Bolne društvene teme: Tuga, očaj, nesrećna ljubav
Kad stigne februar, pjevači, pjevačice, kompozitori i naročito tekstopisci počinju da se tope i prepuštaju najstrašnijim ljubavnim ishodima; svi su nesrećni, samo ih sjećanja na bivše drage održava pred mikrofonom. Uostalom, proverite. U rubrici „Singlovi“ („Džuboks“ br. 82, od 15. februara 1980) izgleda da više nema srećnih ljudi: o tome svedoče zaštićeni svedoci – Alma Ekmečić, Ambasadori, Rudi, Mišel Briski, Prva ljubav, Mario Romanović i grupa Suncokret.
ALMA EKMEČIĆ – Djetelina s četiri lista/Ti želiš isto što i ja (RTB)
Nekadašnja kvazi-lepotica dokazuje (po ko zna koji put) da je totalni autsajder i da osim svoje figure – nema ništa drugo. Ne vredi joj ni to što je Zoran Predić (urednik u TV Reviji) diže u nebesa, pišući joj ode, kao: „Numera koja zvuči atraktivno i moderno i koja iskazuje veliki vokalni napredak Alme Ekmečić“.
Istina je sledeće: numera nije ni atraktivna, još manje moderna, a Almica draga pokazuje slatku regresiju. Vokalni kvaliteti? Z.P. mora da je šaljivdžija kad ne čuje da Almica draga i ne peva, već šapuće, prenemaže se, pokušavajući – jadna – da unese malo živosti u mrtvački disko promašaj. Z.P. je očigledno zaljubljen kad tvrdi da je ovo „dopadljivi aranžman“. Ovo je „dopadljivo“ isto toliko, koliko je i Almica draga – „pevačica“- Da bi sve bilo u stilu, Almica draga na drugoj strani ploče pokušava da erotski popaljuje (Z.P: „zanimljivo i erotski provokativno“ – izjavu dao 1. februara) – ali joj to ne uspeva, makar pevala „Želiš ono što i ja, voliš ONO što i ja“ po hiljadu puta u raznim pozama preuzetih iz „Stag“ magazina.
Naravno, ova rubrika odaje posebno priznanje Almici dragoj, deljujući joj trofej „Najgori singl na isteku zime“, sa toplim željama da i u bliskoj budućnosti ovog recenzenta i njegovu mnogobrojnu publiku obraduje novim, svežim, originalnim delima poput „Deteline“ – jer ono što Almica draga radi, ulazi u anale humorističkih hronika, naravno, sa svojim zaštitnikom Z.P. Živeli!
AMBASADORI - Neka ide sve do vraga/ Pokušaj bar malo (Diskoton)
Ako u slobodnom vremnu, na naučnoj bazi, izvršite ukrštanje Zdravka Čolića, Fadila Toskića i Marijana Mišea dobićete hibrid u obliku novih Ambasadora, koji sada imaju muškog vokalnog solistu – posle Ismete i Jasne. Fatalistički naslov „Neka ide sve do vraga“ zabludelog slušaoca upućuje na praznjikav komercijal, čije smo odsjaje već čuli u verziji gore pomenutih imena, dok je produkcija (o aranžmanu da i ne govorim) tipična po nemaštivosti i nedostatku dinamike.
Uostalom i oni sami priznaju – neka ide sve do vraga...
RUDI – Ti si neka druga žena/ Da li zoveš moje ime (RTB)
„Pevač“ se zove (Stipe Rudan) Rudi. Kompozitoru je ime M. Mihaljević.
Glavna numera je „Ti si neka druga žena“. Broj ploče 51860.
Rudijeva želja da se pojavi na diskografskom tržištu je proporcijalna njegovom talentu (!?). Dečko je za svoju mamu i devojku napravio ploču koja će se – predviđam – prodati u 11 primeraka za članove šire i uže porodice. Jer, ovo što Rudi radi, može se svrstati u najbljutaviju hotelsku muziku, gde caruju bol, suze, patnja. Rudijev asortiman kuknjave dovoljno je širok da zadovolji sve maloumne duše. Samo navalite – Rudi vas čeka!
MIŠEL BRISKI – Zime se sjeti Keti/ Ti si dobra, ti si nježna (Jugoton)
Mišel Briski je prelazna faza između Kemala Montena i Miše Markovića – drugim rečima, još jedan zakržljali primerak muzičkog sapiensa kome pojam evolucije i Darvina posebno, nije jasan.
„Zime se sjeti, Keti“ oprobana je penušava tužbalica u kojoj zatočenik uspomena traži od Keti da se seti zime i „onog ko ti je drag“. U „vatri koja grije njihova tela“ Mišel (sa dugim e – Mišeeel) Briski polako ali sigurno dogoreva – lomača koju je spremio kao svoj novi singl došla mu je glave...
PRVA LJUBAV - Ma, nema veze/ Nisam kriv (Jugoton)
Neozbiljan i besciljan zvuk „bi-bop“ nostalgije pedesetih godina sreo se na komadu vinila s pubertetskom naivnošću koju samo Prva ljubav može da podari. Iz ovakvog sudara dva sveta, pisanija u stilu „ma, nema veze što sam lud, takva mi je ćud...“ veoma plastično i žovijalno dotiču još jednu adolescentnu avanturu, koja, ruku na srce, može da deluje vaspitno na drugi razred osnovne škole.
Pesma koja je već hit u dva lokalna zabavišta ozbiljna je konkurencija Srebrnim krilima – pobednik je neizvestan, a to je ono što štimungu gluposti daje posebnu draž. Ma, nema veze!
SUNCOKRET - Sviće novi dan/ Tvoja mama gunđa protiv mene (RTB)
Drugi singl nove postave Suncokreta predstavlja i malu prekretnicu u odnosu na mlake i mlitave teme kojima su na do sada zasipali
„Sviće novi dan“ počiva na kontrastima romantične teme i snažnog refrena u kome Snežana Jandrlić konačno može da pokaže šta zna i ume: no, najvažniji element čitavog singla je dobro pogođena atmosfera, pravi ambijent na koji su nadovezuju tekst i zatim – muzika, sasvim dovoljno akcentirana na čvrste i energične fraze, bez euforije i preterivanja.
Suncokretu hitno treba numera koja može da probije led kod publike – „Sviće novi dan“ možda je najbliža koncepciji uslovnog hita, gde instant prijemčivost i kvalitet nalaze zajedničku tačku. Naravno – kupite ploču, mora li baš sve da vam se kaže?
MARIO ROMANOVIĆ - Otiđi od mene/ Ej, tugo, tugo (Jugoton)
U časovima očaja Đelo Jusić je zatražio papir i olovku i svoju neizlečivu tugu utopio u mediteranski narodnjak najgore vrste. Potom je našao Maria Romanovića – koji, sav zbunjen nije znao da li da plače ili da se smeje.
Pošto su Marija ugurali u studio i naterali ga da otvara usta (neki to zovu pevanjem) – Đelo i comp dodali su mandoline, široke pastoralne pasaže plavog mora pretočene u stihove „Otiđi od mene – dok još mogu ja bez tebe“. Mario Romanović opijen mogućnošću da mu se ime pojavi na omotu ploče nije protestovao.
Ošamućen i u nesvesti potpisao je ugovor, slikao se (pazi, ptičica!) i uzviknuo „Ej, tugo, tugo“!
Što znači: Katastrofalno. Jezivo. Muzička poremećenost prve kategorije. Uništite pre nego što kupite.
* Objavljeno u rubrici „Singlovi“,Džuboks br 82, 15. februara 1980.
(NASTAVIĆE SE)