesvjesne procese kojima se rod razvija i ustoličuje kroz odjeću, frizuru, šminku, gestikulaciju i ekspresije – i to često potpuno drugačije u različitim prilikama. Drugim riječima, svi mi radimo drag svakodnevno, te kreiramo rodni identitet kroz ekspresiju rodnih i drugih uloga.
Femi 03 S

Tumačenjem protiv predrasuda

Feminizam za svako LGBTI slovo

Nikad ne možemo dovoljno govoriti o uzročno-posljedičnoj vezi feminizama i LGBTI pokreta, posebno zato što nam uvijek prijeti diskonekcija između generacija – nove generacije ne poznaju svoju povijest i povijest feminizma što završava u regresiji. Sustav koji ima koristi od strukturalne homofobije, transfobije i bifobije, a korijen ima u mizoginiji, računa na diskonekciju koja bi prouzročila nepostojanje kontinuiteta, potiče je, razbija solidarnost i udaljava od međugeneracijske razmjene iskustva i edukacije. Zašto patrijarhalno društvo u kojem živimo tako uporno odbacuje i opresira svoje LGBTi sugrađane/ke? “Zašto nas toliki mrze?” – pita se Valeri u V for Vendetta kad država šalje vojsku da zatvara i pogubljuje homoseksualce i lezbijke. Odgovor je uvijek u – mizogoniji.
Gajaa 01 S

Opsjednuti kulturom mladosti

Fetišizacija gej prijatelja

Na prvi pogled se doista činilo da taj stereotip afirmira procvjetalu gej, a i queer kulturu, prihvaćali/e su ga i gej muškarci, i heteroseksualne žene. Odrasli/e smo gledajući Will and Grace (Karen i Jack), Sex i grad (Carrie i Stanford), misleći da su upravo takva prijateljstva politički snažno oružje u borbi i protiv patrijarhata i protiv homofobije. Nije bilo jasno dok LGBTI pokret nije ojačao, i feminizam stigao u veći broj domaćinstava, da je upravo taj koncept rezultat patrijarhata i homofobije.
Zbele 04 S

Intervju: Zagrebački muzički kolektiv ZbeLeTron

Šljokičasti trag po cijelom Balkanu

Prvi korak borbe protiv bilo koje vrste diskriminacije je da se otvoreno priča o njoj. Nažalost, za našu regiju je tipično da zbog nedovoljne educiranosti i osviještenosti zapravo i nismo svjesnije da se to svakodnevno događa. Svakako je bitno razgovarati o tome što je više moguće i poticati druge na isto. Nedavan primjer kampanje #metoo je pokazatelj kako se samo jednim “outanjem” pokrene lavina ostalih i koliko je važno stvoriti javni dijalog o tome. Na taj način razbijamo određene predrasude o tome i razbijamo mit da se to događa “samo meni” i da sam sama u tome. Naravno da ovdje ključan element edukacija i nadamo se da će pitanje seksualnog odgoja što prije doći u osnovne škole u cijeloj regiji.
Cabare 01 S

Intervju: Cabaret Tiffany

Umjetnost pokazuje svjetove gdje se lakše živi

Potrebne su volja i želja za stvaranjem, razumijevanje trenutnog stanja i situacije u društvu (pozicije LGBTIQ kulture u društvu) te oblikovanje vlastitog kritičkog razmišljanja i djelovanja u oblik kojeg publika više-manje razumije. Mi često uključujemo humor, jer mislimo da je sa njime lakše preživjeti.
Binary 02 S

Rodno nebinarne osobe u BiH

Život uprkos preprekama koje postavljaju jezik, kultura i država

“Prvi put kada sam rekao nekome da moj rodni identitet nije muški, reakcija je bila smijanje sa pitanjem ‘pa šta si onda, jesi ti to žena?’ A ja, onako naivno, pokušavam objasniti da nisam ni žena, već da sam jednostavno fluidna osoba. Umjesto podrške dobijem ismijavanje i rečenicu ‘Pa imaš kurac između nogu, brate, sjedi i šuti.'”
Pridde 06 S

Tijelo više ne može, tijelo više ne radi

Kako se boriti sa sagorijevanjem među LGBTI aktivistima/injama

Uvijek je teže liječiti posljedicu, nego djelovati preventivno. Međutim, LGBTI aktivistima/cama je to gotovo uvijek teško. “Briga o sebi je prva. Potom sve drugo. Jedna divna žena, dugogodišnja aktivistica, jednom davno mi je rekla – aktivistički rok je dvije godine (intenzitetom kojim većina nas djeluje). Tijelo više ne može, tijelo više ne radi”.