Poezija bunta i otpora
Chee 01 S

Photo: Smithsonian Magazine

Che Guevara u prodavnici brze hrane

USTAV

Jedna država

Dva entiteta

Tri naroda

Četiri pičke materine!


PRESUDA

Godine 1988., jednog septembarskog popodneva

ispred đačkih klupa

išarenih mladenačkim snovima i

natopljenih hormonima odrastanja

na času srpskohrvatskohrvatskosrpskog jezika

profesorica Zora Keča je ubila Gabriela Markesa


Na mjestu zločina ostala je samo hrpa riječi

od kojih su jedva čitljive bile

“godina”, “samoće” i “sto”.


Stravičan događaj ostao bi zauvijek

potisnut u dubinu podsvijesti

kao orhideja osjetljivog adolescenta

da dvadeset i jednu godinu poslije

nisam čuo ispovjest djevojčice

pred kojom je ta ista Zora Keča

hladnokrvno ubila Ernesta Hemingveja.


Saznanje da se radi o serijskom ubici

u tijelu profesorice maternjeg jezika

natjerala me da vrisnem


Suviše star da povjerujem kako u stvarnom životu

postoji pravda

odlučujem se da uzmem poetsku pravdu u svoje

ruke

i osudim Zoru Keču:


Za smrt Gabriela Markesa, Ernesta Hemingveja

(za što postoje dokumentovana svjedočanstva)

i još neutvrđen broj osoba

sa spiska školske lektire;


Za protivpravno držanje u zarobljeništvu

većeg broja pisaca

u nehumanim uslovima

njenog ograničenog uma


Za brutalno premlaćivanje i sakaćenje

kojim je nanijela je trajne posljedice

ljepoti pisane riječi

i radosti čitanja

generacijama srednjoškolaca


Kao olakšavajuću okolnost uzimam u obzir

njenu psihičku neuračunljivost

nacionalnu ostrašćenost

seksualnu frustraciju

i suknje na gumu sa cvjetnim dezenom

ali to ne umanjuje težinu počinjenih zločina


Zbog svega navedenog osuđujem Zoru Keču

na jedinstenu kaznu

objavljivanja ove pjesme.

 

USER FRIENDLY

Tastatura je oltar.

Lampice u uglu palim kao voštanice.

Krstim se mišem.


Monitor je mihrab.

Prsti se spuštaju na tipke kao na sedždu.

Enter je Bismillā.


Kroz zvučnike dopiru

harmonije cyber-orgulja

označavajući prisustvo čiste pneume.


Iza ventilacijskih otvora,

tajanstven u svojoj nevidljivosti,

centralni procesor prima moju ispovijed.


Memorira moj svakodnevni užas.


Ćuti.

Prebrojava jedinice i nule

na binarnom tespihu.


Ne oprašta.

Ne otpisuje grijehe.

Ne nudi mogućnost iskupljenja

 

ЛETЊИ PACПУCT
Kpeнули cмo нa пут paнo уjутpo

дa биcмo избeгли гужву.

Tpи чaca пocлe

тaтa je oпcoвao мaми мaтep

jep je зaбopaвиo pибapcки штaп.

Moja млaђa cecтpa пoвpaтилa je

нa мaмину нoву хaљину.

Ja caм пoвpaћao кpoз пpoзop.

To ce чики кojи je вoзиo изa нac

и ниje бaш cвидeлo.

"Ko му jeбe мaтep!" - peкao je тaтa.

Зaуcтaвили cмo ce нa нeкoм пapкиpaлишту

дa пишaмo

у гpмљу пунoм cмeћa и мpaвa

и дa пojeдeмo ceндвичe

кoje cмo cecтpa и ja

нeштo кacниje пoвpaтили.

Пpoбудили cу мe бунoвнoг и знojнoг

и извукли из уcиjaнog aутa.

Taтa je peкao дa имa изнeнaђeњe зa мeнe.

Taдa caм пpви пут видeo мope.

Kaдa мe тaтa упитao:

"Je ли лeпo, cинe?"

Oдгoвopиo caм:

"Taтa, ja caм глaдaн!"

"Mapш, jeбeм ти мaтep!" - peчe тaтa,

вaљдa joш увeк љут

збoг зaбopaвљeнoг pибapcкoг штaпa.

 

NA MARGEM DO RIO PIEDRA

Na obali rijeke Pjedre

sjedila sam dugo i pecala.


Na obali rijeke Pjedre

sjedila sam kad je naišao

Jozo Penava.

Reče mi da ga podsjećam

na njegovu prvu ljubav

i obeća da će mi zauzvrat

napisati pjesmu.


Na obali rijeke Pjedre

sjedila sam i čitala

recept za jagnjetinu

na mediteranski način.


Na obali rijeke Pjedre

sjedila sam i razmišljala

da li je Veronika poznavala Speransa

da li je čitala njegove

"Pravce razvoja..."

prije nego je odlučila umrijeti.


Na obali rijeke Pjedre

čekala sam izlazak mjeseca

da se okupam gola u posrebrenoj vodi


Na obali rijeke Pjedre

masturbirala sam do besvijesti.


SUBOTOM UVEČE

Plati pivo pjesniku

što čeka svoju ljubav u ćošku kafića.

Neka mu uzvišeni Alkohol

podari blagodeti onog svijeta

gdje nije teško misliti

na pande što umiru u Sechuanu

na pokvašene papuče ludog Avgustina

na hulahopke Lori Anderson

na nedaće kreposti

na modro i zeleno

na tišinu

na rodnu kuću koja se ruši u tišini.


Plati pivo pjesniku

da hmeljeva smola zamijeni gorčinu

u riječi pretočenih

TV programa, crnih hronika,

komesarskih izvještaja,

razmišljanja tokom šetnje šumom,

rastanaka sa prvom djevojkom,

drugom ženom, trećom ljubavnicom,

Četvrtom Internacionalom,

petim elementom.

Plati pivo pjesniku!

Neka mu kapci zaklope

velike umorne oči

što su se nagledale

penzionera pred kontejnerima,

policajaca u kordonima,

doktora u bijelim mantilima,

igala u žilama,

mrtvačkog bljedila na licima prijatelja,

bjeline papira,

teško osvojive kao Antarktik.


Sevap je platiti pivo pjesniku,

inžinjeru ljudskih duša.

 

THE CAPITOL

Na obali Baltičkog mora

pijemo kafu.

Mješovito društvo:

bosansko – estonsko – finska veza.


Pošto smo završili razgovor

o klimatskim razlikama

starija Finkinja me pita:

"So, you are from Bosnia?"

"Yes, I am."

"And what is the capitol of your country?"

- pita uz obavezni, ljubazni osmijeh.

"Sarajevo." - odgovaram uz osmijeh.

"How? Say it again!"

"Sa–ra–je–vo!"

"Oh! Yes!" - klima glavom i smiješi se

kao da je nešto razumjela.


Nemam snage da uzvratim osmjeh.

"Is Helsinki so windy in the springtime?" - pitam.

 

Sjećaš li se, Sarajevo?

Zlatku Prohiću


Nakon projekcije filma

izišao sam iz kina "Obala"

sa osjećajem da za mnom korača

12 000 u ratu ubijenih Sarajlija.


Čuo sam njihove riječi

(iako su govorili tiho, gotovo šaputali).

Osjećao sam njihove poglede

preko svog ramena

i slegnuo sam glavu

da im ne zaklanjam pogled,

postiđen što im kao živ, eto, smetam.


Kad sam izišao na Obalu Maka Dizdara

zabljesnula me fasada

obnovljene Centralne pošte

sa druge strane Miljacke.

Odjednom su glasovi iza mene utihnuli

i u momentu sam pomislio

da se to i mrtvi dive Fenixu vlastitog grada.


Osvrnuo sam se u nadi da ću vidjeti

njihova lica ozarena ubjeđenjem

da im smrt nije bila besmislena

da su njome darovali život

Gradu,

Slobodi,

Pravdi,

Budućnosti.


Osvrnuo sam se,

ali ne vidjeh nikog!

Čuo se samo prapor

zastave na jarbolu

u dvorištu jugoslavenske ambasade.


FAN

U derbiju jesenjeg dijela prvenstva

danas smo gradske rivale rasturili

kao beba zvečku.

Pobijedili smo sa 2:0 i sad smo

za dva boda ispred njih na tabeli.


U kafani pored stadiona

prije utakmice popili smo par piva

i pjevali smo pobjedničke pjesme,

obučeni u boje svoga tima.


Na utakmici smo ludački navijali,

radovali smo se svakom pogodku,

palili smo baklje, psovali smo majku sudiji

i šupcima na drugoj strani tribine.

Po povratku sa utakmice dočekao me stan

prazan kao ispijena limenka piva.

Na stolu ženina poruka da odlazi,

odvodi djecu i šalje advokate.

Nije htjela više da podnosi

Ligu prvaka, Kup UEFA,

ni evropsko, ni svjetsko prvenstvo,

ni odlaske na utakmice

ni poneko pivo previše,

ni poneki šamar.


Kurva!

Morala je otići baš sad

kad nas je u prvenstvu krenulo.

 

ZOVEM SE DAMIR H.

Zovem se Damir H.

Veliko “D”, malo “A”.

Zovem se Damir H.

Pišem desnom rukom, pravopisom jezika u kojem

je riječ suprotna od “ljevoruk” – “ispravan”

Zovem se Damir H.

Vozim desnom stranom puta, jer pravila su striktna:

ruke na volanu su u položaju 10 i 10, Nikad 9 i

15. Nikad.

Zovem se Damir H.

Svaki zalogaj prožvaćem trideset i tri puta desnom,

pa trideset i tri puta lijevom stranom desni jer prevencija

genetskoj sklonosti hemoroidima zahtijeva

spartansku disciplinu i asketska odricanja

Zovem se Damir H.

Pišem desnom rukom. Nakon svake velike nužde

temeljito se perem, jer malo ko zna da su šupak i

desni najosjetljviji na infekcije.

Zovem se Damir H.

Vozim desno. 10 i 10, jer imam veliku nuždu da

pišem. Pišem desnom rukom: veliko “D”, malo “A”,

poslije čega se temeljito perem, jer svi znamo da

riječi prljaju gore od svake infekcije.

Zovem se Damir H.

Svaku riječ prožvaćem trideset i tri puta desnom i

trideset i tri puta lijevom stranom desni, jer su mi

zube izbili dugotrajno školovanje i jednolična

duhovna hrana, pa sam sklon infekciji i temeljito

se perem. Nemam prijatelja osim Damira H., koji

takođe piše desnom rukom i vozi desnom stranom,

jer pravila su striktna i spartanska disciplina

traži asketska odricanja da bi se spriječile infekcije.

Zovem se Damir H.

Dugotrajnim školovanjem i jednoličnom

duhovnom hranom postignuto je savršenstvo u

pisanju velikog “D”, malog “A” niz vjetar, desnom

rukom, pravopisom jezika u kojem je riječ suprotna

od “ljevoruk” – šupak bez infekcije, temeljito

opran, bez zuba, bez prijatelja osim Damira H.,

genetski sklonog hemoroidima i vožnji desnom

stranom striktnih pravila i spartanske discipline

odricanja.

Zovem se Damir H.

Pišem desnom rukom.

Sretan sam.

 

PET GODINA

Bio sam izbjeglica pet godina.

Pet godina nisam imao svoj dom.

Nisam imao svoj krevet.

Nisam imao m2 nečeg

što bi zvao svojim.


Bio sam izbjeglica pet godina.

Pet godina oblačio sam tuđu odjeću,

nosio cipele nekog pokojnika,

jeo šta mi se da,

čitao jučerašnje novine,

čekao da mi neko plati pivo.


Bio sam izbjeglica pet godina

Pet godina nisam imao pravo na rad.

Prodavao sam na crno

svoj um, ruke, mišiće, tijelo

da bi zaradio koji dinar.

Bio sam izbjeglica pet godina

Pet godina nisam imao djevojku.

Nisam imao pravi orgazam

sa ženama čiji muževi su

“izgleda” u Batkoviću

ili u rudnicima na jugu Srbije.


Bio sam izbjeglica pet godina

Pet godina nisam imao ličnu kartu

ni pasoš.

U izbjegličkoj legitimaciji

Br. 809431

pisalo je da postojim privremeno


Bio sam izbjeglica pet godina.

Pet godina nisam imao ništa.

Najteže od svega mi je padalo

kad bi me uhapsili

zbog “posjedovanja”.

 

ULICA SUSAN SONTAG

U samom centru grada

njena ulica počinje skretanjem na lijevo

od mosta što je nekad bio

linija razgraničenja

provlači se između stoljetnih lipa

gdje šetači ostavljaju teške misli

dijaloge u monologu ćutanja

a ljubavnici izgube poneki poljubac

ako slučajno pronađete koji

adresirajte ga na imena

urezana u naslonjače drvenih klupa

ispred zgrade Muzeja suvremene umjetnosti

gdje je gledala Pistoleta i Irwin

a onda pretrčavala raskršće na kojem je

saobraćaj regulisala snajperska vatra

umjesto semafora

kako bi stigla do Filozofskog fakulteta

da sa studentima razgovara

o nihilizmu postmodernizma

i žuri u pozorište na probu Godoa

koja se mora održati dok ima dnevnog svjetla

jer svijeće se čuvaju za premijeru

a noću razgovara sa preživjelima

kroz njihov emotivni engleski

shvata da je u pravo vrijeme na pravom mjestu

baš u onoj ulici o kojoj je razmišljala

pišući Put u Hanoj

u ulici gdje humanizam brani radikalna mašta

Samo malo, Dži!

Ulica Susan Sontag ne postoji!

Znam. Ne postoji ni ovaj grad.


GRAND PRIX RWANDAISE

Ljubitelji sporta

pozdrav iz srca Afrike

gdje je najbrži cirkus na svijetu odvezao utrku

za Veliku nagradu Ruande


Tehnički timovi uspješno su pripremili bolide

uprkos problemima sa nadmorskom visinom

i iznenadnim tropskim pljuskovima


Prednost domaćeg terena iskoristila je

ekipa Lokalnih Diktatora

koja je startala sa pole position

mada će takmičarska komisija kasnije analizirati

mogućnosti dopinga, woodoo magije i klasične

korupcije


u toku samih kvalifikacija.


Iza njih slijede bolidi

Trgovaca Oružjem, Pasa Rata,

Švercera Dijamantima, Ex Kolonizatora,

Globalnih Kolonizatora, Ujedinjenih Kolonizatora

dok je na kraju kolone ekipa Greenpeace-a

koja je proglašena totalnim autsajderom

jer su na utrku došli na biciklima.


Pred početak utrke u vazduhu se osjećao

žestok miris krvi i benzina

koji je podizao nivo adrenalina u krvi

i nivo krvi u očima

Iako je CNN otkupio prava za prenos uživo

isti nije realizovan zbog nemogućnosti

usklađivanja redovnih programskih šema,

reklamnih blokova i dnevnih kvota krvi

koje su dozvoljene za prikazivanje široj javnosti

Pa ipak, gledaoci su mogli u snimku

pogledati momente kao što su

preticanja u okrutnosti na petlji kod Kigalija

i završnicu utrke u izbjegličkom kampu Koma.


O pobjedniku će odlučiti sudski foto finiš

jer je većina bolida stazu rasturila

u rekordnom, gotovo identičnom vremenu.

Izuzetak je ekipa Lokalnih Diktatora

koji su na polovini utrke

skrenuli sa staze zbog neodložnih obaveza

u švicarskim bankama,

te ekipe Greenpeace -a, koju su na stazi

napale i pojele planinske gorile.


Nakon Bosne i Ruande, sljedeća utrka vozi se

za Veliku nagradu Afganistana

gdje radovi na izgradnji staze traju

od 1980 godine uz zajednička zalaganja

domaćih kompanija,

te ruskih i američkih stručnjaka.


Sportski pozdrav!

 

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA

Tri osobe iz Nepala,

jedan od njih Bangladešanac,

drugi vegetarijanac,

a treća žena koja tvrdi da je vegetarijanka,

ali jede janjetinu.


Tri Indijca,

od kojih jedan radi u Švicarskoj

i pije samo Balantines.


Katolik iz Istočnog Jerusalema,

kojem u pasošu piše da je Jordanac,

jer mu ne priznaju da je Palestinac.


Dva lika iz Kambodže:

lokalni agronom, studirao u Drezdenu,

u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj

i pop sa američkim pasošem.


Škot koji s ponosom ističe

da ga je školovala engleska kraljica.

Bosanac sa hrvatskim pasošem.

Šveđanin došao iz Tuzle.


Najčudniji od svih likova bio je Rudolf.

Švicarac iz Švicarske.

Bilo mi ga žao:

činio mi se nekako invalidnim

u toj svojoj normalnosti

 

CHE GUEVARA U MCDONALD’S-U

Tvoji filmovi, dragi moj Berkun,

uvijek me tako izgladne


Berkun podiže 1,5 kg tešku lijevu obrvu

i počeša se po bradi

a nadrogirana Zuhal predloži Mek preko puta


Unutra je zujalo od mladosti

koja je sva sretna grbačila

za procvat globalizma

nosio sam maslinasto zelenu torbu

sa aplikacijom lika Che Guevare

sa crvenom zvijezdom na beretki

Pozerski anarholiberalizam

uz Big McRoyal meni


kap kečapa pala mi na torbu

“Vidi, tvoj Che Guevara krvari!”

zakikotala se nadrogirana Zuhal


Na te njene riječi zaplačem

neutješno k’o pizda


Bubuljičavo lice radnika sedmice

uramljeno na zidu

preziralo me ciničnim osmjehom

 

HAPPY MEAL

nedeljni

porodični

ručak

u McDonaldsu


razvedeni

roditelji

i njihova

ostavljena

djeca


baloni i zastavice

 

NOĆ U KOJOJ SAM VIDIO ELVISA

Iz lokve na asfaltu

neon mi šeretski namiguje


Las Vegas okrenut naglavačke

izruguje se logici sitnih sati


Znoji se ključ hotelske sobe u džepu

Jednokrevetna samoća uz zujanje TV-a

Alkohol

grize

mrak


Zaokruži tačan odgovor:

s.)

a.)

m.)


Toliko o mogućnosti izbora

 

U KREVETU SA LAPTOPOM

Idealna ljubavnica

čas je plavuša sa silikonskim sisama

usnama punim botoksa

i hinjene požude

čas je brineta opasnog pogleda

dok glasno stenje

čas je kosooka egzotika

što isplaženog jezika čeka

kapi muškog mlijeka

da utoli iskonsku žeđ u igri bukkake

a potom je debela ruska domaćica

što veselo pozira kameri svog baćuške

gola i sretna između šarenih tapeta

i slinavih usta

mijenja boju kože u čokoladu

vještačkim noktima otvara

cvijet magnolije

trenutak poslije je samo

djevojka iz susjedstva

žena najboljeg prijatelja

profesorica biologije

lateks domina

gola zvijezda


Idealna ljubavnica

ta prenosna 15,4-inčna Venera.

 

SUSRET SA PABLOM PIKASOM

Sanjao sam ga na konvenciji

Komunističke partije neke države.

Mislim da bi Čile bio najprikladniji

u ovom kontekstu.

 

U jednom oku Pacifik,

u drugom Atlantik.

Na licu ukrštenica od bora

(dva vodoravno – ljubav)

oko vrata akreditacija ispisana arapskim pismom


Uz dozu prirodne flegme

gledao me kao što se gledaju

apstraktne slike kad zamišljamo

kako bi izgledale obješene naopačke


Prišao mi je kao da prilazi Marie-Therese Walters

i u povjerenju mi prošaptao na bosanskom:

“Znam da se komunistkinje najbolje jebu

ali ti ipak moraš misliti na reference.”


Na te njegove riječi shvatim

da mi je cijelo vrijeme otkopčan šlic.

Oceni 5