Sloboda koju su žene izborile, zajedno, same za sebe
Purple 01 S

Photo: Pinterest

Boja purpura: Važne lekcije o međusobnoj ženskoj podršci

Sve su to ujedno teme koje je ova autorica desetljećima stavljala u sami centar svojih aktivističkih i feminističkih interesovanja, pa ih je tako utkala i u vlastitu književnost.

Nedvojbeno, Alice Walker je jedna od afroameričkih spisateljica koja je možda najsnažnije, najotvorenije i najpomnije preispitala brojna teška pitanja crnačke, a posebice ženske, zajednice i sudbine u zabačenim i kompliciranim područjima juga SAD-a.

Mnoga važna društvena gibanja američkog društva, nadasve preko rodnih, rasnih i klasnih segregacija, predstavljena su, između ostaloga, i u njenom proslavljenom romanu Boja purpura, objavljenom 1983. godine.

Riječ je o romanu ispisanom u epsitolarnoj formi, koji se, upravo po svojoj formi i narativnim karakteristikama, uistinu, prije svega, može razmatrati i kao vrlo inovativno, provokativno i autentično djelo. Ipak, istinu govoreći, o romanu Boja purpura se ipak malo pisalo, a i kada bi se to činilo, pažnja se gotovo nikako nije skretala na njegove autentične formalne i narativne vještine, jezik kojim je roman iznesen, te uopšte na njegovu književnu važnost u kontekstu postmodernističke proze.

Možda ponajviše zbog toga jer je roman poprilično zasjenila poznata ekranizacija Stevena Spielberga iz 1985. godine, sa Whoopi Goldburg i Oprah Winfrey u glavnim ulogama.

Premda se ni ovaj tekst neće najviše zadržati na formi i stilu, ipak mi je bilo naročito važno da skrenem pažnju na te značajne fenomene ovog romana.

Međutim, svima koji/e su iole zavirili/e u feminističku teoriju, posve je jasno da je roman Boja purpura gotovo nemoguće čitati izvan važnog termina kojeg je, uostalom, skovala sama autorica Walker, a to je- womanism.

Razloga za to je nekolicina, no, u suštini, svi su oni jasniji kada se podrobnije rasplete šta zapravo znači womanism.

Dakle, to je, prije svega, kako je prethodno napomenuto, ideologija koju je skovala sama Walker, a čije se karakteristike ogledaju u otvorenom zagovaranju seksualne, sestrinske i majčinske ljubavi između crnih žena. Takav odnos treba da predstavlja političko oruđe u borbi za radikalne društvene promjene u kontekstu rasne i klasne diskriminacije, nasilja u porodici i zlostavljanja žena crne boje kože.

Alice Walker prvi put spominje ovaj termin u zbirci eseja In Search of Our Mothers’ Gardens: Womanist Prose (U potrazi za vrtovima naših majki, 1983). U njoj je dala i podugačku definiciju onoga što smatra da je womanism, odnosno šta predstavlja zagovornica tih ideja, koja, predstavlja neku vrstu pandana feministici.

Između ostaloga, Wlaker će napisati da je to: žena koja voli druge žene, seksualno i/ili neseksualno. Sviđa Joj se i više voli žensku kulturu, žensku emotivnu fleksibilnost (drage su joj suze kao protuteža smijehu) i žensku snagu…

Boja purpura na posebno uvjerljiv način potvrđuje ovaj koncept pokazavši kako žene mogu pobijediti tlačiteljsku sredinu u kojoj žive, mogu se otrgnuti i mogu pobjeći od mučnog života za koji su bile uvjerene da im je bio trajno preodređen i to samo zahvaljujući – stvaranju snažnih međusobnih emotivnih i duhovnih veza.

Stoga će ovaj roman zaista, prije svega, postati jedinstven primjer važnosti ženske solidarnosti i podrške. Štaviše, on može poslužiti i kao udžbenička lekcija o tome koliko je međusobna umreženost i ženska solidarnost značajna u procesu osnaživanja najmarginalizovanijih žena. Junakinje ovoga romana izvukle su se iz najstrašnijih okova svojih muškaraca nasilnika jedino zahvaljujući udruženosti, ohrabrenju i podršci.

Ljubav žena prema ženama centralna je okosnica ovog romana. Naravno, ljubav je u ovome romanu shvaćena i predstavljena kroz vrlo različite i kompleksne vizure. Ponajprije, središnju temu romana čini ljubav između sestara i glavnih protagonistica Celie i Nettie.

No, ono što će ovaj roman dodatno usložniti i učiniti posebno značajnim i zanimljivim u ključu raznih interpretacija, jeste odnos između Celie i ljubavnice njenog muža Shug Avery.

Shug Avery neporecivo je jedna od najzanimljivijih i najkontroverznijih junakinja književnosti. Odvažna i privlačna, ova će žena pomoći Celie da prođe kroz vrlo značajno životno preobraženje. Celie se, naime, konačno, uspijeva osloboditi muške represivne kontrole, nalazeći, makar nakratko, sreću u naručju druge žene.

Iako se njena ljubavna veza sa Shug Avery neslavno završila, dvije će žene ostati bliske prijateljice jer je upravo Shug odigrala ključnu ulogu u unutrašnoj preobrazbi i emancipaciji kroz koju je prošla Celie, i to ovaj roman snažno podcrtava.

Zahvaljujući ljubavi, solidarnosti, prijateljstvu i podršci žena jednih prema drugima, roman Boja purpura okončava snažnom porukom – slobodom koju su žene izborile, zajedno, same za sebe.

*Prenosimo s portala lgbt.ba

Oceni 5