Seoski žandarm trenira strogoću
Aakri 21 S

Photo: Marija Đoković/XXZ

Brevijar smrdljivih tragova

Śeća li se još neko obećanja prije nego se formirala „ekspertska“ vlada i zaklinjanja Ure? Je li to što danas imamo država bez partiokratije, država vladavine prava i neselektivne pravde, država u kojoj jačaju institucije, država u kojoj se građani ne dijele po vjerskim, nacionalnim ili političkim obilježjima, država bez nepotizma i svega onoga što odavno prevazilazi sve što su pripisivali prošloj vlasti.  Ili je očito da Dritan Abazović i Ura nemaju pojma što je pravno uređena država, što je podijela vlasti i kako se stvaraju institucije? Ili su dio nekog šireg plana? Ono što fascinira Dritana Abazovića je moć. Otkad se dohvatio vlasti najviše liči na seoskog žandarma koji prijeti svima kako će ih pohapsiti, kako će oni viđeti što je vlast i što znači državna kandžija. Na dobrom putu je da završi kao klovn koji je izgubio kompas i postane obična marioneta u rukama velikosrpskih crkvenih manipulatora i petokolonaša. Ako ovo drugo već nije.

Ne mogu se śetiti nijednog poteza Dritana Abazovića koji nije ruganje demokratiji i demokratskim procedurama. Njegovo stalno tvitovanje predstavlja zbirku onoga što nijedan ozbiljan političar u iole demokratskoj zemlji ne smije raditi. Počev od davanja izjava i obećanja koja ignorišu sve druge grane vlasti, dakle kao da je apsolutista, najavljivanja hapšenja, pobjedonosnih objava smjena, egzaltiranih objava hapšenja, proglašavanja ljudi krivim  bez suđenja i nepoštovanje onoga što svaki srednjoškolac zna što je –  presumpcije nevinosti. Očito da iz njegovog ponašanja izbijaju kompleksi i iz njih stvoren nagon za ispoljavanjem nekontrolisane moći. Moć bez pravde je tiranska, kaže Blez Paskal. Srećom, za tiraniju je potrebna mnogo veća podrška, koju dotični može samo da sanja. Niti je Dritan Vučić, niti je Crna Gora Srbija. Iako, ima neka tajna veza, reklo bi se!

Stalnim smjenama, prijetnjama hapšenjima, ispitivanjem podobnosti i vezama sa prošlom vlašću stvorena je atmosfera straha kod ljudi za sopstvenu egzistenciju i egzistenciju porodice, čime se od institucija prave instrumenti za obračune sa ljudima, primorava pravosuđe da silom na sramotu pronalazi krivce, urušavajući sistem pravne sigurnosti. Zatvaraju se i optužuju ljudi bez dokaza. Dokazi se traže dok se optuženi nalaze u pritvoru, što je nonsens u svakoj normalnoj državi. Ni oni koji nijesu prešli ulicu van pješačkog ne mogu biti sigurni da neće biti žrtve državnog progona. Nije zalud Njegoš rekao „kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“! U atmosferi hajke nema ni pravde ni pravičnosti.

Tek skorašnji brain-storming i prijetnje Dritana Abazovića prema medijima da će ih prinuditi da otkriju svoje izvore u ANB pokazuju u kojoj mjeri taj čovjek ulazi u sferu paranoičnog i bizarnog ponašanja. Samo u diktaturama se novinari hapse da bi otkrili svoje izvore! Očito je razlog Dritanove nervoze što su svi navodi očigledno tačni.  Iako su u njihovo vrijeme curile informacije na sve strane, više netačne nego tačne, prethodna vlast nije nikome prijetila, niti istraživala odakle informacije cure. A imalo je odakle. To se viđelo po masovnoj podršci litijama iz državne administracije od „ugroženih“ pripadnika srpske nacije. Tako da paranoje Dritana Abazovića kako će otkriti mahinacije sa iznosima u milijardama predstavljaju samo blowin’ in the wind. Da ih je bilo u tolikoj mjeri, ne bi se mogle sakriti u probušenim institucijama prošle vlasti.

Nezavisne institucije se grade, posebno u pravosuđu, tako što se stvara sigurnost da niko neće biti proganjan i žrtva zato što obavlja posao po svojoj savjesti. Kriminalno djelovanje, korupcija i slične stvari se procesuiraju kao prema bilo kome i ne mogu biti alibi za urušavanje samostalnosti institucija. O greškama i neprofesionalnom radu mogu samo odlučivati organi unutar tih institucija, nikako političari ili njihovi delegirani čauši. Ono što se trenutno događa u Crnoj Gori sa tužilačkom organizacijom  je eklatantan primjer političkog uticaja na pravosuđe i stvaranja od institucija asteničnih sluškinja politike. Bez namjere da tvrdim da je do promjene vlasti bilo sve kako treba, ipak su od 2006-te učinjeni ogromni pomaci u finansijskoj i drugoj nezavisnosti pravosuđa i sa, unatoč podmetanjima pojedinih medija i opozicije, vrlo malim uticajem izvršne vlasti na pravosuđe. To što se petoj koloni tako ne čini nije mjerilo, jer je svakome nepristrasnom ko stvari posmatra sa strane jasno da je država bila previše tolerantna prema njima!

Upravo atmosfera straha za egzistenciju, harangi, straha od gubitka posla i od golog fizičkog nasilja proizvelo je odluku Apelacionog suda u slučaju tzv. terorizma u toku izbora 2016-te, kojom je poništena prvostepena presuda i naloženo novo suđenje sa podobnim sudijama, a koja će ostati zapamćena kao tamna strana crnogorskog pravosuđa. Ta odluka je potpuno politička i nema veze sa bilo kakvom ozbiljnom argumentacijom. O tom suđenju sam objavio tri obimna eseja, sa svim detaljima sa suđenja. Ko ne vjeruje, neka ih potraži na sajtu Antidot. Ako je neko kršio procedure, to su svakako advokati optuženih i pojedini optuženi, posebno Milan Knežević i Andrija Mandić. Fascinanto je opšte neobrazovanje i nepismenost advokata iz Crne Gore, od kojih su pojedini bivše sudije, čak i kad je u pitanju poznavanje ZKP-a. Valjda to ide sa tom vrstom ideologije. Što bi rekli, prema svecu i tropar.

Brutalni atak na instituciju državnog i specijalnog tužilaštva i najavljene promjene Zakona o državnom tužilaštvu donošenjem nekakvog zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju, ne smije ostati bez odgovora javnosti i međunarodne zajednice. Radi se bestijalnoj namjeri da se od pravosuđa napravi partiokratsko oruđe u obračunu sa svima kojima su  jasne namjere nove vlasti i njihova konfidentska pozadina. Njihovom namjerom da ostvare prevagu u Tužilačkom savjetu izmjenom sistema izbora njegovih članova, promjenom principa izbora dvotrećinskom većinom prvih ljudi tužilačke organizacije uništavaju se svi prerogativi nezavisnost tužilaštva i princip opšte prihvatljivosti nosiolaca najvećih funkcija u njemu. Ide sa ka tome da se potpuno marginalizuje sadašnja opozicija, napravi jednostranački parlament poput onoga u Srbiji i nesmetano Crna Gora uvede u „srpski svet“. Prosto je nevjerovatno da ta gospoda misle da će oni sad vladati trideset godina i da im se ovo mešetarenje neće vratiti kao bumerang. Ta vremena dugovječne vladavine su bespovratno prošla, posebno se ovoj vlasti ne vidi dug biljeg. Izgleda da stvarno misle da su Crnogorci plod nekakvog inžinjeringa i da će preuzimanjem svih poluga u društvu marginalizovati crnogorsku naciju? Bolje se śetite onog klatna koje ste zategli do krajnjih anticrnogorskih i velikosrpskih granica!

Novinske vijesti o prebijanju građana Crne Gore zbog njihove nacionalne , konfesionalne ili partijske pripadnosti, sve su učestalije. Umjesto da se ti slučajevi hitno rasvjetljavaju i drastičnim kažnjavanjem suzbiju, oni ostaju bez odgovora vlasti. A i kad se otkriju počinioci, tretiraju se kao komšijske čarke. Na ljutu ranu se stavljaju ljute trave, ukoliko se želi ozdravljenje. Međutim, ima se ośećaj da se namjerno tolerišu nasilnici kako bi se što više podgrijala atmosfera straha i podstakli metodi, svojstveni  svim populistima i ekstremno desnim opcijama.

U vremenima prošle vlasti naslušali smo se cjepidlačenja opozicije oko uslova izbora, traženja u njima uzroke svojih poraza, da bismo sada imali ogoljenu sliku bezočnog kršenja svih demokratskih izbornih pravila u Nikšiću, koji najviše liče na izbore koje organizuje  Aleksandar Vučić po srbijanskim vukojebinama, sa tabadžijama, džipovima bez registarskih tablica i spiskovima kako ko smije da glasa. Kruže priče o ogromnom novcu kojim se kupuju glasovi. Ponavlja se scenario sa proteklih parlamentarnih izbora u kojem nastupa trijumvirat SPC, Srbija i velikosrpska bulumenta. Neko je debelo podbacio kada Nikšić, grad Ljuba Čupića, antifašizma, katunskih korijena i komitske hrabrosti danas opśedaju nacoši iz okolnih država, Srbije i RS, i kada mora da strijepi da ne padne u četničke ruke. I jedna i druga strana su svjesne kolika je važnost Nikšića za budućnost Crne Gore, zato su se poštovaoci lika i djela Ratka Mladića upregli da, ne birajući sredstva, naprave kopiju genocidne entitetske zaostavštine Ratka Mladića i Radovana Karadžića i zaokruže „srpski svet“. Nadam se da će Nikšić znati da odgovori i da se ljudsko dostojanstvo i odnos prema otadžbini  ne može kupiti sa sto eura.

I dok se Crna Gora svrstava među najzaostalije zemlje u pogledu vakcinacije, dok se za to otrcano optužuje kao krivac bivša vlast, po crnogorskim bolnicama oridiniraju popovi kao slika koja najbolje simboliše mrak koji se nadvio nad Crnom Gorom! Mnogi pacijenti, probuđeni, pomislili su da su se našli u paklu.

*Tekst prenosimo sa portala Aktuelno uz dozvolu autora

Oceni 5