Tekstovi autora: Antun Branko Šimić

Hosp1

Mi tihi samostanci

Antun Branko Šimić: Bolesnik

O okna naša udare pokadšto/ krik ples i radost života iz grada/ – O grad!/ O nemir nemoć naših srca!/ O mi smo davno izišli iz života
Eartha 01 S

O kad se opet rastanemo

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja

Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli. Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše
Bedd 01 S

Ja sam dijete

Bakterije

Vjerenice šta će Tebi/ meso koje sane,/ oči ko dva mrtva crna cvijeta,/ jedno dijete koje gori u propast?/ Gasnu vatre snovi zvijezde/ Vjerenice Tvoje moje vatre snovi zvijezde
Firr 04 S

I smrt će biti sasma nešto ljudsko

Ležim u svom lešu

Tijelo: težina drži me za zemlju/ i odvući će me u nju svega, bez ostatka./ Uz krevet mi se mlada žena smije./ Kako bih došo do nje sam, bez tijela?
Aasmr 01 S

Preobraženja

Čovjek u zemlju legne i sav se raspe

Nebo je već dugo praznina/ bez boga i serafina,/ beskrajna pustinja siva/ kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva.