"Broad City": Milenijalski "Seks i grad" s istim boljkama

Kad je lansirana 2014. godine, "Broad City" odmah je postala jedan od najgledanijih Comedy Centralovih debitantskih serijala. Premisa je jednostavna, provjerena, ali time i ne odveć originalna – dvije nerazdvojne prijateljice pod utjecajem marihuane i, rekreativno, tableta upadaju u razne neprilike u New Yorku.

Prva sezona uistinu je bila puna vrlo zabavnih gegova poput onih o savršenom seksi biseksualcu koji sruši Ilanine fantazije kad odgleda njegovu užasnu lošu komičarsku točku ili napete epizode u kojoj do kraja ne saznamo tko je stavio komad izmeta u cipelu sestre Abbina cimera, uz izvrsnu kemiju Ilane Glazer i Abbi Jacobson koje su seriju utemeljile na vlastitom prijateljstvu. No, u narednim su se sezonama doskočice počele ponavljati, smijeh je izostajao, a sve se jasnije počelo nazirati ono što je humor ranije nadoknađivao – to da je serija, kao i likovi, zapravo isprazna.

Život junakinja kao savršen prikaz gig ekonomije

Sve je kulminiralo u trećoj sezoni katastrofalnom epizodom u kojoj Ilana volontira u kampanji Hillary Clinton i obje djevojke upoznavši je zanijemjelo gledaju u nju zvjezdanih očiju, nakon koje povratak više nije bio moguć.

Taj je trenutak bio najvidljiviji signal da je "Broad City" inherentno kapitalistički realistička serija. Drugim riječima, ona prikazuje boljke neoliberalnog kapitalizma, no ne smije se njima, već s njima; u seriji se otvoreno referenciraju gentrifikacija, meka kontrola kapitalističkih radnih mjesta i ograđene zajednice bogataša, no sve to učinjeno je manje s gorljivom ironijom, a mnogo više s tajnom željom za uspjeh unutar takvog poretka. Sâm život junakinja savršen je prikaz gig ekonomije, gdje obje preživljavaju odrađujući catering gaže, no, ni u jednom se trenutku ne preispituje niti izruguje njihovoj prekarnoj egzistenciji.

Naprotiv, poredak u kojem je tržište rada ekstremno volatilno prihvaća se kao zadanost, a snovi o sreći mogu se ostvariti samo ovladavanjem kapitalističkim mehanizmima.

Iako umjetnost često počiva na voljnom susprezanju nevjerice, od toga da prihvaćamo čarobne štapiće u "Harryju Potteru" do pristajanja uz činjenicu da u domaćem socrealističkom filmu "Plavi 9" junak gliserom dolazi iz Rijeke u Maksimir, teško je, s obzirom na tobožnji buntovni stav serije, previdjeti da djevojke, s takvim neredovitim prinosima, lagodno žive svaka u svojem njujorškom stanu s po jednim cimerom, odlaze na večere s jastozima, kupuju dizajnerske haljine i djeci na ulici plaćaju 70 dolara za skejt kako bi kući mogle odgurati rabljenu WC školjku (?).

Čvrsta spona sa "Seksom i gradom"

Drugim riječima, "Broad City" nije serija u kojoj je nezrelost ono što bi Jack Halberstam nazvao "queer životom", život izvan okvira heteronormativnog vremena koji odbija uobičajene markere odrastanja poput stabilnog posla, zasnivanja obitelji i produljivanja vrste. "Broad City" samo je odgoda heteronormativnog vremena jer konačni je cilj, unatoč svim slavljenjima queer života, biti priznat od poretka, imati obitelj i djecu, samo, u Ilaninom slučaju, s 43 godine.

Spona je to koja "Broad City" čvrsto veže sa "Seksom i gradom", još jednom kultnom postfeminističkom serijom koja za feminističke ciljeve čini mnogo manje nego što misli. U obje serije javlja se nepogrešivo konzumeristički impuls, ideja terapije kupovinom te komodifikacija tijela i seksa.

Radi se o onom što je Angela McRobbie nazvala "hiperkulturom komercijalne seksualnosti", stanju u kojem su žene tobože osnažene time što slave svoja tijela, a zapravo tek ostvaruju pornografska maštanja muškaraca – teško je reći da su Ilanino napasno tverkanje ili erotično beljenje jezika/gestikulacija manualne stimulacije penisa neizostavne akcije feminističkog kanona.

K tome, iako bi serija trebala biti slavljenje manjinskih identiteta, ona zapravo pokazuje koliko su identiteti u kapitalizmu kooptirani i ispražnjeni od svakog političkog naboja.

Primjerice, Ilana preko platforme MyHeritage doznaje da je u 16. koljenu u rodu s 91-godišnjim Saulom koji je preživio holokaust. Abbi i ona posjećuju ga u stanu želeći ga intervjuirati o kolektivnoj traumi kako bi Ilana njegov iskaz iskoristila za svoje motivacijsko pismo za koledž.

Groteskni je to prikaz ahistoričnosti kapitalizma, ali i dobar signal koliko malo serija koja toliko gura niz grlo židovski identitet protagonistica malo preispituje izraelsku politiku – jedini ubod koji to zapravo i nije jest njihov besplatni izlet u Izrael s cionistima među kojima bi trebale pronaći ženidbene drugove.

U konačnici, "Broad City" bila je prilično zabavna serija s izvrsnim nastupima dviju autorica i glavnih glumica. No, s vremenom je ušla u kolotečinu, a na vidjelo su sve više izlazile njezine ideološke nedosljednosti. Iako je otvoreno feministička i negativno se odnosi prema kapitalizmu, u svojoj suštini serija se sasvim uklapa u prazno slavljenje raznolikosti i milenijalsku intoksiciranu obamrlost kojom se prikriva suočavanje sa surovom stvarnosti rada.

U konačnici, unatoč svem govoru o osnaženju, humor "Broad Cityja" mnogo je više nezrelo hihotanje negoli slatki, samosvjesni smijeh nekog tko je pogledao u grotlo neoliberalizma i ostao živ.

*Prenosimo s prijateljskog portala Crol