Budale se zaljubljuju u budale

ZA IZUMITELJA ČAČKALICE

Zamislite selo u srednjem vijeku:

Svuda prašina, praznovjerje, mrak -

U selu nema zubarske ambulante

I zadah iz usta bije jak.

U selu vlada stravično neznanje

A izgled seljana pokazuje njihovo stanje:

Mnogi idu po selu

Sa šakom u ždrijelu

I tule, umjesto da govore.

Izgledaju kao da se sa nemanima bore.

Zašto vam predočavam ovu tužnu sliku?

Zašto vaša nježna bića ispunjavam tjeskobom?

Da bih vam što dojmljivije dočarao trenutak

Kad je čovjek prestao biti robom.

Kad se to dogodilo, pitate -

Reći ću vam u lice:

Ovaj revolucionarni zaokret

Označio je pronalazak čačkalice!

U međuvremenu je pronađen usisavač

Veš mašina i sto inih trica

Ali ništa tako neškodljivo

Tako štedljivo, tako korisno

Kao ova naprava sa dva špica.

Svi znamo što je žulj, što zanoktica

Što ubod komarca, što čmičak

Ali ima trenutaka kad je i papa nemoćan

Pravi grimase, snuždi se

Jadničak!

Kad mu se žilica mesa između dva zuba zavuče!

Meni se to dogodilo jučer -

I, naravno, budući civiliziran

Nisam coktao jezikom, bečio se, slinio

Uzeo sam onu genijalnu napravu

Zaklonio usta,

Lijepo se izvinio,

I onda - ko pikador svojim kopljem

Ko vitez, komu je taština hrana

Ustremio sam se na onu žilicu

I izvukao je na svjetlost dana!

Kakav trijumf, koje zadovoljstvo

Čovjeku se namah ozari lice!

A sve to, ne zaboravite, samo zahvaljujući

Genijalnom izumitelju čačkalice.

IZMJERIO SAM SVOJE LICE U ZRCALU

Izmjerio sam svoje lice u zrcalu

Ali tamo ga je bilo samo pola!

Odmah sam zvao hitnu pomoć

Da pošalju kola.

Došla su dva bolnička brata

Sa metrom i šestarom

Mjerili od uha do vrata

Ne ušavši u trag nestalom.

Onda su rekli, slušaj ti

Dosta nam je tvog vica.

I otišli. A mene ostavili

Sa zrcalom koje jede po lica.

BAKCIL BAKI

Ne mogu doći do zaražaja

Reče mi bakcil Baki -

Vitamini me dovode do nadražaja

Antibiotici su pravi divljaki -

A nekad smo mi bili jaki

Sjetno priča bakcil Baki -

Bakcili su najmoćniji bili.

A onda su se, tko zna zašto

Svi na nas okomili.

Ne samo stručnjaci - i rulja prosta

I nikad im dosta!

Ta higijena

Gadna ko hijena

Smrtonosno je

Rasprostranjena -

Svi peru ruke prije jela

Spužvama ribaju gola tijela

Rade to, vjerujte, do fizičkog bola!

Na svaku ranicu stavljaju alkohola -

Svud pršti vim

Sapune troše

Šire na djecu

Navike loše.

Svi peru voće

Rade što hoće

Veš otkuhavaju

Pod ribaju

Klozete dezinficiraju

Bakcile neviđeno maltretiraju!

Toliko su svi skloni preventivi

Da je čudo što su bakcili još živi.

Strašno je što su ljudi postali taki

Žalio mi se bakcil Baki.

STRAŠILO SE PRIJAVLJUJE U VOJSKU

Pitate koje su prednosti mobilizacije ovakve ličnosti?

Od osobnog šarma do borbene vičnosti!

A onda, tu su značajne uštede:

Strašilo samo kišu pije

I malo, ili ništa, jede.

Cokule - ne nosi;

Strašila-regruti su bosi.

Od klasičnog naoružanja

Ni strojnica ni šarac -

Samo obična čegrtaljka

Koju pokreće i povjetarac.

Uniforma - rashodovana.

Probušen lonac - šljem.

Za našu ideju?

Spreman da poginem!

A moje borbeno djelovanje?

Toliko mi je dobro da to nije za vjerovanje -

Ide, recimo, neprijatelj

Ugleda mene

I uhvati ga paničan strah

Nagne bježati

Nagne bezglavo bježati

Može se spotaknuti

Ili će mu noge od trčanja otežati

I tako neprijatelj doživi krah.

Ja bih djelovao sa obronka brežuljka

Uništavajući sve - od bubice do čovječuljka.

U ljutoj studeni. I kad je oblačno.

Djelovao bih kopneno i zračno.

Držim da nijedna teritorijalna jedinica

Bez obzira na specijalce i druga plašila

Ne može sebi dopustiti luksuz

Da nastupa bez strašila.

-----------------------------------------------------------

Kad dobije nagradno odsustvo

Strašilo se vrati na svoju njivu

(Zvecka svojim odlikovanjima)

Vrapcima priča o eksplozivu.

A kad mu prikače

Orden na grudi

U strašilu se

Čovjek budi.

KAKO SE NASTRANA VRANA ZALJUBILA U STRAŠILA

Vi svi znate što je to ljubav:

To je nešto što doleti -

Netko nekoga pogleda

Netko nekoga dotakne

I - zbogom lijepa pameti.

Slučajeva ima raznih

U toj se sferi događaju stvari neobične

Ali, uglavnom,

Budale se zaljubljuju u budale

Slični u slične.

Vi, također, znate one ljetne večeri

Kad sve miriše, sve treperi,

Sve kao da se zlatnom prašinom naprašilo

Eto, takva je bila večer

Kad su se sreli Vrana i Strašilo.

Druge bi ptice, na njenom mjestu

Dale krilima vjetra, ne čekajuč ni minuta

Ali Nastrana je Vrana stajala, i stajala

Bez glasa

Kao opsjednuta-

Osjećala je obamrlost

I neizrecivu čežnju

Za nekim crnim

Visokim

I nježnim.

Bila je opčinjena Strašilovom elegancijom

Njegova nadmenost joj je godila

Po prvi put, u svom nastranom životu

I Nastrana je Vrana

Bila sretna što se rodila.

Na Strašilove grudi pune zakrpa

Položila je svoju glavu

I rekla, slatko bih se utopila

U sreći

I zaboravu.

Ali Strašilo je bio protiv ovih izliva

Prepao se da ih tko ne vidi

Uzeo je, glupan, onu čegrtaljku

Začegrtao: r-r-r-r-r-r

I rekao Vrani: Sad idi.

*Izbor iz knjige “Nastrana Vrana” (Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, Zagreb, 2011)