Tekstovi autora: Mile Stojić

Ne bih izabrao ovo vrijeme / ni ovu zemlju u kojoj utjehe/ nema. Ni ovu braću koja su me/ prodala...

Mediji su izvijestili da je „kćerka osuđenog ratnog zločinca“ naredila da se skine ta ploča, i ova atribucija gospođu Karadžić-Jovičević unaprijed moralno diskvalificira, kao da je ona određivala čija će biti kćerka. Ona je, naprosto, kćerka kao i sve druge, nimalo kriva za djela koja je učinio njezin otac. Ovo su riječi jedne kćerke o svome nesretnom roditelju, koji će zbog svojih nedjela ostatak života provesti iza rešetaka

Publikacija „Izgubljena mjesta” je pokušaj da se književnim i fotografskim umetničkim radovima bosansko-hercegovačkih umjetnika konzerviraju oni dijelovi Bosne i Hercegovine koji su se promijenili u toku protekle dvije decenije. Tranzicija, rat, velike demografske promjene, razaranje, nebriga - sve su to posljedice koje utiču na vanjsku sliku Bosne i Hercegovine. Cijela ideja projekta koji je urađen u okviru programa Goethe-Instituta Bosne i Hercegovine „ povodom 20. godina od pada Berlinskog zida”, jeste sačuvati onu Bosnu i Hercegovinu koja nestaje. U fotografsko - proznoj publikaciji, objavljenoj u izdavačkoj kući Šahinpašić iz Sarajeva, objavljeno je 10 priča, odabranih na konkursu. Među imenima čija sjećanja na izgubljena mjesta možete čitati su Mile Stojić, Faruk Šehić, Tanja Stupar Trifunović i mnogi drugi. Knjigu su priredili Saša Gavrić i Hana Stojić. e-Novine su za ovaj feljton odabrale pet priča koje govore o svijetu kojeg više nema i na ovaj način se pridružuju pokušaju da se od zaborava sačuvaju kako lične istorije, tako i neke zajedničke uspomene koje su svi građani bivše SFRJ dijelili

Plašimo se da će nam automehaničari / Pokrasti dijelove / Da će nam susjedi provaliti u stan / Da će nam blagajnica u samoposluzi / krivotvoriti račun / Da će nam spremačice pronaći nakit / U ormaru / Da će nas ubiti razbojnici

U časovima svojih nevolja, uvijek sam razmišljao o Mati Parlovu kao nekom nepoznatom i dalekom rođaku kojega ću pozvati i koji će hitro doći, i sve moje dušmane srušiti na zemlju tek jednim zamahom svoje blistave i nepobjedive šake. Svijet kojemu smo mi pripadali bio je ljepši od ovoga današnjega, jer je bio osvijetljen idealizmom i plemenitošću jedne utopije