Bezbrižni Zagreb sedamdesetih: U znaku žurki, kafića i koncerata

Poslije izleta na Kraljevec spuštamo se natrag u grad, među ljude i mjesta koji ga čine. Svakodnevni likovi, voditelji galerija, curice, muzičari, novinari! Navali narode na smijanje!

Dvije školarke iz Škole za primijenjenu umjetnost na odmoru; lijevoj djevojci ne znam ime, ali desno je Ana (kasnije) Lederer koja sigurno nije slutila (nisam ni ja) da će jednog dana ona biti intendantica HNK-a na čijim stepenicama sjedi 1979. Iz meni nepoznatih razloga, Ana je zabrijala udesno...

Želimir Koščević, uvaženi kunst-historičar, danas i galerist u Samoboru, na ovoj fotki je ravnatelj legendarne Galerije studentskog centra - to mjesto je za vrijeme njegovog mandata postalo jedno od žešćih žarišta ne samo likovne avangardnosti nego umjetničke scene općenito…

Koščević je u Galeriju puštao i konceptualce i filmaše i dizajnere i ljubitelje gljiva i strip-crtače i fanove science-fictiona; poslije Koščevića kasnije su rad  Galerije uspješno nastavili Mladen Lučić-Luc i Vlado Gudac. Ova fotka snimljena je u Koščevićevom uredu 1978.

Na putu do 'Lapidarija'' Pjer Žardin održava kondiciju, a Slamnig gleda; snimljeno ispred Muzičke akademije u Gundulićevoj, 1979.

'Lap' je tek samo jedno od mjesta kamo se odlazilo na koncerte. ('Kulušić', 'Jabuka', 'Studentski centar', KSET i još mnoga mjesta u Zagrebu pridonijela su svojim djelovanjem u sveukupnom rockerskom imidžu.)

Jelena Zlatković, Vlatko Fras i Denis Kuljiš ispred redakcije ''Poleta'' u Savskoj 5, 1979. I sâm sam bio član uredništva, sjećam se radnih dogovora o koncepciji novog ''Poleta'', sjećam se afere s ''Okupacijom'', afere s fotkama Šarovića, afere s naslovnicama ''Poleta'' s Titom i Lennonom…

Sjećam se dobrih honorara, sjećam se mjesta u koja sam putovao. Izdavač ''Poleta'' i još drugih dobrih stvari bio je, nećete vjerovati, Centar za društvene djelatnosti omladine!

Dva legendarna brata s Trešnjevke, Faik i Demir, popularno zvani ''Turci'' (a uopće nisu!) zbog njihovog savršenog znanja turskog jezika, jer su kao klinci živjeli i školovali se u Istanbulu; kod braće je bilo fenomenalno to da u Zagrebu skoro da nije bilo tuluma na kojem ne bi bilo i njih! Odeš negdje u Dubravu, eto njih! Odeš negdje u Novi Zagreb, eto njih! Živi su i zdravi i još uvijek su tu na našoj Trešnjevci.

Ove su dvije fotke snimljene na koncertu Johna McLaughlina u Maloj dvorani sportova 1978. Faik je danas uvaženi simultani prevoditelj i ovlašteni sudski tumač, a i Demir povremeno radi neke poslove u kojima treba znati turski jezik. 

Lana u špiglu 1979. Moja prijateljica danas živi u trokutu London – Zagreb - Novi Vinodolski, inače u Londonu je već trideset i više godina, dizajnira vrtove.

Branimir Štulić Johnny ispred ''Zvečke'', 1979.; metamorfozi ''Zvečke'' iz drugorazredne slastičarne i običnog kafića u nevjerojatno mjesto okupljanja značajno je pridonio i ''Polet'', pa su se i ljudi o kojima je ''Polet'' pisao pojavljivali tamo po defaultu.'

Vladimir Roksandić Rex  (desno. gore) spadao je u šezdesetosmašku generaciju,; neko vrijeme bio mi je i susjed, a preveo je i Orwellovu ''Životinjsku farmu''; ovo je negdje na Trešnjevci, 1979.

(NASTAVIĆE SE)