Bertold Breht: Pohvala revolucionaru
Ono što je Brecht sa sobom donio iz emigracije bila je imunost na «inozemstvo»; niti mu je imponiralo to što drugi ljudi imaju druge običaje, niti se zbog toga morao potvrđivati kao Nijemac. Njegov gnjev odnosio se prije svega na jedan društveni sustav, a poštovanje je gajio za drugi sustav. Njegovo ponašanje građanina svijeta, čime se uvijek kompenziraju nacionalne predrasude, suvišno je. Čovjek iz Augsburga, s radnim mjestom u Berlinu, vezan jezikom, koji svoje podrijetlo ne nosi kao neki grb nego kao nezamjenjivu uvjetovanost: samorazumljivo priznavanje te uvjetovanosti; umišljenost kao i mržnja prema sebi, nacionalno-kolektivna, tada postaju tek relikti nevrijedni spomena (Maks Friš )
Kad se pojača tlačenje
Mnogi se obeshrabre.
No njegova hrabrost jača.
On organizira svoju borbu
Za paru nadnice, za vodu za čaj
I za vlast u zemlji.
On pita vlasništvo:
Odakle si?
On pita nazore:
Kome koristite?
Tamo gdje se uvijek šuti –
On će govoriti.
Tamo gdje vlada tlačenje a govore o sudbini,
On će spomenuti imena.
Gdje on sjedne za stol –
Za stol sjeda nezadovoljstvo,
Jelo postaje loše
I pada u oči da je soba mala.
Tamo gdje ga otjeraju –
Odlazi pobuna, a odakle je otjeran –
Nemir ipak ostaje.

Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.