Od Pasternaka se misli. Od Majakovskog se dela. Posle Majakovskog ništa ne ostaje da se kaže. Posle Pasternaka — sve. I ako se konačno, definitivno sve svede: “Borba mi je smetala da budem pesnik” — Pasternak. “Pesme su mi smetale da budem borac” — Majakovski. Jer je oslonac Pasternakov u pesniku. Jer je oslonac Majakovskog u borcu. “Pevač u taboru ruskih ratnika” — to je Pasternak u ruskoj današnjici. Borac u taboru pesnika sveta — to je Majakovski u današnjici poezije (Marina Cvetajeva )
Zgasle pesme i pijana galama
Sutra svako treba da porani
Gasnu vatre po kućama
Razišla se mladež sa pijanki.
Samo vetar tumara nasumice
Niz iste one zarasle puteljke
Kojima se razdragani momci
S njima vraćahu sa noćne sedeljke.
Sav pokunjen krije se iza vrata
On ne voli noćne besmislice
Hteo bi da okonča bez rata
U sporu s noći stare nesuglasice.
A pred njima – ograde voćnjaka
Njih spor više niko ne izgladi
Kraj puta se okuplja drveće
Da ispita o čemu se radi.