Bukovski staje na stranu običnog, malog čoveka prikazujući ga na „ulicama strave i agonije“ kao simpatičnog gubitnika, nekoga siromašnog u materijalnom, ali izuzetno bogatog u duhovnom smislu... na margini ostavljenoj za sve one misleće i neprilagođene pojedince koji su na vreme shvatili čudesna pravila igre gde se svaki rad isplati – ali samo za privilegovane pojedince u čije se džepove i bankovne račune preliva sva zarada i profit, dok svima ostalima preostaje uglavnom ništa... (Tanja i Dragan Uzelac )
pušim cigaretu i opažam komarca
sploštena na zidu i
mrtva
dok orguljaška glazba iz dubine stoljeća svira kroz
moj crni radio
i dolje moja žena gleda iznajmljenu kasetu na
videu.
ovo je prostor između prostora, kad
stalni rat popusti samo na trenutak, kad
uzimaš u obzir bezobzirne godine:
borba je bila zamorna… ali, ponekad,
zanimljiva, kao ovo
mirno odmaranje ovdje u
sumraku dok zvuk stoljeća prolazi
kroz moje tijelo…
ovoga
starog psa
što se mirno odmara u
sjeni
ali spreman.