Česlav Miloš: U crnome očaju
Od samog početka bio je miljenik poljske kritike i čitalačke publike. U uvodu je bilo reči o katastrofizmu, kao novom elementu međuratne poljske poezije. Katastrofa koju je rat doneo Poljskoj, potpuno uništenje Varšave, smrt znanih i neznanih, tragedija poljskih Jevreja — sve je to bilo neuporedivo tragičnije od onog što su naivni mladići iz Vilna predviđali u svojim katastrofičkim stihovima. Niko u poljskoj poeziji nije tu tragediju ovekovečio takvom pesničkom snagom kao Miloš. Njegova knjiga Spasenje (1945) ujedno je i pesnička osuda rata i fašizma, i spomenik bola podignut na ruševinama voljenog grada, i razgovor s poginulim drugovima, i poruka pokolenjima da ovu pouku ne smeju zaboraviti (Petar Vujičić)
U crnome očaju i u sivoj dvojbi
Odavao sam pjesmom počast Nepojmljivom
Glumeći veselje premda ga je nestalo
Jer nizati pritužbe prelako bi bilo.
Što odgovoriti kad netko upita:
Bio je čovjek vrijedan – ili dvoličan.
*S poljskog prevela Marina Trumić

Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.