Gej ljubavna pisma kroz vekove (7)
Agga 01 S

Photo: Narcissus. 1815. Christoffer Wilhelm Eckersberg. Danish 1783-1853.

Bratska naklonost u mednom krčagu ljubavi

Mnogi srednjovekovni sveštenici su kao ventil za potisnute homoerotske želje koristili ljubavne stihove, te pisma maskirana u ruho platonskih odnosa, koja korene vuku iz Ciceronovog De Amicitia, te poslanica Jeronima Stridonskog. Tako su jedni drugima pisali tonom koji simbolizuje odnose koji su više od proste naklonosti: „Priznajem sponu tvoje ljubavi,“ pisao je mladić Egbert Bonifaciju Misionaru, „i poredim je sa slatkim medom koji ulazi u moje vene i obuzima mi čitavo biće…veruj mi, pobožni mornar ne žudi toliko za carstvom nebeskim, žedna zemlja ne čeka kišu, niti zabrinuta majka svog sina da se vrati s mora, kao što ja čekam da me obasja radost pri pogledu na tvoje lice.“ Poslednja rečenica je kopirana iz pisma Jeronima Stridonskog, pa je to još jedan dokaz da je ovaj bitno uticao na formu koja je služila za iskazivanje takozvane „hrišćanske bratske ljubavi.“ Način na koji se takva pisma tumače, te to koliko idu u prilog postojanja gej ljubavi u to doba, umnogome zavisi i od onoga koji pokušava da ih razume.

Mnogi srednjovekovni učenjaci su tako ova štiva tumačili sa tačke na kojoj su bili zaslepljeni predrasudama prema homoseksualnosti, te su ih često cenzurisali i menjali, a kako bi bila u skladu sa njihovim uverenjima. Moderni kritičari polako usvajaju stavove po kojima srednjovekovna gej senzibilnost nije samo slučajnost ili imitacija, već lukavstvo kojim se davala legitimnost osećanjima koja su trpela opštu osudu.

Tako je pesnik, pedagog i duhovnik Alkuin (735-804) pisao Arnu Salcburškom, te zahtevao da ga ovaj „otme uz pomoć svojih molitvi, a tumači pretpostavljaju da je to aluzija na otmicu Ganimeda, koja je opšte mesto homoerotske želje. Malo je onih koji mogu da poreknu erotski naboj koji je očigledan u ovim pismima, te da ospore rečenice poput: „Razmišljam o tvojoj ljubavi i prijateljstvu kao o slatkim uspomenama, i žudim za vremenom kada sam mogao da tvoj vrat dodirujem prstima svoje strasti.“

Alkuin piše Arnu Salcburškom

Ljubav je ušla u srce i zalila ga svojim plamenom,

Pa se stalno obnavlja novom toplinom.

Ni more ni kopno, brda niti šume, čak ni Alpi,

Ne mogu da joj stanu na put,

I da me spreče da dospem do tvojih najskrivenijih delova, voljeni,

I okupam ti srce suzama.

O slatka ljubavi, zašto izazivaš gorke suze,

Zašto pijem gorke gutljaje iz tvog mednog krčaga?

Ako se tvoja slast pomeša sa tom gorčinom,

Sva moja radost preobraziće se u nesreću,

A sva uživanja u tužni lament nad sudbinom.

Ništa ne traje večno, i sve je kao prašina,

Pa molim svet da nam dopusti da iz njega pobegnemo u sopstvena srca,

Kao što i on, već spreman da nestane, beži od nas.

Blagoslovena prostranstva raja nikada ne razdvajaju prijatelje,

A srca ugrejana ljubavlju uvek dobijaju ono za čim žude.

I zbog toga te molim da me otmeš svojim molitvama, preklinjem te,

Jer jedino će tako naša ljubav postati večna.

I gledaj sa naklonošću na ove sitne darove

Koje ti velika ljubav šalje.

Jer sveta ljubav je veća od bilo kojeg blaga.

Neka te samo takvi pokloni prate,

I neka te svuda i zauvek nađem u dobrom zdravlju.

Iz: To Gondulph and William, from St Anselm, Cur deus homo (London: The Ancient & Modern Library of Theological Literature, [1889], prefatory Life signed R. C., probably Richard William Church, Dean of St Paul's). To Gilbert, trans. John Boswell, <>i>Christianity, Social Tolerance, and Homosexuality (Chicago and London: The University of Chicago Press, 1980).

Oceni 5