Skupocjene riječi u brokatnoj rimskoj rizi
Miroslav Krleža

Photo: Wikipedia

Bijeda svojim rukama dotiče se svega

                                                 Bori Prodanoviću

 

Svojim blijedim sagnjilim licem i svojim suhim rukama

bijeda se dotiče svega što jedemo i što pijemo:

pod brašnjavim licem pajaca kome se siti smijemo

umorna bijeda kunja u svojim nijemim mukama.

 

Stvari ni predmeta nema ni bijele kružnice stola

što je ne dotaknu bijeda svojom smrdljivom prnjom;

košulje naše, sagovi, posuđe, sobe, tanjiri,

iz svega zeleno, gladno oko bijede viri.

Pod strunom u potezu gudala, u žaru us'jane pegle,

sjene su bijede preko svega legle,

negve osuđenika ruke su bijede stegle,

u rudniku bijedina djeca nijemo umorno tegle.

 

Parkete je bijeda lizala da nama blistaju voštani,

a iza izloga mesarskih kosturi gladuju koštani.

 

Bijeda cvrlji spise, optužuje, sudi i vješa,

prstom se dotiče mrtvoga gavana i nepoznatog leša.

Bijeda svira glazbalom i nosi crvene frakove,

servira divljač, gljive, skupocjene morske rakove

i žedna rastače pivo i ogromne vinske akove.

 

Bijeda rastvara zavjese tihih gospodskih soba,

da je dotakla nije, nema ni posude ni kvake.

Bijeda je dvorkinja gozbe, prstom zatvara rake,

gola i prezrena, klecava, nemoćne bijedne šake.

I što će bijedi riječi šepavog hidalga svetoga Lojole

i pjesma suncu gospodina mladog iz grada Asizi?

To su skupocjene riječi u brokatnoj rimskoj rizi,

a bijedu peče bijeda u njenoj krvavoj brizi.

 

Što će joj pisane strofe u božjoj premudroj knjizi

kad bijedu bolovi piju i krvave rane bole.

U bijedi se ljudi klanjaju i sklopljenim rukama mole,

u svijetu gdje bližnji bližnjega ko sami sebe vole,

pod nebom svetoga Franje, svetoga Tome i svetoga Lojole.

Oceni 5