Tekstovi autora: Lamija Begagić

Bloss 01 S

Nema suicidalnih namjera, nema hospitalizacije

Tako lako o toliko teškom

Jedan je od onih literarnih junaka koji je u sebi spojio toliko drugosti da je svima nama, baždarenim na senzibilnost ka otpadnicima, odmah ušao pod kožu: Arapin, gej muškarac kojem je epidemija AIDS-a odnijela partnera i pet najboljih prijatelja, mentalni bolesnik, musliman u katoličkom internatu, kršćanin u egipatskom bordelu, neshvaćeni pjesnik, junak koji odmor od sebe i svih tih Drugih u sebi traži na mjestu toliko drugačijem od svih njegovih domova, bliskoistočnih, evropskih, američkih, u utočištu svih odbačenih: na klinici za hitne psihijatrijske slučajeve.
Crtin 01 S

Porodica progovara: Ada i mama Duda

Nijedan roditelj ne smije biti nemoćan da zaštiti svoje dijete

Ona je oduvijek bila posebno dijete – hrabra, samosvjesna, svoja. I sjećam se da sam joj i ja sama znala reći da pokuša nekad činiti kompromise, da, nekad, možda, pazi šta će obući, kako će izgledati, kako bi joj bilo lakše među vršnjacima, ali ona bi me uvijek postidjela i rekla: Mama, ovo sam ja! – s neskrivenim ponosom o svojoj kćeri priča mama Duda.
Aaodg1

Porodica progovara: Emina i Esma

Odgajane smo da postavljamo pitanja i tražimo odgovore

Emina i Esma jedne su od onih filmskih sestara – najboljih prijateljica koje, iako ih trenutno dijele hiljade kilometara, ne mogu zamisliti dan jedna bez druge. Tako je bilo gotovo oduvijek, a činjenica da je Emina lezbijka ni u jednom trenutku njihovog odrastanja nije na to uticala. No, klasičnog autiranja u njihovom slučaju nije bilo. Za serijal Porodica progovara, ove dvije djevojke govorile su o svojim iskustvima prihvaćanja, iskakanja iz društvenih normativa i važnosti podrške unutar porodice.
Aaab2

Vječna dilema - Otići ili ostati

Viši nivo samoće

Nasmije se prezrivo. Samo otežavam i žao mi je zbog tog. Gledam kroz prozor i ne vidim daleko. Ovo je grad u kome više gledaš, nego što vidiš, a opet nikako da prestaneš gledati. Pomislim izgovoriti to, ali odustanem.
Fntm 06 S

Porodica progovara: Aco i Nina

Sestra koja je pružila punu podršku

Ja mislim da je važno da to čuju od stručnih ljudi, ali je još važnije da u svakodnevnici skidamo tabue. Da se normalizira, da se priča. Kod nas je zaista velik problem taj manjak vidljivosti gejeva i lezbejki. Kada upoznaju ljude od krvi i mesa koji su LGBT osobe, ali su uz to ljudi različitih profesija, interesa, hobija, onda nekako oslobađamo te riječi nekog vela tajnovitosti. Zato im ja često spominjem svoje američke gej prijatelje, a Aco svoje. I mislim da su na dobrom putu, zaista, jer evo, recimo, naš tata, koji je prije mame shvatio da mu sin voli muškarce, napravio je jedan simpatičan pomak za balkanskog oca kada je nedavno instalirao u Acinoj sobi šipku za pole dancing kojim se Aco bavi.
Aslikk 01 S

Porodica progovara: Mirza i mama

Tvoje tijelo, tvoj život, tvoja stvar

S Mirzinom mamom Safijom nismo se bili u prilici naći i popričati uz kafu, ali smo se, bez obzira na udaljenost, osjećali sasvim blisko, prisno i prijateljski tokom skoro dva sata koliko je trajao Skype razgovor pun smijeha, ohrabrivanja, ali i prisjećanja na neke izuzetno teške porodične trenutke.
Acbra 39 S

Porodica progovara: Lana i mama

Pusti to, kćeri, pun dunjaluk cura!

Ma, naravno da se sjećam svake sekunde. Prvi mart. Divan dan, proljeće počinje, nas dvije išle pješke na planinu. Mama bila baš razgovorljiva, pričale o religiji, politici, bistrile velike mudrosti. Napravile pauzu na sred nekog makadama, ja puhćem, zadihana, a mama kao djevojčica, u top formi, pita me šta je, nije valjda da sam umorna. I ja tu nekako pomislim: Ma, reći ću joj i to odmah sad!
Appop1

Zapis o dramama

Znaju i mama i buraz

Negdje između našeg smijeha i njenih sjajnih replika, dogodila se zora. Popucao je mrak kao tanki ledeni pokrov, promolilo se dnevno svjetlo iznad naših glava. Poželjela sam joj ispričati o svojim drugarima i drugaricama koji su načelno out, otvoreno pričaju s prijateljima, svoje su izbore obznanili starcima, braći i sestrama, ali detalji njihovih života, ljubavi, veza i odnosa, u porodici ostaju prešutkivani.
Bow 02 S

Nespreman da objasni ljubav

Puna usta djece

Djeca napokon mogu izaći iz sigurnosti sobe i puhati u pištaljke. Utišat će ih roditelji tek kad upale Dnevnik. U druge ih sobe ne moraju slati. Nema straha: rat, vjera i domovina sigurne su dnevničke teme na koje svi odavno imaju odgovore. Odslušat ćemo ih krajičkom uha, čekajući da prođu, pa opet radosno zapištati, u prazno.
Wee 01 S

U razredu mog sina

Dijete radi šta dijete vidi

Nijedno dijete ne rađa se kao homofob ili šovinista, ali vrlo rano, mnogo ranije od “formativnih” predpubertetskih godina u kojima je trenutno moj sin, prima signale iz društva i rado oponaša, služeći se obrascima igre, mehanizme koje vidi u okruženju. Zato okruženje djeteta treba biti širom otvoreno polje za osvajanje sloboda, a škola mjesto gdje se mora govoriti o istospolnim zajednicama, usvajanju djece u istospolnim ili čak raznospolnim vezama, osobama sa “rodnim dilemama”, homofobiji, jednoroditeljskim obiteljima, djeci razvedenih roditelja, dječacima i djevojčicama, mamama i tatama koji iskaču iz svojih rodnih uloga i inim drugim Drugačijim koji nisu drugačiji samo po osnovu nacije i vjeroispovjesti. Jer dijete radi šta dijete vidi: oko sebe, u knjigama, na televiziji.
Obbla 01 S

Bez krivice kriva

Kad teško izgleda teže

Postajem već dosadna s ovim velikim dozama tolerancije i razumijevanja, ali i ovaj je strah, zaista, opravdan. Jer, iskustva su gotovo svih roditelja, odnosi zaista po pravilu dožive stanovitu stagnaciju kada dođu djeca i glavnina energije usmjeri se na njih. Koliko je to dobro ili ne, racionalno ili intuitivno, ne treba ovdje propitivati. Ali je tačno i često.
Traans 03 S

Ne možeš trenirati dva sporta

Hiroviti, neodlučni, izlječivi

Kada je otkrila da se može zaljubiti i u muškarca, jednako kao i u ženu, da može uživati u seksu i sa jednim i sa drugim, bila je već poprilično zrela i odrasla da ne bi znala kako se takva njena orijentacija naziva. Shvatila je da je biseksualka. Mada su mama i sestra već prihvatile njenu vezu s djevojkom, podržavajući njen izbor, ipak im je neki kamenčić pao sa srca kada im je jednog dana saopštila da je sada s dečkom. Upoznale su ga mnogo ranije nego prethodnu partnericu i davali mu mnogo više prostora u porodičnim okupljanjima, često s njim komunicirale i oslanjale se ne njega kada bi im trebala neka pomoć. Nakon sloma te veze, prijateljica je prolazila kroz teško razdoblje, srljajući iz odnosa u odnos, ponekad sa ženama, ponekad sa muškarcima, neprestano se plašeći da bude sama.
Toille 01 S

Od Zagreba do Washingtona

Princeze i prinčevi u javnim toaletima

Treba razumjeti Ivanove roditelje. Nisu zalud pokušavali da bi sad, eto, Ivan bio isti kao sestre, da bi nasljeđivao od njih roza majičice i plastične pegle i perilice rublja umjesto autića i tenkova (mada, bilo bi lakše i jeftinije) i išao s njima, budibogsnama – u isti wc (ne misle naravno, doma, jer u podstanarskom stanu sa sestrama dijeli i sobu, ne samo wc).
Fau1

Dok su im djeca bila mala

Majka Hrabrost i njena queer djeca

Moja prijateljica, koja je kao trogodišnja djevojčica ostala bez majke, odrastala je uz oca. Njeno djetinjstvo nije bilo teško samo po tome što je izgubila majku, već i što se sa ocem, jer bio je rat, potucala od nemila do nedraga. No, gdje god da su bili, po izbjegličkim kampovima ili napuštenim tuđim domovima, otac je učio životu i ljubavi. Nikad je nije razdvajao od starijeg brata, čemu je učio njega, učio je i nju: krečenju, poslovima oko kuće, čitanju ruskih klasika. Kada je saznao da njegova kćerka voli djevojke, nije krio razočarenje jer to možda znači da nikad neće imati djecu. Njemu su djeca bila jedini smisao života. No, volio ju je, dakako, jednako kao i prije, stao je iza njene odluke, vjerovao u ljubav kao i ona, a izabranice srca njenog u šali je zvao svojim zeticama.
Carz 01 S

Ali mama, ovdje su svi ljudi nekako isti

Dvije mame ili mama i tata

Dok njih dvije skupa pakuju Almin kofer (tri trenerke, četiri majice, dvije haljine, pet pari čarapa i nijedna pidžama), Almina mama mi priča o kvartu u kojem žive. Svu raznolikost ljudi, rasa, običaja, boja kože, religija, spolnih orijentacija, porijekla koju svakodnevno žive, sažeo je u jednoj rečenici njen sin Emil, šestogodišnjak, začuđen čuvenim praznim pričama o bosanskohercegovačkoj multietničnosti: “Ali mama, pa ovdje su svi ljudi nekako isti!”. Koji dan kasnije, otišli su na izlet u Sarajevo i slučajno u nekom turističkijem dijelu grada susreli mnogo stranaca, mahom Arapa, na šta je maleni rekao: “Osjećam se kao kod kuće!”