Spušta se ka selu
Bunar 01 S

Photo: redd.it

Bojan Brukner: Akrep

Isto je svakog punog meseca.

Iz zaboravljenog okna

starog rimskog rudnika

negde iz utrobe Rakobarskog Visa,

pojavljuje se

džigljavo i koščato stvorenje,

i poput ogromng pauka

spušta se ka selu.

 

Na samom obronku Rakove Bare,

tamo gde se seoski put

račva kao praćka

i gde ostaci starog bunara

štrče iz gole zemlje

kao kvaran zub,

odurno stvorenje

spušta se na kolena

i počinje da plače.

 

I dok,

kao mulj crne suze,

padaju na suvo tlo

puneći stari zdenac čemerom,

seoski psi bude se i zavijaju,

a meštani, preko glave pokriveni,

krste se i mole za oprost

tako tiho da ih niko ne čuje.

Čak ni sveci seoski.

 

Već sledeće jutro,

kad u svojim dvorištima zateknu

preklane pse i stoku,

naoružaju se

i bledi u planinu odlaze.

Nikad ništa ne nađu.

Bogu se zahvale, a onda zapiju.

Dok se mesec ponovo ne nagoji.

 

I svi se kaju,

ali tajnu,

kao seosku slavu čuvaju.

I svi sve znaju;

ali niko o tome

ne govori.

 

Odakle Akrep

i zašto k njima uvek dolazi?

Kako kopile toliko je naraslo,

kad majka mu se,

već godinama,

na dnu bunara nalazi?

Oceni 5