Prekinimo tišinu već danas
Natte 05 S

Photo: Jean Baptiste Huong

Autujem se stalno

Lako je šutjeti kada ništa ne krijemo. Kada smo u blizini dragih prijatelja, partnera, familije ili kolega koji nas razumiju. Mnogo je teže šutjeti kada nešto potiskujemo, kada usljed srama, poniženja ili straha zatomljavamo nešto što živi u nama, pa eventualno pokušava naći neku nišu u kojoj bi se nesputano opustilo. Teško je i izazovno šutjeti i kada nosimo breme sistemske opresije i onemogućenosti. Nekada progovoriti može značiti oslobađanje ili ugrožavanje sigurnosti. Da li je u konačnici glasno govoriti privilegija?

Da je danas teško naglas govoriti, ne samo LGBTIQ+ osobama, je vjerovatno politička činjenica. Ipak, psihologinja Irena Knežević objašnjava da je ponekad glasno i jasno govoriti ključno za kreiranje zdravih odnosa, ali i sa proces samoprihvatanja.

“Ja nisam imala iskustvo autovanja, ali autujem se stalno svojim ubjeđenjima suprotnim tradiciji i gubim ljude i odbacuju me i ismijavaju. Mi naravno uglavnom ne možemo utjecati na to kako će nas druge osobe doživjeti. Postoje prednosti i nedostaci autovanja, govorenja naglas. Naglašavam samo da slika koju emitujemo drugim ljudima je jednako vrijedna informacija za formiranje njihovog mišljenja koliko i pokazivanje ko stvarno jesmo. Ljudi će nas u oba slučaja provući kroz svoj referentni okvir, kroz prizmu ličnih iskustava i stavova, predrasuda na koje skoro da nemamo nikakav utjecaj ko god mi bili, ali, suštinsko prihvatanje i gradnja zdravog odnosa temelji se na autentičnim dijelovima ličnosti. Fraza koja donekle opisuje početak takvog prihvatanja je ‘osjetiti čovjeka’ u drugom” – zaključuje Knežević.

U konačnici, prihvatanje sebe, kao i vlastite seksualnosti podrazumijeva proces, koji je nerijetko bolan, intenzivan i mukotrpan. Taj proces može biti podržan eksterno od roditelja, prijatelja ili užeg kruga poznanika, što bi vrlo vjerovatno pozitivno utjecalo, ali u krajnjoj liniji samoprihvatanje ostaje vrlo ličan i individualan čin. Prihvatanje sebe također se može tretirati svojevrsnim protestom i činom prekidanja šutnje. Štaviše, svaki oblik slavljenja LGBTIQ+ identiteta, nježnosti usmjerene prema sebi i drugima, može se smatrati doprinosom prekidanju šutnje.

“Za mene, kao osobu koja nije autovana u pravom smislu te riječi, nego samo pojedinim osobama i LGBTIQ+ zajednici, ovaj dan predstavlja jedan podsjetnik na borbu protiv mržnje i homofobije koja je još uvijek jako prisutna i ne pogađa samo LGBTIQ+ zajednicu nego i sve aktiviste i aktivistkinje. Iz ove pozicije mogu reći da prekidanje šutnje za mene predstavlja borbu za ravnopravnost i suzbijanje mržnje, ali prije svega kroz zakonodavnu vlast, na način da se zaštite prava svih nas bez obzira na opredjeljenje, da se nasilje nad LGBTIQ+ osobama tretira kao nasilje. Poražavajuća je činjenica da se mnogi slučajevi nikada ne riješe, da im se ne pristupi ozbiljno i da su često predmet ismijavanja, što dovodi do toga zašto se nerijetko mnogi slučajevi nasilja ni ne prijave. Mišljenja sam da ne možemo napraviti nikakav veći p”omak u ostvarivanju jednakih prava, dok ne uspostavimo stabilnu zakonodavnu vlast koja će biti osviještena po pitanju statusa i problema LGBTIQ+ zajednice. Prekidanje šutnje jeste nacin da se ohrabrimo za buduće borbe, a istovremeno nam daje i realnu sliku onoga s čim se susrećemo na tom putu” zaključuje Zerina, aktivistkinja.

Postoje oni koji se naravno prekidanjem šutnje bave i profesionalno. To su aktivisti, ljudi koji kontinuirano rade na procesima dijeljenja iskustava LGBTIQ+ osoba, ljudi koji su angažirani na pitanjima vidljivosti, kao i ljudi koji su dijelom procesa zagovaranja. Oni su nerijetko i prvi kontakt LGBTIQ+ osoba, kao i izvor informacija. Našoj sagovornici, Bojani Kukilo, LGBTIQ+ aktivizam je značajno u njenom vlastitom procesu prekidanja šutnje.

“Pojam šutnje je realtivno širok. Mi možemo šutjeti na više načina, u više različitih okolnosti, ili biti glasni u različitim krugovima. Meni je bilo izuzetno važno čuti iskustva drugih ljudi, drugih članova LGBTIQ+ zajednice, a naročito trans osoba. Mislim da je izuzetno važno govoriti o iskustvima koja proživljavamo. Ja sam nekako spontano održavala kontakt sa ljudima iz LGBTIQ+ zajednice, ali se ne sjećam da sam poznavala neke trans osobe do početka moje tranzicije. Sjećam se da je moj prvi susret sa svim ovim bio 2013. ili 2014., u Banja Luci. Tada su u posjet dolazili aktivisti iz Sarajeva i tada sam upoznala Vladanu. Poslije toga sam uvidjela da u postoje ljudi slični meni i neko ko može da me razumije i bude podrška. Bilo mi je jako važno saznanje da postoji i pravni apsket posmatranja stvari, odnosno LGBTIQ+ problema, kao i tranzicije”, navodi Kukilo.

Bojana je danas, zahvaljujući podršci koju je dobila, kao i vlastitoj hrabrosti i dosljednosti, spremna dijeliti iskustva vlastitog procesa, kao i tranzicije, kako bi na taj način i sama učestvovala u postupku prekidanja šutnje. Zanimljivo je vidjeti kako osobe koje su nekoć bile u svojevrsnom periodu otkrivanja i samoindetifikacije, danas vrlo spremno daju svoj doprinos unaprijeđenju prava LGBTIQ+ osoba.

Tišina u krajnjoj liniji zaista broji više različitih slojeva. Ona može biti politički obilježena sistemskom opresijom, zakonskim zabranama. Također, tišina može biti i kulturno naslijeđe ili kolektivni nivo svijesti koji ograničava naše rječnike i moć govora. Tišina može biti i vrlo individualna i lična, baš kakvom je doživljava i naš sagovornik A.A.

“Za mene tišina također predstavlja glasove bez zvuka. Glasove i razgovore koje ja, kao i svaka druga LGBTIQ+ osoba u BiH i šire, vodi sa sobom propitujući norme koje je društvo konstruisalo u korist heteronormativne većine. Za mene prekidanje tišine znači mnogo stvari. Tišina koja vlada u javnom diskursu jer društvo smatra da nema potrebe da se priča o LGBTIQ+ temama. Tišina koja ustvari predstavlja okove koje svaka LGBTIQ+ osoba u BiH mora da nosi jer se rodila u heteroseksističkom i heteropatrijarhalnom društvu.”

Prekinimo tišinu već danas. Budimo medij ili mikrofon ljudima koji nisu sposobni ili spremni govoriti. Zauzmimo se za one čiji su glasovi selektivno utišani.

*Prenosimo s prijateljskog portala lgbt.ba

Oceni 5