Tekstovi autora: Bela Hamvaš

Abar 42 S

Rasuđivanja nema

Bela Hamvaš: Ovaj čovjek je postistorijski čovjek

Nije to narod iz kojeg izranja zbivanje, to je masa koja se nakon prohujale istorije zaglibljava i zakržljava
Robo 01 S

Dodatak o osrednjosti

Čoveku je mašina mila zbog toga što je pokorna

Čovekov stav prema prirodi može biti trostruk. Prvi je metafizički koji svako zrnce prašine prirode hoće da uzdigne i oplemeni. Za nas ovaj primordijalni stav čuva, budući da je savršeno nestao i iz istorijskih religija, baština alhemije. Alhemija želi da svet pretvori u zlato, odnosno svakim atomom želi da ga uzdigne u neiskvareni i neprolazni svet duha
DŽDŽojs

O Džojsu

Bela Hamvaš: Kao jak otrov

Finegan je, pak, kao jak otrov. Ako neko ispije mnogo, poblesaviće; ako uzme deset kapi, izlečiće se i od samrtne melanholije...
Ajjga 23 S

Javljaju se razbojnici

Bela Hamvaš: Nastanak država

"Morao sam da naučim da svaka muka i nevolja, pad, lom, patnja pripada mojoj sudbini. Morao sam da saznam kako sam ranjen, i pobeđen sam. Nije mi bilo dopušteno da ustuknem. Nije mi bilo dopušteno da se prodam sreći. Na koncu sam počeo da uviđam smisao patnje" (Hamvaš)
Fntm 11 S

To je svest da nema više

Šta je melanholija?

Melanholija ima svoj jezik, najneizreciviji od svih jezika, svoje slikarstvo i muziku, koji se ponajmanje mogu naslikati i opisati od svakog slikarstva i muzike.
Elle 08 S

Herojsko lišće

Bela Hamvaš: Stabla

Mogu se videti takva sanjarska stabla koja zatvorenih očiju misle o životu kojeg nigde nema. Stabla uznemirena lica, potonula u skrivene zadovoljštine. Život im je previše loš, ne zato što je loš, nego jer je lakše izmišljati; kao da se zagrize u vlastitu sudbinu, kao što grabljivica zagrize meso, kao što puzavica uguši u mračnom zagrljaju sve čega se dohvati. Mogu se videti luckasta stabla koja poput bezumnika svijaju svoje grane i nerazumnim pokretima strše, izvode neprikladne plesne pokrete, ironiziraju sebe jer se ne slažu sa sobom. Postoje patetična stabla, ima mrkih, osamljenih. Ima stabala idiota, opscenih, perverznih, glupih stabala. Konačno, lica stabala ne mogu se pogrešno shvatiti
Pokris 04 S

Mađarski Hiperion

Potpuno lud, jer te ludo volim

"Morao sam da naučim da svaka muka i nevolja, pad, lom, patnja pripada mojoj sudbini. Morao sam da saznam kako sam ranjen, i pobeđen sam. Nije mi bilo dopušteno da ustuknem. Nije mi bilo dopušteno da se prodam sreći. Na koncu sam počeo da uviđam smisao patnje" (Hamvaš)
Bela Hamvaš

Zatvorenik u dvorištu tamnice

Princip nosi crnu svešteničku odeću

Mislim da je princip za modernog gradskog čoveka, takozvanog civilizovanog čoveka isto što i fetiš za Indijanca ili crnca. Surogat duše. Plaši se da će izgubiti dušu. Treba je negde sačuvati, i skriva je u čvrsti princip kao Indijanac u mani, crnac u fetišu. Zato su principi opasni i zato su u stanju da poremete i varenje, jer su puni mane, odnosno duše. Samo primitivan čovek ima princip. Jadnik, ne zna da je negde zatvorio svoju dušu. Sam sebe lišava slobode. I kako može da se šeta čovek bez slobode? Jedino da se vrti u krug kao zatvorenik u dvorištu tamnice. Tako se šetaju ljudi po gradskim ulicama neprekidno u krug oko sopstvenih principa
Tamariska

Religija nije teret, nego povlastica

Ispod tamariske

Bog se raduje s tobom, jer je on u dostojanstvu mora i u blistavilu neba, u mirisnoj cigareti i u medenoj smokvi. Ali to znaju samo njegova deca koja bivaju tronuta kada stupe u more i po njihovoj ugrejanoj koži zapeni se hladovita voda
Vinsent Van Gog

Metapoezis

Nije nam dobro u prirodi, nego u umetnosti

Umetnost je onaj oblik ljudskog metapoetičkog držanja koji potpuno ignoriše korisnu svrsishodnost u borbi za opstanak i svojom delatnošću ništa drugo i ne želi do da ostvari red smisla, da izgradi takvo uređenje egzistencije koje odgovara njegovom ukusu i potrebama i vrednostima i zahtevima. Metapoezis nije pod znakom ideja, već pod znakom vita nuova. Umetnost ne sledi ideje, već ostvaruje čovekov apsolutni i konačni i potpuni život. Vita nuova nije realitet; vita nuova je istinskija od realiteta
Bela Hamvaš

Čovek baštine želi da se potpuno očisti od života

Spaljivanje dela

Kliment Aleksandrijski je na samom početku Evrope zabrinuto postavio pitanje: da li da čovek piše knjige? Da li da gradi sistem, nešto što je po svojoj objektivno trajnoj suštini iznad svega sumnjivo? Jedno je pak sigurno: vojskovođu iznova prizivaju njegove dobijene ili izgubljene bitke, i kralja ponovo prizivaju suze koje je izazvao svojom vladavinom, no i radostima, i obućara priziva svaki ekser koji je ukucao u đon cipele, i zemljoradnika svako posejano zrno i svaki zamah motike, i radnika svaka obrađena osovina, ali ništa ne opterećuje čoveka toliko, i ništa nema takvu karmatičku težinu kao umetničko delo, slika ili filozofija, crkva ili skulptura, pesma ili sonata. Čin povlači čoveka za sobom. Kuda? U posledice. Koje se ne mogu izbeći
Terapp 03 S

Područje povređenih subjekata

Psihologija ne traži moralitet, nego uzbuđenja

Moć jakih je podnošljiva, moć slabih koji se predstavljaju jakima nepodnošljiva. U krajnjoj liniji, u psihologiji je reč o jednoj jedinoj bolesti, o odstupanju od normaliteta, i ako neko ne počne od priznanja ozleda, nego od kompenzacija, mora postati pseudoegzistentan
Make 01 S

Najviše strahujemo da će nam život biti poraz i slom

Demosten, čovek modernog doba

Demosten je prezirao ono mnoštvo političara i pesnika i bacača diska koji oholo šetkaraju trgom kao da su sami načinili svoje sposobnosti. Demosten je postao neko kakvog ne samo što nije bilo, nego je bio ispunjen preprekama da bude to što je želeo biti. Svi su oni paraziti. Žive gotovanski od svoga talenta. Čovek počinje tamo kad stvara nešto što ne postoji. Od ništa postati nešto. Ne tražiti najmanje, već najveće otpore. Jedino vredi napraviti ono što je nemoguće
Smokva

Blagoslov

Smokva koja čoveku želi dobro

Blagoslov svog sopstvenog života čovek nikada ne nosi u sebi. Zato je dobro kada postoji majčinsko biće kao ova smokva koja čoveku želi dobro. Kad sam pod njenom zaštitom, znam da je suvišno da poželim sebi bilo šta: nije potrebno da želim. Ono što ona želi s time se mogu pomiriti i bolje je nego da ja poželim. Bolje od mene zna šta hoću. „Ako ti luda ponudi životvornu vodu, prospi je. Ako ti mudrac da otrov, mirno ga ispij.” Jer mudrac zna da je otrov dobar
Bedd 04 S

Život bez intimnosti

Krevet

Većina kuća i stanova takvi su da se ne može ni sesti, ni jednog jedinog prisnog mesta, ima tu pomodnosti, razmetanja, higijene, samo prisnosti nema. Krevet je nestao, ostao je samo ležaj, ne može se održati ni svadba, ni roditi, niti umreti. Od spavanja je ostao samo biološki akt. Živimo bez intimnosti, stan je konačište, biti u domu je sentimentalizam. Kajitske smo egzistencije, putujemo, ali niko ne zna kuda i nema putovanja, samo promet