Tekstovi autora: Diego Han

Aanas 04 S

Kaj te muči Njofra?

Istanbulska konvencija, apokalisa tisućljetne hrvatske države

Naravno da je dobro ratificirati dokument prema kojemu se potiče još snažnija zaštita onih potencijalno ugroženih slojeva društva, no dok nam Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na nasilje jednog istaknut člana trenutno najjače političke stranke u Hrvatskoj reagira pozivajući se na gotovo „prirodno“ stanje unutar hrvatske bračke zajednice (vidi: muž može tu i tamo opalit ženu), ne pomognu nam ni tisuće ratifikacija
moja dugina obitelj

Lomača za LGBT slikovnicu

Tko to tamo spaljuje?

Vjerujte u što god hoćete i spaljujte što god želite, ali imajte obraza barem djecu poštedjeti tih vaših stavova, barem njih pustite još malo izvan svih tih, za njih, gluposti, jer kako stvari stoje, imat će i više nego dovoljno vremena se s njima susresti kada budu malo stariji
aušvic

Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta

Sretan Vam dan zaborava!

Ujedinjeni narodi su 27. siječnja proglasili Međunarodnim danom sjećanja na žrtve Holokausta. U sjećanje na žrtve stravičnog nacističkog zločina i s namjerom da se o njemu educiraju novije generacije, u pristojno uređenim državama se vodi računa da se taj dan dostojno obilježi. No ne i u državama u kojima dijelom vladaju političari koji, unatoč navodnom zdravom razumu, danas favoriziraju fašiste, naciste i njihove saveznike, te negiraju vlastitu časnu antifašističku povijest. Naš suradnik, povjesničar Diego Han, prije dvije godine je napisao tekst (Ne)obilježavanje Holokausta: Sretan vam Dan zaborava! u vezi (ne)obilježavanja Dana sjećanja na Holokaust. Javio nam se ponovno s drugim dijelom, ‘s obzirom da se stvari nisu baš promijenile’, kako smatra…
Hga 02 S

Srpsko-hrvatske haške muke

Mrzitelji dvaju naroda – ujedinite se!

Svaka se presuda počela doživljavati ili kao najveća pobjeda božje pravde, ili poput najpokvarenijeg sotonskog udarca ispod pojasa. U prvom slučaju, heroji bi se dočekivali na najvećim trgovima, s najvećim zastavama i najdomoljubnijim pjesmama, u drugom, proklinjala bi se svjetska konspirativna masonska elita koja se između jednog sastanka o sudbini svijeta i drugog, onako u pauzi za cigaretu, strašno okomljivala nad jednim cijelim nevinim narodom. Tekle su godine i s njima i presude, a situacija se nije mijenjala, ponekad je postajala čak i gora