Četiri albuma za ugodan početak ljeta

Red Hot Chili Peppers – Unlimited Love

Dvanaesti album legendarnog američkog benda i prvi s Johnom Fruscianteom nakon 16 godina dočekala sam s većim uzbuđenjem nego što sam htjela priznati. Čitajući brojne članke uoči njegova izlaska, identificirala sam se s kritičarima kojima Peppersi mahom izazivaju nostalgiju, ali su svjesni da se radi o problematičnom bendu. Stavimo li na stranu taj aspekt (kulturnu aproprijaciju, rokizam, veze s maloljetnim djevojkama), "Unlimited Love" nije osobito uspio album, ali nije ni sramotan. Previše je dug pa pojedine pjesme sliče jedna na drugu, Frusciante je očito htio unijeti novine koje odlično funkcioniraju na prog rokerskim "Bastards of Light" i "The Heavy Wing", ali Red Hot Chili Peppersi naprosto su najbolji bend kad snimaju funk rap pjesme poput "She's a Lover" ili "Whatchu Thinkin'". Sve u svemu, osrednji album koji u drugoj polovici ipak dokaže da u Peppersima još ima žara.

Syd – Broken Hearts Club

Drugi studijski album simpatične queer ikone Sydney Loren Bennett gotovo da možemo nazvati konceptualnim romantičnim lezbijskim albumom. Na samom početku Syd ulazi u odnos s novom djevojkom i na senzualnoj "CYBAH" pita se bi li joj mogla slomiti srce, dok joj, tipično lezbijski, već na drugoj nudi da se vjenčaju u "Tie the Knot". Ljubav se gradi na najboljim pjesmama "Fast Car" i "Right Track", dok na kasnijem izvrsnom duetu s Kehlani već postoje sumnje pa Syd svoju voljenu mora moliti da joj "Out Loud" kaže kako se osjeća te do kraja albuma veza završava. Unatoč simpatičnoj tematici i ležernom r'n'b zvuku, "Broken Hearts Club" je trom i ispunjen pretežito sličnim pjesmama koje su relativno zaboravljive. Sve u svemu, lijepo za opuštanje, no daleko od klasika.

Soul Glo – Diaspora Problems

Novi album philadelphijske hardcore punk četvorke rijetko je svježe i raznovrsno ostvarenje u ovom žanru, tekstualno uglavnom fokusirano na sistemski rasizam, siromaštvo i osobnu borbu s depresijom pjevača Piercea Jordana. Žestoke punk gitare povremeno su isprecijecane trap beatovima kao na "Driponomics" i pamtljivim refrenima. Na primjer, "Gold Chain Punk (whogonbeatmyass)" dosta se približava kasnijim Fugazi, sporiji dio "Thumbsucker" gotovo je pop punk, dok "We Wants Revenge" počinje konfrontativnim stihom: "I'm so bored by the left, protests, and reluctance to militarize". Sve kulminira zborskom "Spiritual Level of Gang Shit" koja zaokružuje jedan gnjevan, iskren i autentičan album u sve nepreglednijem moru zaboravljive rock glazbe.

Kehlani – blue water road

Američka pjevačica izdala je svoj treći, fantastični album "blue water road" prepun zanesenih, fluidnih r'n'b pjesama o lezbijskoj žudnji. Premda i tematski i zvukovno sličan "Broken Hearts Clubu""blue water road" daleko je moderniji, dinamičniji i zavodljiviji. Otvara ga ljupka "little story" u kojoj Kehlani želi da je romantični interes upiše u svoju priču, dok na "up at night", zgodnom duetu s Justinom Bieberom, poručuje svojoj djevojci da neprekidno misli na nju. "tangerine" je oda oralnom zadovoljavanju, dok je "everything" intenzivno romantičan trenutak. Jedan je od ljepših momenata i najavni singl "altar" u kojem se spirutualno povezuje sa svojim najmilijima. Sve u svemu, opušten, autentičan i odličan album.

*Objavljeno na portalu Crol