Bordel muza
Uvek
„Koliko će naša ljubav trajati?“
Pita devica na mesečini.
Zaljubljeni kaže: „Meni se čini
Uvek, uvek.“
Naokolo kad san svakog savlada,
Hortenzija počne da zadnjicom suče:
„Želim da me jebeš“, nežno mi guguće,
„Uvek, uvek“.
A ja kažem da začaram dane
I da zatreperi mojih patnji struna,
Muda moja, zašto niste puna,
Uvek, uvek.
Al' ljubav makar najčednija bila
I jebač makar i najveća droca,
Troše se i prazne kao boca,
Uvek, uvek.
Obećanja jednog lica
Volim, lepoto bleda, tvojih obrva stisli
Luk, odakle k'o da kuljaju tmice,
Tvoje oči, mada uvek crne, nadahnjuju mi misli
Koje nisu misli-zlosutnice.
Tvoje oči, koje se s tvojim crnim kosama slažu,
S tvojom grivom vlasi elastične,
Tvoje oči s čudnim umorom mi kažu:
„Ako hoćeš, ljubavniče plastične
Muze, da slediš nadu koju ti znasmo nadahnuti
I svaku naklonost koja ti je sveta,
Moći ćeš da se uveriš u prisustvo puti
Od pupka pa sve do dupeta;
Naći ćeš na vrhu lepih, teških siski
Dve krupne medalje mrke kao bronza
I ispod trbuha, nežnog kao velur skliski,
I tamnog kao koža kakvnog bonza,
Preobilno runo koje je sestra slavna
Toj bujnoj kosi, toj punoći,
Meko i kudravo, i koje može da se s tobom ravna,
Noći bez zvezda, tamna noći!“
* S francuskog preveo Danilo Kiš