Beldocs intervju: Razgovor s Evom van Barneveld, autorkom filma "Liefsteling – Sweetling“ (2022)
Sweetling04 S

Photo: Beldocs

Budućnost lepa kao zaljubljenost

Beldocs festival je u punom jeku, a između ostalih nam je doneo i divnu priču o Hetty (76) i Jeanne (92) koje uprkos svim preprekama žive ono zbog čega se život i naziva životom, rešene da uživaju do poslednjeg trenutka. Ljubav ipak traje zauvek.

Mnoge sjajne stvari se dogode potpuno neplanirano, pa je tako bilo i s ovim intervjuom – ispostavilo se da je razgovor s Evom van Barneveld, baš kao i sam film, pravo blago.

*Stvarno sam uživao u filmu – divan je, ali i bolan.

Da, mogu da zamislim.

*Ovo je tvoj treći film?

Moj prvi dugometražni film, a pre toga sam snimila tri kratka dokumentarna filma. Sweetling je takođe prvi film koji sam snimila u Holandiji.

*Hetty  i Jeanne žive u Holandiji?

Da, žive u gradiću nedaleko od Roterdama. Sve se dešava u Holandiji.

*Koliko je bilo teško da se pronađu prave junakinje? Ili su došle pre filma?

Prvo su došle one. Upoznala sam ih na jednom kampovanju u Francuskoj pre otprilike dvadeset godina. Odmah sam ih pitala da li mogu da se igram u njihovom šatoru (imala sam oko deset godina, možda manje), još tad sam u njima prepoznala nešto živo, mladalačko. Onda sam ih srela posle mnogo vremena i odmah sam poželela da ispričam njihovu priču.

*Stariji parovi su na filmu sve do skoro bili nevidljivi. Stariji gej parovi još više. Šta misliš zašto je tako?

Mislim da se ljudi boje starosti i gubitka snage. Zbog toga im je teško da vide dobre strane starenja, a ima ih. Stariji ljudi uglavnom sebe poznaju bolje i imaju veći osećaj slobode. Tu su naravno i problemi, najpre zdravstveni i valjda je to ono što odbija ljude.

Sa starijim gej parovima postoji isti problem. Hetty i Jeanne su ranije bile u heteroseksualnim vezama, pa su se iznenadile kad su se dopale jedna drugoj. I to je ono što je lepo – dopustile su sebi da budu iznenađene činjenicom da ih privlače žene. Nisu pobegle od toga.

*Gej kultura je „kultura mladosti“, ali je i „kultura smrti“, ne one prirodne – kvir junaci decenijama ginu zbog mržnje, umiru od AIDS-a. Misliš li da je svet konačno spreman za starije gejeve i lezbejke?

Nadam se! Jedan od najlepših komentara koje sam dobila je došao od prijateljice koja je lezbejka. Rekla mi je da je ovo prvi put da je na filmu videla ono što bi mogla da bude i njena budućnost. I to lepa budućnost koja se ne bavi homofobijom i drugim depresivnim stvarima, već je jednostavno lepa – kao zaljubljenost. Drago mi je da je to rekla, iako nisam planirala da centralna tema bude gej par, već ljubav. Nadam se da jednog dana to i neće biti velika stvar, da nam neće biti potrebna „gej kinematografija“, već samo filmovi koji pričaju priče o ljudima.

*Slažem se, ali mi je ipak važno što je ovo priča o starijem lezbejskom paru. Muškarci obično imaju pravo na seksualnost skoro pa do kraja života, dok je s ženama drugačije – one su majke i bake, pa im se otima sve ostalo, čak i pravo na ljubav. Šta ti misliš?

Da. Mislim da je jedna od stvari koje njihov život čini kvalitetnim i to što su i dalje bliske – dodiruju se, a život je zbog toga mnogo bolji. To je sjajan način da se komunicira. Srećna sam što sam to mogla da prikažem na potpuno prirodan način – intimnost se ne menja s godinama.

*Da, za mene je ovo pre svega pričao ljubavi – o potrebi za intimnošću s partnerom/partnerkom čak i kasnije u životu. I u tvom filmu je to vrlo stvarno, seksualnost je tu i izgleda potpuno iskreno.

Odlično je da si to pomenuo. Tu su beli čaršafi na krevetu, s vremena na vreme neko golo rame i ti momenti su divni. One su dobar primer i za mene, za moju budućnost.

*Za gledaoce iz konzervativnijih zemalja ova priča na momente izgleda kao da je s druge planete – nema autovanja, homofobije, nasilja. Je l tako žive svi parovi u Holandiji?

U gradovima je uvek lakše. Nisam sigurna da li u Holandiji svi uživaju jednaka prava. Uvek sam mislila da je situacija sjajna, ali me ponekad iznenadi da još uvek ima nasilja. Generalno je sve prilično dobro, ali je u gradićima i selima, posebno u religioznim zajednicama, drugačije. Nisam deo LGBTIQ+ zajednice, a većina mojih gej prijatelja živi u gradu gde je bolje.

Čak su i Hetty  i Jeanne bile pomalo nervozne kad je trebalo da porodicama saopšte da su zajedno. Nisu znale kakve će biti reakcije, ali na kraju niko nije loše reagovao, baš kao što bi uvek i trebalo da bude. U Holandiji partnera/partnerku možeš da držiš za ruku, možete da se poljubite na ulici, ali i dalje ima stvari koje bi trebalo popraviti.

*Kada se živi u zemlji u kojoj cveta homofobija ljubav je obično, ako ne uvek, politički čin. Čini mi se da je i ljubav između Hetty  i Jeanne, njihov odnos, velika i važna stvar i u tom kontekstu. Da li je kvir ljubav i dalje baš takav čin, ili ne?

Možda bi trebalo da pitamo Hetty. Mogu odmah da je pozovem.

(Hetty nam se ubrzo pridružila preko video poziva, kasnije i Jeanne)

Pitanje za Hetty: Hvala vam što ste podelile vašu priču.

Samo smo bile ono što jesmo.

*Pitao sam Evu o tome da li je ljubav koja je drugačija od većine uvek i politički čin. Šta vi mislite?

Nisam znala da sam gej dok nisam srela Jeanne. I nije mi važno da li se radi o ženi ili o muškarcu, ljubav je važna. I svi to mogu da vide – želim da ceo svet vidi koliko smo srećne.

*I svi smo to videli.

Važna je osoba – volela sam i muškarce, ali smo nas dve kliknule. U redu je da svi to vide, jer se ja ne stidim, uopšte. Ponosna sam.

*Hvala vam na tome. Mislim da je vaša priča važna za ceo svet, ne samo za gledaoce iz Holandije.

Naježila sam se sad zbog tebe (You gave me the goosebumps now)! I hoću još ovo da kažem – ovo je i Evina priča, nije to samo njena kamera, već i ona sama.

(Vraćamo se razgovoru s Evom)

*Sada je jasno zašto im je bilo udobno s tobom i zašto se prisustvo kamere jedva oseća.

Da, ali snimanje je ipak nešto drugo. Mislim da su u početku bile svesne da je kamera tu. Kasnije kao da su zaboravile na mene.

Htela bih da spomenem i sjajnog čoveka koji je radio montažu, jer je i to veliki deo priče – Ralf Verbeek. Ne bih uspela bez njega, jer ima sjajno oko za emociju. Zajedno smo montirali film i baš sam uživala u tome.

*Da, to se vidi još od početka. Film počinje na plaži dok Hetty  i Jeanne razgovaraju o umiranju, ali se i završava na plaži, samo što na kraju plešu.

Počinje i završava se i s istom pesmom od Edith Piaf – Non, Je ne regrette rien.

*Da, na početku je pevaju one, na kraju Edith. I ceo taj krug izgleda kao da će život trajati večno, bar za njih. Moje poslednje pitanje je trebalo da bude da li ste ostale u kontaktu, ali već znam da jeste i da su još uvek tu i da priča traje.

Dopada mi se što si rekao da izgleda kao da će trajati večno, jer sam izabrala da ne snimam do kraja, da ne čekam da se dogodi nešto strašno.

*Da, bojao sam se toga.

Za mene je to priča kako se život živi, čak i kad je mnogo izazova. Mogla bih da snimim još jedan film o tome kako žive sada, jer se i dalje sa svim nedaćama nose na divan način. Sad je sve još teže – više ne mogu da putuju (Jeanne se bori s demencijom i kancerom dojke). Ipak se i dalje dobro drže, nalaze radost u malim stvarima – imaju svoju muziku, uživaju u bašti, Suncu, hrani, intimnosti.

*Da, čini se da je kretanje važan deo njihovog života – idu napred čak i kad je teško.

Baš tako. Teško je kad nešto više nije moguće, ali opet ustanu iz kreveta i pronađu nešto novo. Mislim da je u tome njihova snaga.

*Kao što je Hetty već istakla, ovaj film je divan i zbog tebe. Zbog načina na koji si nam ispričala priču. Istakao bih onu scenu na ostrvu, kad kroz prozor posmatraju snežnu oluju – one su unutra na sigurnom, a napolju je taj ledeni kovitlac. Kao neka metafora za život, ali i za njihov odnos.

Da, pobedile su i tu mećavu. Bilo je baš hladno, ali ih to nije zaustavilo.

*Šta je sledeće za tebe, neki novi film?

Dobro pitanje. Već tražim nove ideje, imam nekoliko. Preselila sam se na sever Holandije i volele bih da tamo pronađem neku lepu priču. Sada je vreme istraživanja. Možda ti imaš neku ideju?

*Voleo bih da vidim šta je dalje bilo s Hetty i Jeanne. Drugi deo. (smeh)

One me već pitaju kad će drugi deo (smeh).

*Samo se bojim da bi bilo bolno, ali je i to deo života.

Da. Bolno je zato što je tu mnogo ljubavi. Bilo bi drugačije da to nije slučaj.

Oceni 5