Sjećanje na Rosemary Menzies
Aasara 01 S

Photo: Milomir Kovačević Strašni

Biti čovjek u nečovječno vrijeme

Rosemary Menzies objavila je knjige „Pjesme za Bosnu“, „Logor Omarska“ i „Nove pjesme za Bosnu“. Potonja je doživjela dva izdanja – u Aucklandu i u Zagrebu u izdanju naklade “Durieux” (1995.). Navedene knjige su izuzetno vrijedan poetski dokument godina stradanja Bosne i njenih ljudi.

Naime, kao članica jednog novozelandskog mirovnog pokreta u Bosnu je stigla 1992. i živjela dvije godine u Sarajevu, svjedočeći bosanske ljepote i tuge. Mogli bi reći da je Rosemery u šezdesetoj godini ponovo rođena kao Bosanka i da se tako osjećala sve do kraja života. Ponovo je došla u Sarajevo 1998. s namjerom da ostane za trajno, ali se zbog porodičnih razloga morala vratiti u Auckland dijeleći pritom s bosanskom dijasporom istinsku nostalgiju za Bosnom.

Sahranjena je 31. januara 2014. u Aucklandu uz prisustvo rodbine i mnogobrojnih prijatelja, među kojima je bio i znatan broj male bosanske zajednice na kraju svijeta, predvođene počasnim konzulom Bosne i Hercegovine za New Zeland – Zoranom Salčićem.

Predstavljamo, u sjećanje na hrabru pjesnikinju, neke od njenih pjesama u prijevodu Feride Duraković i Miloša Đurđevića.

OPROSTITE MI

Oprostite mi što pišem kao stranac.

 

Ali ja to jesam, ako govorimo o teritoriji omeđenoj stvarima

što teritoriju omeđuju:

linije na kartama, planine, jezici, ček-pointi,

novac za ulazak i natpisi što upozoravaju:

“Ne gazi travu”.

 

Oprostite mi što pišem.

 

Ja jednostavno moram kazati onim

ljudima koji žele čuti što sam vidjela.

 

Jer ono što se desilo bijaše tako strašno,

a ljudi ovdje još ne znaju koliko strašno biješe

ni koliko je boljelo

ni da ta bol neće proći.

 

Oprostite mi.

Iako to nisam ja uradila

 

niti sam započela to,

ni ovdje niti igdje drugdje,

čak ni u svom vlastitom dvorištu.

 

Oprostite mi

što želim da budem ovdje

sa vama.

 

Ne donosim ni izobilje ni rješenja

već jednostavno želim biti čovjek

u ovo nečovječno vrijeme.

 

STARI MOST (MOSTAR)

Više nećeš stajati

na Starom mostu

Koliko je samo vremena

proteklo.

 

Sada je tu žičano uže

labave daske i strah

trideset metara visoko

Ponad zelene Neretve.

 

Simbolika je sada drukčija

susret Istoka i Zapada

je potopljen, raskoljen.

 

Razapeta je nova linija života

Opkoračuje dva srušena svijeta,

A klisure cigle,zemlja

Krune se niz obale

u zelenu Neretvu.

 

Danas je klaun

Došao na Trg –

čudnovati most

da ih razveseli;

 

Kratkoga je vijeka, pa ipak je to početak

Tamo gdje život visi o svakoj niti

a duh ne želi umrijeti.

 

Septembar, 1994.

 

SARAJEVO

Lijepi grade Sarajevo

ti što umireš

i odbijaš da umreš,

tvoja ranjena duša

pomirena

mada još gorka

leži sjetna

u posljedicama rata.

 

Šetam pored

hladnih voda Miljacke

pod veličanstvom

tvojih brda što bole.

Ispružila su se brda

oko mojih ramena

kao ogrtač opleten

od tolikih

raspoloženja godišnjih doba.

 

Ušla sam

u neuhvatljivu geometriju

tvoje ljepote,

u staro kamenje

u pjesme

u svjetlo.

 

Pila sam vode iz tvojih česama.

Ja poznam varljivi

osjećaj zadovoljstva.

 

Divotni grad Sarajevo

iznevjeren

a odbija da umre.

 

Čak i u ovo teško vrijeme

prigrlio si me

 

iako sam stranac:

dolazim iz svijeta

koji te iznevjerio.


ZID

Njena je sjena izdužena

na večernjem suncu.

 

Ona sjedi

na zidu.

 

Kao taj zid

ona je sjela

na dan

puška bijaše uperena

u njenu dušu

 

I ona mora

izabrati

 

da njenu kćer

siluju

 

ili da njenog sina

ubiju.

 

Njena je sjena izdužena

na večernjem suncu.

 

PRIJATELJI NAŠI DUGOGODIŠNJI

Glas 1

Mogu oprostiti

ali nikada neću

razumjeti.

Zašto?

Zašto su to uradili?

 

Glas 2

Moja najbolja prijateljica je otišla

bez zbogom.

Znala je da ćemo sutradan

biti granatirani

i ostavljeni da umremo.

 

Glas 3

Mojoj kćerki su noge

bile slomljene.

Moja susjeda je znala

da mi treba pomoć.

Otišla je.

Sljedećih četiri sedmice

proveli smo u strahu

u podrumu.

Bilo je nemoguće

izaći napolje.

 

Glas 4

Moja najbolja prijateljica

me nije gledala

u oči

kad mo se zadnji put sreli.

To nikada

neću zaboraviti.

O prijatelji naši.

Prijatelji naši

dugogodišnji.

Oceni 5